REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 55/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. V. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-963/2022-2 od 25. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 1154/2019 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 963/2022-2 od 25. kolovoza 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1154/2019 od 15. travnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. pod posl. br. Ovrv-653/2019 od 4. srpnja 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 51.122,74 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude i kojom je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.725,00 kuna.
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-419/2023-2 od 24. svibnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-963/2022-2 od 25. kolovoza 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Može li sud u parničnom postupku utvrđivati nespornu činjenicu, odnosno činjenicu koju je stranka priznala pred sudom u toku parnice, pri čemu se ne radi o raspolaganju zahtjevom kojim se ne može raspolagati?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači, a podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je naknada troškova po kartici koju je tužitelj izdao trgovačkom društvu, a čiji korisnik je bio tuženik.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tuženik bio zaposlenik trgovačkog društva Z. V. j.d.o.o. koje je naručitelj kartice tužitelja te da je koristio tužiteljevu karticu,
- da tuženik od 18. lipnja 2018. više nije zaposlenik Z. V. j.d.o.o. te da je tog dana izvršio povrat kartice naručitelju, svom nekadašnjem poslodavcu,
- da tuženik nije bio potpisnik ugovora o korištenju kartice,
- da je potraživanje priznato u predstečajnoj nagodbi.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) odbili tužbeni zahtjev, zaključivši da tuženik nije bio u pravnom odnosu s tužiteljem.
10.1. Pri tome je drugostupanjski sud naveo da je tužitelj u tijeku postupka predočio jedan nečitak dokument iz kojeg bi bilo razvidno da se radi o pristupnici za A. karticu, ali da je potpuno nejasno tko je potpisao tu karticu pa zaključuje da tuženik nije potpisao nikakav ugovor o korištenju kartice, niti se to može zaključiti iz nečitke isprave, pristupnice za A. karticu.
11. Tužitelj u reviziji tvrdi da je tuženik na ročištu 16. veljače 2021. u svom iskazu priznao da je dobio službenu karticu i da je prilikom preuzimanja kartice ispunio brošuru (pristupnicu) koju je i potpisao.
12. Prema odredbi čl. 221. st. 1. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3).
13. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da sud u parničnom postupku ne treba utvrđivati nespornu činjenicu, odnosno činjenicu koju je stranka priznala pred sudom u toku parnice, ako se ne radi o raspolaganju zahtjevom kojim se ne može raspolagati što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno pitanje.
14. U postupku pred prvostupanjskim sudom saslušan je tuženik kao stranka, međutim, nižestupanjski sudovi u svojim odlukama nisu reproducirali niti analizirali njegov iskaz. Stoga su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi presude nejasni kada sudovi zaključuju da tuženik nije bio potpisnik sporne kartice i ugovora o korištenju kartice, a da nisu uzeli u obzir iskaz tuženika danog na ročištu za koji tužitelj tvrdi da je tuženik u njemu priznao da je dobio službenu karticu i da je prilikom preuzimanja kartice ispunio brošuru (pristupnicu) koju je i potpisao.
15. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama (je li tuženik potpisao spornu karticu) nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.