REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 688/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. T. d.o.o. iz D., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u D., protiv tuženika A. B. iz Č., OIB …, zastupanog po punomoćnici K. H., odvjetnici u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-3/2020-3 od 7. svibnja 2020., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 248/2019 od 28. listopada 2019., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-3/2020- 3 od 7. svibnja 2020., i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-248/2019 od 28. listopada 2019., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 67.606,24 kn tekućih od 21. ožujka 2006. do 14. studenog 2008. i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.418,75 kn tekućih od 21. ožujka 2006. do 15. studenog 2018., te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.606, 24 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate koje se od 21. ožujka 2006. pa do isplate, po stopi preciznije određenoj u toj presudi, sve u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.418,75 HRK uvećan za zakonske zatezne kamate od 21. ožujka 2006. do isplate po stopi preciznije određenoj u toj presudi, također u roku od 15 dana, a u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 8.410,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po kamatnoj stopi preciznije navedenoj u toj točki izreke.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-248/2019 od 28. listopada 2019. u toč. I. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 67.606,24 kn sa zateznom kamatom od 15. studenog 2018. do isplate, u toč. II. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.418,75 kn sa zateznom kamatom od 15. studenog 2018. do isplate i u toč. III. izreke (odluka o parničnom trošku), a preinačena u toč. I. i toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na iznos od 67.606,24 kn plati zateznu kamatu za razdoblje od 21. ožujka 2006. do 14. studenog 2018. i na iznos od 5.418,75 kn za razdoblje od 21. ožujka 2006. do 15. studenog 2018. te je u tom dijelu odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3497/2020-2 od 1. prosinca 2020., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-3/2020-3 od 7. svibnja 2020., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 67.606,24 kn tekućih od 21. ožujka 2006. do 14. studenog 2008. i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.418,75 kn tekućih od 21. ožujka 2006. do 15. studenog 2018., u odnosu na pitanje:

"Pripada li pravnom subjektu, čija su novčana sredstva prisilno naplaćena u ovršnom postupku za koji je naknadno u pravomoćnom sudskom postupku utvrđen da je nedopušten, pravo na isplatu kamata na prisilno naplaćeni novčani iznos od dana kada je provedena ovrha za koju je utvrđeno da je nedopuštena?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 67.606,24 HRK tekućih od 21. ožujka 2006. do 14. studenog 2008. i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.418,75 HRK tekućih od 21. ožujka 2006. do 15. studenog 2018., a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. U odgovor na reviziju tuženik osporava dopuštenost i osnovanost podnesene revizije te predlaže istu odbaciti, odnosno odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na povrat iznosa koje je platio u ovršnom postupku, a u odnosu na koje je kasnije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom da je ta ovrha bila nedopuštena, primjenom pravila o stjecanju bez osnove.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tuženiku isplatu cjelokupnog iznosa koji je prisilno naplaćen s računa tužitelja na račun tuženika uvećano za cjelokupne kamate od dana kada je ovrha provedena (20. ožujka 2006.), do dana isplate, nakon što je utvrdio:

- da je u ovršnom predmetu Općinskog suda u Dubrovniku po prijedlogu ovrhovoditelja A. B. protiv ovršenika E. T. d.o.o. na temelju ovršnog javnobilježničkog akta od 3. svibnja 2006. radi namirenja novčane tražbine donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-1865/05 od 2. rujna 2005. ovrhom na računu ovršenika, da je ovrha provedena 20. ožujka 2006., da je 20. rujna 2007. donijeto rješenje da je ovrha dovršena,

- da je ovrhovoditelj E. T. d.o.o. dana 8. prosinca 2006. podnio tužbu protiv ovršenika A. B. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku P-1661/09 od 20. travnja 2018. koja je postala pravomoćna 15. studenog 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj E. T. d.o.o. po ugovoru o poslovnoj suradnji ispunio tražbinu u iznosu od 53.802,00 kn sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2004. do isplate i proglašena je nedopuštena ovrha radi isplate u ovršnom postupku Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-1868/05 od 2. rujna 2005. radi namirenja tražbine u iznosu 53.802,00 kn sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2004. do isplate,

- da je 20. ožujka 2006. provedena ovrha za iznos od 67.606,24 kn što čini tražbinu za koju je ovrha proglašena nedopuštenom sa zateznom kamatom i troškovi ovrhe 5.418,75 kn koji čine trošak za iznos za koji je proglašena ovrha nedopuštena,

- da je tužba u ovoj parnici podnesena 14. ožujka 2019.

10. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-248/2019 od 28. listopada 2019., primjenom čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) na način da je tužitelju priznao pravo na kamate tek od dana donošenja pravomoćne presude u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (15. studenog 2018.) jer prema shvaćanju toga suda tek od tog trenutka tuženik nije bio savjestan.

11. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

12. Naime, odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citirane odredbe obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, dok je čl. 1115. ZOO-a određeno da "kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. 1. O postavljenom pitanju revizijski sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje, te je u odluci poslovni broj Rev-X 356/14-2 od 13. svibnja 2014., navedeno: "Naime, utuženi iznos tuženik je dobio ovrhom, pa budući da je ovrha provedena na temelju ovršne isprave koja je pravomoćno ukinuta, tužitelju kao ovršeniku pripada pravo zahtijevati vraćanje tog iznosa i u ovršnom postupku najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnog postupka, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. OZ-a.

Neosnovana je revizijska tvrdnja da su tužitelju neosnovano dosuđene kamate na dosuđeni iznos glavnice od 303.557,74 kn od 29. 11. 2002. jer da je tuženikova obveza plaćanja kamata na tu glavnicu nastala pobijanom presudom pa da tada kamate teku i prije nego je ta obveza nastala, a osim toga da tužitelj nema pravo tražiti iznose kamata na isplaćenu glavnicu i na kamatu na isplaćene troškove parničnog postupka i ovršnog postupka.

Suprotno toj tvrdnji s obzirom na odredbu čl. 58. st. 3. OZ-a tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na cjelokupni iznos koji je tuženik ovrhom naplatio sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od naplate tog iznosa".

13. 2. U odluci broj: Rev 737/02-2 od 21. rujna 2005., navedeno je:

"Prema odredbi čl. 210. st. 3. ZOO stjecanje bez osnove znače stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takvo stjecanje ne postoji pravna osnova ili pravna osnova ima neku manu zbog koje nije valjan ili je njegova valjanost kasnije prestala. Dakle, stjecanje bez pravne osnove postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojao valjani pravna osnova, ali je isti naknadno otpao. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kad ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje (čl. 210. st. 1. i 3. ZOO).

U konkretnom slučaju kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova, znači i ovršnu ispravu na temelju koje je u ovršnom postupku – ovdje tuženik, prisilno naplatio tražbinu, tada je prestala i pravna osnova (titulus) za takvo stjecanje zbog čega je osnovan zahtjev tužiteljice za vračanje onoga što je stečeno na strani tuženika u ovršnom postupku jer je ovršna isprava, na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi i samo stjecanje na strani tuženika provedeno, ukinuta.

Pravilna je odluka sudova nižeg stupnja i u odnosu na utužene zakonske zatezne kamate jer se iste temelje na odredbi čl. 214. ZOO prema kojoj kada se vraća ono što je stečeno bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.".

13. 3. U odluci broj Rev-1630/1998-2 od 2. studenoga 2003. navedeno je: "U ovoj je pravnoj stvari pravna osnova za plaćanje novčane kazne postojala, ali je poništenjem rješenja kojim je izrečena i naplaćena novčana kazna otpala osnova za prijelaz tužiteljeve imovine u imovinu tuženice. Prestanak pravne osnove za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice nastala je obveza tuženice na povrat iznosa naplaćene kazne tužitelju. Saznanjem tuženika da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice prestala je, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tuženice, pa je od tog trenutka tuženica postala nesavjestan stjecatelj. Zbog toga bi za ocjenu od kada je tuženica dužna platiti zakonske zatezne kamate tužitelju na iznos naplaćene kazne, po rješenju koje je naknadno poništeno, bilo potrebno utvrditi kada je odluka Upravnog suda Republike Hrvatske kojom su poništena rješenja prekršajnih tijela dostavljena tuženici.

Prestanak pravne osnove za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice nastala je obveza tuženice na povrat iznosa naplaćene kazne tužitelju.

Saznanjem tuženika da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženice prestala je, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tuženice, pa je od tog trenutka tuženica postala nesavjestan stjecatelj.

Zbog toga bi za ocjenu od kada je tuženica dužna platiti zakonske zatezne kamate tužitelju na iznos naplaćene kazne, po rješenju koje je naknadno poništeno, bilo potrebno utvrditi kada je odluka kojom je utvrđena nedopuštenom predmetna ovrha dostavljena tuženici."

14. Vijeće ovog suda priklanja se pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Rev- 1630/1998-2 od 2. studenoga 2003., jer je prema utvrđenju ovog vijeća ono u cijelosti sukladno s odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, jer je prestankom pravne osnove za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika nastala obveza tuženika na povrat iznosa naplaćene u ovršnom postupku, a tek trenutkom saznanjem tuženika da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika prestala je, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tuženika, te je od tog trenutka tuženik postao nesavjestan stjecatelj. Upravo zbog toga je za ocjenu od kada je tuženik dužan platiti zakonske zatezne kamate tužitelju, sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, na iznos koji je primio u ovršnom postupku, nakon što je proglašena nedopuštena ovrha Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-1868/05, bilo potrebno utvrditi kada je odluka kojom je utvrđena nedopuštenom predmetna ovrha dostavljena tuženiku.

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Pravnom subjektu, čija su novčana sredstva prisilno naplaćena u ovršnom postupku za koji je naknadno u pravomoćnom sudskom postupku utvrđen da je nedopušten, pravo na isplatu kamata na prisilno naplaćeni novčani iznos pripada od dana saznanja tuženika da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika jer je tim trenutkom prestala, po ocjeni ovoga suda, savjesnost tuženika, pa je od tog trenutka tuženik postao nesavjestan stjecatelj.

17. Budući da nižestupanjski sudovi nisu obvezu tuženika za povrat isplaćenog iznosa koji se temelji na stjecanju bez osnove ocijenili i raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi činjenicu na koju je upozoren ovim rješenjem i nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu.".

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.