REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1449/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. P. K. odvjetnici u Z., protiv tužene Ž. A. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici L. S. odvjetnici u Z., radi vraćanja u prijašnje stanje, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4056/2023-2 od 28. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5416/2021-67 od 28. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4056/2023-2 od 28. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5416/2021-67 od 28. kolovoza 2023. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1) Da li postoji pravo jednog od suvlasnika, ako stambena zgrada zajedno s pripadajućim dijelovima i zemljištem nije etažirana, da samoinicijativno prisvaja određene zajedničke dijelove tih nekretnina i to bez izričite pisane suglasnosti svih preostalih suvlasnika, ili je za takve radnje i građevinske zahvate potrebna pisana suglasnost svih drugih suvlasnika nekretnina?
2) Da li je za zakonitost takvih zahvata i radova na zajedničkim dijelovima nekretnine, u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugih stvarnih prava, uopće dovoljna usmena suglasnost nekih od suvlasnika, sve kada bi takva i postojala? 3) Da li se eventualno saznanje odnosno šutnja tužitelja i kao jednog od suvlasnika koji traži sudsku zaštitu dosljedno odredbama ZV-a može i smije tumačiti kao njegov pristanak na takvo prisvajanje te prenamjenu određenih dijelova nekretnina (praonica u kotlovnicu, vrtna kućica, izgradnja širokog i dugačkog betonskog stubišta na dvorištu zgrade, probijanje nosivog zida, ugradnja širokih staklenih vrata u otvor probijenog nosivog zida)? Da li se u tom smislu građevinski radovi koje je tužena izvela mogu smatrati radovima koji ulaze u one kako je to regulirao čl. 39.-41. ZV-a?;
4) Da li je zakonito i dopustivo jednom od suvlasnika (ovdje tuženoj) prepustiti pravo odlučivanja i upravljanja, kako to sugerira drugostupanjska presuda, ili se za bitne promjene na nekretninama u suvlasništvu imaju primjenjivati odredbe čl. 36., 37. i 38. ZV-a?;
5) Da li su poslovi probijanja vanjskog nosivog zida te ugradnja u otvor širokih staklenih vrata, izgradnja betonskog stubišta, rušenje ugrađenih korita za potrebe zajedničke praonice rublja te ugradnja kotlovnice isključivo za stan jednog od suvlasnika nekretnine koja nije etažirana, potpuno prisvajanje uz prethodno rušenje i adaptiranje postojeće zajedničke vrtne kućice te u istu ugradnja rashladnih uređaja za stan upravo tog suvlasnika – poslovi redovnog upravljanja ili predstavljaju izvanredne poslove kako to definira čl. 41. ZV-a?;
6) Da li na nepodijeljenom dvorištu, odnosno nekretnini za koju doslovno ne postoji nijedna pisana isprava o diobi, jedan od suvlasnika može vršiti takve preinake i građevinske radove kojima se u potpunosti onemogućava korištenje zajedničkih prostora i prostorija ostalim suvlasnicima?
7) Da li zahvat na zajedničkom nosivom zidu zgrade koja je spomenik kulture predstavlja poslove izvanredne uprave za koje je potrebna pisana suglasnost svih suvlasnika, kao i odobrenje nadležnih upravnih tijela u Gradu Zagrebu i suglasnost Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode?".
1.1. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije za prepoznati je da tužitelj isti podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo vlasništva.
1.2. Tužena u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1., 3., 4., 5., 6. i 7. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo s toga što je utvrđenje drugostupanjskog suda da je tužena od svih suvlasnika predmetne nekretnine (pa i tužitelja) imala suglasnost za predmetne radove.
2.2. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2. je važno za odluku u ovom sporu, ali u odnosu na to pitanje ne postoji razlog važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje se u tom pravcu poziva tužitelj (rješenje ovog revizijskog suda broj Revx-722/2016-3 od 3. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-358/2019-57 od 11. srpnja 2022.) donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. U navedenim odlukama sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2.
2.3. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo vlasništva.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
