REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 772/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. P. iz S., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2401/2020-3 od 15. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj Pn-1225/2015-27 od 27. srpnja 2018., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2401/2020-3 od 15. veljače 2023.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
5. Tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li drugostupanjski sud u žalbenom postupku prilikom ispitivanja prvostupanjske presude utvrđivati činjenično stanje drugačije od onog koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju onoga što su stranke iznijele pred tim sudom i koje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu stranke nisu pobijale žalbama i onda na temelju tog drugačije utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti materijalno pravo?
2. Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka kako u kvantitativnom tako i kvalitativnom smislu odnosno treba li kod utvrđivanja omjera uspjeha u postupku, osim visine tužbenog zahtjeva, voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku?
3. Posjeduje li sud dovoljno stručno strojarsko znanje za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku odnosno da li je provođenje strojarskog vještačenja nužno za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku pa se navedeni trošak mora dosuditi tužitelju u cijelosti, bez obzira na postotak njegova uspjeha u postupku?“.
6. Revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385. a ZPP-a jer prvim pitanjem tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, dok drugim i trećim pitanjem tužitelj u bitnome ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru tih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg tih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
