REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 304/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. m. i. P. - S. d.d. S., koju zastupa stečajni upravitelj M. P. iz Z., protiv tuženika I. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x-913/12 od 17. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14515/06-26 od 25. studenog 2011., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x-913/12 od 17. travnja 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14515/06-26 od 25. studenog 2011. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 463.028,10 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2004. do isplate i nadoknadi mu parnični trošak i kojom je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 61.500,00 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija tužitelja je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa kojeg je isplatio tuženiku na ime izvršenja ugovora kojeg je tuženik raskinuo.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su stranke zaključile ugovor o građenju,
- da je tužitelj tuženiku isplatio naknadu u utuženom iznosu sukladno odredbama ugovora,
- da se tužitelj obvezao ishoditi građevinsku dozvolu (čl. 4. ugovora),
- da je rješenjem Grada Z. od 9. studenog 2005. odbijen zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole,
- da tužitelj zbog nemogućnosti ishođenja građevinske i lokacijske dozvole nije izvršio svoju obvezu izgradnje građevine u dogovorenom roku,
- da tužitelj nije u roku od 6 mjeseci ni započeo s ugovorenom gradnjom,
- da je tuženik jednostranom izjavom od 23. ožujka 2006. u propisanom roku iz čl. 6. ugovora o građenju raskinuo ugovor,
- da je čl. 6. ugovora propisano da ako tužitelj iz bilo kojeg razloga, najviše u roku od 6 mjeseci ne započne s gradnjom, naknada ispaćena tuženiku ostaje tuženiku u cijelosti kao i vlasništvo zemljišta, a ugovor se raskida, dok kašnjenje može biti opravdano samo u slučaju više sile.
8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 17. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), čl. 18. ZOO i čl. 99. st. 1. ZOO odbili tužbeni zahtjev jer odgovornost za raskid ugovora leži na tužitelju koji nije u predviđenom roku započeo gradnju građevine sukladno ugovoru o građenju, a postupak neizdavanja lokacijske i građevinske dozvole ne može se smatrati višom silom.
9. U reviziji tužitelj ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 3. i 6. ugovora o građenju i čl. 18. ZOO te da je sud propustio primijeniti odredbe čl. 132. st. 2. ZOO te čl. 137. ZOO jer tužitelj nakon što je tuženik raskinuo ugovor ima pravo na povrat onoga što je dao tuženiku, kao i da su sudovi propustili primijeniti čl. 210. do 219. ZOO.
10. Prema odredbi čl. 137. st. 1. ZOO kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.
11. Kada je u pitanju naknadna nemogućnost, odnosno kad je ispunjenje obveze postalo nemoguće uslijed okolnosti za koje ne odgovara dužnik, obveza se gasi po samom zakonu. Međutim ako je naknadna nemogućnost nastupila zato što je jedna ugovorna strana odgovorna za nastup nemogućnosti, obveza ispunjenja koja je postala nemoguća postaje obveza naknade štete.
12. Pritom, da bi naknadna nemogućnost ispunjenja obveze proizvela pravne učinke, ona mora biti u principu apsolutna, odnosno takva da ju dužnik ni uz ulaganje potrebnih napora ne može ispuniti, i to neovisno radi li se o objektivnoj nemogućnosti (npr. pravnoj nemogućnosti zbog zabrane vlasti ili izmjene propisa) ili subjektivnoj nemogućnosti na strani dužnika neke obveze. Pojam apsolutne nemogućnosti ispunjenja obveze podrazumijeva i takvu situaciju u kojoj je ispunjenje obveze zbog novih okolnosti povezano s tako izuzetnim teškoćama i materijalnim izdacima da se zdravorazumski smatra nemogućim (tako i u Revx-429/2016-2 od 30. lipnja 2020.).
13. Nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 137. st. 1. ZOO.
14. Iz stanja spisa (na što upućuje iskaz direktora tužitelja koji su sudovi prihvatili) proizlazi da je idejni projekt prošao prvi stupanj odobrenja pri građevinskim tijelima, ali da je tužitelj naišao na zapreku u uredu za urbanizam u gradskom poglavarstvu zbog čega nije ishodio građevinsku dozvolu.
15. Imajući u vidu odredbu čl. 137. st. 1. ZOO i postupanje gradskih tijela, u nastavku postupka potrebno je utvrditi jesu li ugovorne strane znale u trenutku zaključenja ugovora je li moguće graditi zgradu prema idejnom projektu, odnosno je li postojala suglasnost gradskih tijela za idejni projekt koja je naknadno uskraćena u kojem slučaju ne bi postojala odgovornost niti jedne strane za nemogućnost ispunjenja ugovorne obveze.
16. Nadalje, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili niti koja je glavna svrha sklapanja ugovora o građenju odnosno je li to bila upravo gradnja objekta prema idejnom projektu koji su prihvatile obje ugovorne strane.
17. Zbog takve pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku presude pa je valjalo primjenom čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. O troškovima ovog revizijskog postupka sud će odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
