REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1318/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. E., iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., protiv tuženice A. K., iz K. G., OIB …, zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz K. K., radi vraćanja kapare, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-719/2019-2 od 24. rujna 2019., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-55/2016-16 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-719/2019-2 od 24. rujna 219., u točki II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženici da isplatiti tužitelju iznos od 11.100,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja s kamatom koja teče od 18. rujna 2006. do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, te je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 26.562,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-55/2016-16 od 13. lipnja 2018., u dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.000,00 EUR-a, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je u točki II. izreke preinačena u preostalom dijelu u točki I. izreke, kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, na način da je tuženica obvezana u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.100,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB, na dan plaćanja s kamatom koja teče od 21. prosinca 2009. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, a u točki III. izreke preinačena je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke na način svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-814/2021-2 od 29.lipnja 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-719/2019-2 od 24. rujna 219., u dijelu pod II. i III. izreke, u odnosu na pitanje:

"Je li sklopljen predugovor ili ugovor o kupoprodaji nekretnine ako je dana kapara?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u dijelu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao kupca, na povrat dvostrukog iznosa kapare u iznosu od 11.100 EUR-a uz pripadajuću zakonsku kamatu.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbu članka 304. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), ocijenivši da tužitelj kao stranka, na čijoj strani leži krivnja za činjenicu ne realizacije ugovora, nema pravo na povrat vraćanja kapare, odnosno vraćanja dvostruke kapare (argumentum a contrario), sukladno članku 304. stavak 2. ZOO-a, nakon što je utvrdio:

- da su tužitelj kao kupac i tužena kao prodavatelj zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnine, 4. kolovoza 2006.,

- da je člankom 3. navedenog predugovora, određena kupoprodajna cijena u iznosu od 39.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, dok je člankom 5. utvrđeno da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 3.900,00 EUR-a na ime kapare koja će se uračunati kao akontacija dijela kupoprodajne cijene,

- da je člankom 4. određeno da će stranke zaključiti konačni ugovor o prodaji odnosno kupnji nekretnine najkasnije u roku od 60 dana od dana potpisivanje ovog predugovora, a ukoliko dođe do sporazumnog prolongiranja ovog roka tada će stranke pisanim ugovorom precizirati eventualno produljenje ovog roka,

- da je člankom 6. predugovora određeno da ukoliko prodavatelj bez valjanog razloga odustane od zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora ili ga ne zaključi do roka kako su se obvezali člankom 4. ovog predugovora, isti se obvezuje isplatiti kupcu dvostruki iznos primljene kapare, a za slučaj da kupac pod istim uvjetima odustane od zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora, tada prodavatelj zadržava primljenu kaparu,

- da suglasno utvrđuju da tuženica ima obvezu izvršiti povrat iznosa od 3.900,00 EUR-a samo u slučaju da do ovim predugovorom utvrđene kupoprodaje ne dođe iz razloga što banka tužitelju nije odobrila kredit za kupnju predmetne nekretnine,

- da su stranke sklopile Aneks predugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. rujna 2006., temeljem kojeg je tužitelj isplatio tuženoj iznos od 5.100 EUR-a na ime kupoprodajne cijene,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tužena bila dužna srediti zemljišnoknjižno stanje za predmetne nekretnine te ju je isti trebao u cijelosti isplatiti nakon što dobije kredit od banke, pa kako zbog neurednog zemljišnoknjižnog stanja predmetnih nekretnina isti nije uspio realizirati., da je svojim financijskim sredstvima izvršio etažiranje predmetne nekretnine i riješio zk stanje, a nakon toga da je pozvao tuženu na sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora, da ona više nije bila zainteresirana,

- da tužena u svom iskazu ne spori sklapanje predugovora kao i aneksa, te da je primila iznos 5.100 EUR-a međutim, prema predugovoru tužitelj da se obvezao ishoditi kredit u roku od 60 dana, a nakon toga da su trebali sklopiti kupoprodajni ugovor., da se vrijeme realizacije kredita odvuklo pa tek nakon dvije godine da se pojavio tužitelj sa nekom osobom kod nje u kući i tražio ili da sklope ugovor ili da mu vrati kaparu, te kako je i "danas" voljna sklopiti ugovor sa tužiteljem, da što se tiče povrata kapare da nije u financijskoj mogućnosti, a da je isključivo tužitelj rješavao zk stanje predmetne nekretnine, te je zaključio da na strani tužitelja kao kupca leži krivnja za činjenicu ne realizacije ugovora, jer nije dokazao zbog čega nije uspio ishoditi kredit kod banke, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženice za ne realizaciju predmetnog kredita.

10. Drugostupanjski sud je navedeno činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvatio, ali je ocijenio da tuženica sporni iznos od 5.100 EUR drži bez valjane pravne osnove, te je primjenom čl. 1111. ZOO, obvezao tuženicu da taj iznos vratiti tužiteljici zajedno sa zateznim kamatama počev od 21. prosinca 2009., kada je tužitelj podnio tužbu (čl. 1115. ZOO), s obzirom da je tuženica pošteni stjecatelj.

11. Izneseno pravno shvaćanje nije pravilno.

12. Drugostupanjski sud, kako je navedeno, prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda, utvrđuje tužitelja odgovornim za nesklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji no i pored toga obvezuje tuženicu na vraćanje kapare pozivom na odredbu čl. čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, primjenjujući pravilo o vraćanju stečenog bez pravne osnove ili pravne osnove koja je otpala.

13. 1. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, a prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

13. 2. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor (čl. 268. st. 1. ZOO-a). Odredbom stavka 4. istog članka propisano je ovlaštenje zainteresirane strane da zahtijeva od suda da naredi strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj sud odrediti, dok je odredbom stavka 5. propisano da se sklapanje glavnog ugovora može zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje.

13. 3. Prema odredbi čl. 303. st. 1. ZOO-a, ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno, a ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare (st. 3.).

13. 4. Međutim, prema odredbi čl. 304. st. 1. ZOO-a ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom, a ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare (st. 2. čl. 304. ZOO-a).

14. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

''Je li sklopljen predugovor ili ugovor o kupoprodaji nekretnine ako je dana kapara zavisi od okolnosti svakog konkretnog pitanja, jer se odgovor na to pitanje ne može dati na način da bi on bio univerzalan i primjenjiv na sve slučajeve.''.

15. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je institut kapare vezan uz sklapanje ugovora, a ne i uz sklapanje predugovora, kao posebnog instituta koji predviđa posebna, vremenski ograničena ovlaštenja zainteresirane osobe.

16. Prema ocjeni ovog suda, u ovom slučaju, s obzirom na činjenicu da su ugovorne strane u ''predugovor'' unijele i sporazum o kapari, te preuzele obvezu zaključenja kupoprodajnog ugovora i plaćanja već određene cijene, one su 4. kolovoza 2006. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina, jer navedeni predugovor ima sve bitne sastojke ugovora o prodaji nekretnine.

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, zaključujući o skrivljenosti postupanja tužitelja zbog nepristupanja sklapanju glavnog ugovora, nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti je li ugovor (predugovor) još uvijek na snazi, ili je raskinut zbog neispunjenja (što bi proizlazilo iz dispozicija stranaka vezano na zahtjeve za isplatu dvostruke kapare, odnosno zadržavanje kapare, a i suprotno zaključku drugostupanjskog suda) te čija je krivnja za eventualni raskid ugovora zbog neispunjenja i u čemu se sastoji.

18. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno, nema uvjeta za preinaku presude u pogledu primarno istaknutog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe 395. st. 2. ZPP presudu u tom dijelu ukinuti.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.