REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1077/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., OIB …., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica P. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., koju zastupa zakonski zastupnik, a njega zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 40/2023-2 od 5. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1017/2018-49 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1017/2018-49 od 27. listopada 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositeljica navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanje koje je tuženica u prijedlogu naznačila glasi:
"Može li se sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?".
2.1. Tuženica smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu cijeneći da se radi o pitanjima koja se primjenjuju na veliki broj CHF ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i da o odgovorima na ta pitanja ovisi rješavanje velikog broja parničnih postupaka koji su pokrenuti protiv tuženice i drugih banaka. Kao razlog važnosti predlagateljica navodi nepodudarnost pravnih shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odlukama broj Revt 26/09 od 12. veljače 2014., Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023., kao i s pravnim shvaćanjem istog suda broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004., zatim i s odlukama Ustavnog suda RH broj U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016. i U-III-2233/2018 od 10. lipnja 2020. te pravnom praksom Suda EU izraženoj u odluci broj C-415/11 od 14. ožujka 2013. i C-226/12 od 16. siječnja 2014., a kao razlog važnosti istaknuta je i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer predlagatelj ocjenjuje da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u, primjerice, presudi Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-2394/2016 od 28. lipnja 2017., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2394/2016 od 28. lipnja 2017. i dr. Pored toga, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje i na nezakonitost kao razlog važnosti.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije više važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takvo više ne opravdava intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, naznačeno se pitanje tiče zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti dijela Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207788604/06 zaključenog među strankama 6. studenoga 2006., i to opsega vraćanja primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje treba li od ukupnog iznosa preplate odbiti iznose tzv. negativne razlike kada je tečaj bio manji od ugovorenog na dan isplate kredita. S tim je u vezi u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tuženica nije istakla prijebojni prigovor niti protutužbeni zahtjev, pa su sudovi ocijenili da nema osnove u iznos preplate uzeti u obzir manje plaćene anuitete te ih nisu uzeli u obzir.
6. O spornom je pravnom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koja je donesena na temelju odredbe članka 390. stavka 2. ZPP, a to shvaćanje glasi:
U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.
7. Iz naprijed navedenog proizlazi da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u vezi sa spornim pitanjem podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
8. Slijedom navedenog, prijedlog je tuženice valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
