Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-31/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. V. iz O., OIB:…., zastupane po punomoćniku H. B. odvjetniku iz O., protiv tuženika A. P. iz Z., OIB: …zastupanog po punomoćnici N. P. odvjetnici iz Z., uz sudjelovanje mlt. L. P., iz Z., OIB: 45316055160, zastupanog po posebnoj skrbnici T. B. iz C. za posebno skrbništvo Z., radi odluke o roditeljskoj skrbi, uzdržavanju i osobnim odnosima, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob 9/24 od 9. veljače 2024., 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I.Uvažava se žalba tužiteljice T. V., ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P Ob 9/24 od 9. veljače 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II.Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju odluku.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke sud prvog stupnja oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, točkom II. izreke, određeno je da će se nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja, predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno nadležnom.
2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga sadržanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u nastavku teksta ZPP-a).
3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tužiteljice.
4.Žalba tužiteljice je osnovana.
5.Ocjenjujući rješenje suda prvog stupnja u granicama tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Osnovano tužiteljica svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:
-da je tužiteljica predmetnu tužbu podignula radi rješavanja pitanja roditeljske skrbi, uzdržavanja i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te je predala Općinskom sudu u Karlovcu, Stalna služba Ogulin,
-da iz historijata iste razvidno da sa tužiteljicom u O., na adresi … živi i zajedničko dijete stranka,
-da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u O.,
-da je tuženik podnio prigovor mjesne nenadležnosti, iz razloga jer da je mlt. L. prijavljen u Z.,
-da iz JRO-a podataka MUP-a razvidno da je mlt. L. 29. siječnja 2024. imao prijavljeno prebivalište na adresi tuženika, u Z..
8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 409. st.4. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i dr., dalje: ObZ-a), te čl. 20. i 47. st.1.ZPP-a, zaključuje da je osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9.Međutim, ovome sudu nisu prihvatljivi razlozi kojima se pri tome rukovodio sud prvog stupnja.
10.Naime, sukladno čl. 409. st. 1. ObZ ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta.
Odredbom st.2. istog članka, propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka, st.3. istog članka, propisano je da se odredbe st. 1. i 2. tog članka na odgovarajući način primjenjuju i u slučaju kad nije postignut sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem ili ga je sud odbio odobriti. Konačno st.4. tog članka propisano je da je za suđenje u sporovima iz st. 1. i 3. toga članka nadležan sud koji je opće opće mjesno nadležan za dijete.
Međutim, istodobno se skreće pažnja prvostupanjskom sudu i to da u smislu čl. 3. st. 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. (rezolucija br. 44/25) stupila na snagu 2. rujna 1990.) u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit,uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.
11,Rukovodeći se sadržajem prednje citiranih odredaba, ali i okolnostima konkretnog slučaja, iz kojih je razvidno da mlt. dijete stranaka faktično živi s majkom- tužiteljicom na području koje je u području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba Ogulin, iako formalno tamo nije prijavljeno, prema uvjerenju ovog suda nameće se zaključak, da spomenute ustanove, sudovi, tijela, moraju voditi računa ponajprije o interesima djeteta.
Budući da je prema prosudbi ovog suda, u interesu mlt. djeteta stranaka, predmetni postupak provesti pred navedenim sudom prvog stupnja, a majka mlt. djeteta – tužiteljica je podnošenjem tužbe, već izabrala mjesno nadležan sud, te je za to navela valjane i prihvatljive razloge (u O. živi, tamo se zaposlila) za takav izbor. U odnosu na prigovor mjesne nadležnosti, valja naglasiti da je to načelno procesni prigovor koji je propisan u interesu tuženika, no u postupcima u kojim se odlučuje o pravima i dobrobiti malodobne djece valja i teleološki tumačiti pojedine zakonske odredbe procesnog karaktera, a imajući uvijek u vidu interes i dobrobit djece te polazeći i od toga da citirane odredbe Konvencije o pravima djeteta imaju snagu iznad zakona.
12.U odnosu na činjenicu da je mlt. dijete stranaka, formalno prijavljeno na području mjesne nadležnosti drugog suda (Općinskog građanskog suda u Zagrebu), skreće se pažnja sudu prvog stupnja, da ta okolnost u kontekstu prethodno izloženog, nije od presudnog utjecaja. To iz razloga jer će i tužiteljica i mlt. dijete stranaka koje s njom faktično živi, Općinskom sudu u Karlovcu, Stalna služba Ogulin, imati olakšan pristup, te će istodobno moći jednostavnije i ekonomičnije postupati u tijeku postupka.
13.Shodno svemu do sada rečenom, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je utvrdio da nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.
U Rijeci, 26. ožujka 2024.
Sutkinja
Svjetlana Pražić