REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-962/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženice M. L. iz Z., …, OIB …, 2. tuženika D. L. iz Z., …, OIB … i 3. tuženice I. L. iz Z., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 349/2023-2 od 8. studenog 2023., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4413/2015-94 od 27. veljače 2018., na sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pravna pitanja za koja smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu tužiteljevih troškova nastalih radi dovršetka radova na objektu „T. G.“, razmjerno dijelu koji tereti prednika tuženika, kao kupca poslovnog prostora u tom objektu. Cijeneći izvedene radove kao korisnima za prednika tuženika drugostupanjski sud nalaže isplatu iznosa razmjernog površini tuženikova poslovnog prostora u odnosu na ukupne troškove dovršenja objekta.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženici postavljaju procesnopravna pitanja vezana za ocjenu dokaza kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP i vezano za teret dokazivanja (prva dva pitanja) te materijalnopravna, vezano za odgovornost nasljednika za dugove ostavioca za slučaj ustupanja nasljedstva (treće i četvrto). Ujedno tuženici iznose svoje shvaćanje predmeta spora i svoj pristup njegovu rješavanju.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U navedenom smislu tuženici ne navode da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga oni u prijedlogu samo izražavaju nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava te primjenu procesnopravnih odredbi, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
8. Zbog toga u prijedlogu za dopuštenje revizije nema odgovarajućih razloga važnosti. Puko navođenje da su pitanja važna ne znači ispunjenje pretpostavki za podnošenje revizije jer se na taj način ne može smatrati da su određeno izloženi razlozi kako to zahtjeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer razlozi na koje se podnositelji pozivaju odnose se isključivo na konkretan spor.
9. Podnositelji se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganja sa pobijanom odlukom, pozivaju na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP i ističu da je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – na pravično suđenje.
10. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
11. Predlagatelji u bitnome ističu da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da pobijanom odlukom nisu dati potpuni razlozi čija pravilnost bi se mogla ispitati, da je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku te da je odluka arbitrarna, i to kada se ne navodi na temelju sadržaja koje dokumentacije je utvrđena visina ulaganja te da se tuženike tereti i za one radove koji se odnose na posebne dijelove zgrade kojeg one nisu vlasnici.
12. S obzirom da su pobijanom odlukom dati razlozi na osnovu kojih dokaza je sud utvrdio postojanje činjeničnih tvrdnji tužitelja, povezujući svoje zaključke i sa utvrđenjima iz prvostupanjske odluke, prigovori tuženika da je u drugostupanjskom postupku povrijeđeno ljudsko pravo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, nisu učinjeni vjerojatnim.
13. Razmatrajući prijedlog tuženika u smislu odredbi čl. 385.a. st.1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da pitanja nisu važna u smislu kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st.1. ZPP, pa je u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, revizija je u tom dijelu odbačena, te je riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
