- 1 -              Poslovni broj: Usž-1205/23-2

Poslovni broj: Usž-1205/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice A. Č. iz S., OIB:…, koju zastupa N. K., odvjetnica iz S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3184/2021-5 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3184/2021-5 od 30. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/19-01/2681, urbroj: 513-04-21-2 od 25. kolovoza 2021. Točkom II. izreke poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-20/2017-01/32, urbroj: 513-007-03-001/2019-11 od 18. listopada 2019. Točkom III. izreke tužiteljice A. Č. iz S., OIB:…, oslobađa se od porezne obveze poreza na promet nekretnina za ½ nekretnine stečene 23. listopada 2016. na temelju Ugovora o diobi bračne stečevine od 23. listopada 2016., ovjerenog od strane javnog bilježnika I. K. iz S. pod poslovnim brojem: Ov-578/17 dana 30. siječnja 2017.

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 25. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 18. listopada 2019. kojim je tužiteljici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 6.883,91 kn.

3.              Protiv označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome ističe kako ne prihvaća obrazloženje presude da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju nekretnine uz naknadu, već uz preuzimanje dugovanja jer iz sadržaja Ugovora o diobi bračne stečevine jasno proizlazi bit ugovora, a to je dioba bračne stečevine. Tuženik navodi da je u ovom postupku  sporno, smatra li se preuzimanje kredita za predmetnu nekretninu stečenu ugovorom o diobi bračne stečevine od strane tužiteljice činjenicom koja predmetno stjecanje nekretnine čini naplatnim pravnim poslom, tj. stjecanjem nekretnine uz naknadu. Tuženik je mišljenja da je u konkretnom slučaju s obzirom na izneseno stanje stvari, vidljivo da je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjima uz dana obrazloženja na pravilan i zakonit način utvrđen nastanak porezne obveze. U ovom predmetu se radi o diobi bračne stečevine, ali se ne može smatrati da preuzimanje dugovanja kredita za predmetnu nekretninu nije činjenica koja predmetno stjecanje čini besplatnim pravnim poslom. Navodi da je u konačnici činjenica da je tužiteljica za predmetno stjecanje dala određenu naknadu, novčanu, pa makar ona u naravi predstavljala preuzimanje rata kredita,  što predmetni pravni posao u svakom slučaju čini naplatnim odnosno zaprekom za korištenje porezne olakšice propisane člankom 13. Zakona o porezu na promet nekretnina.

4.              Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je žalba tuženika neutemeljena i da je prvostupanjski sud donoseći presudu pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju nekretnina uz naknadu, već kako je proizlazilo pravnim tumačenjem sadržaja Ugovora o diobi bračne stečevine kojemu je gospodarska bit, svrha i namjera ugovornih stranaka i bila isključivo uređenje međusobnih odnosa. Stoga smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljicu trebalo osloboditi od porezne obveze poreza na promet nekretnina sukladno članku 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. Predlaže da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda te da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Prema ocjeni ovoga Suda osporavana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine od 23. listopada 2016., kojim je tužiteljica stekla nekretnine upisane u k.o. N. S., k.č.br. 1432/12, zk.ul. 2550, u naravi dvosoban stan u prizemlju, površine 65,01 m2. Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo da su ugovorne strane predmetnog ugovora uredile međusobne imovinskopravne odnose na način da će predmetni stan u cijelosti pripasti tužiteljici, dok ona preuzima u cijelosti otplatu kredita od 17. ožujka 2014. odobrenog od strane O. b. d.d. na ime M. Č., koji  kredit je zatvoren uplatom tužiteljice dana 31. siječnja 2017. Slijedom navedenih činjenica prvostupanjsko porezno tijelo smatra, a što  prihvaća i tuženik, da se na tužiteljicu ne može primijeniti porezno oslobođenje propisano odredbom članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02., 22/11., 143/14. – dalje: ZPPN), budući da je riječ o raspolaganju nekretnine s naknadom, a ne bez naknade.

9.              Odredbom članka 13. točke 3. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u vezi s rastavom braka.

10.              Prvostupanjski sud nije prihvatio zaključke poreznih tijela da bi preuzimanje kreditne obveze za predmetni stan od strane tužiteljice predstavljalo naplatni pravni posao,  navodeći da iz sadržaja odredbi Ugovora o diobi bračne stečevine jasno proizlazi da je gospodarska bit ugovora upravo dioba bračne stečevine između bivših bračnih drugova pri čemu ugovorne strane i bivši bračni drugovi dijele  svu  svoju stečenu imovinu, što uključuje  predmetni stan i dugovanje s osnove ugovora o kreditu.

11.   Navedeno stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud. Naime,  kada predmetni stan ne bi bio opterećen kreditom tužiteljica bi ga stekla bez plaćanja poreza pa činjenica što je stan opterećen kreditom ne može biti razlogom za oporezivanje odnosno za otežavanje situacije rješavanja imovinskopravnih odnosa proisteklih iz izvan/bračne zajednice. U okolnostima konkretnog slučaja, upravo je  odlučan sadržaj odnosno odredbe Ugovora o diobi iz kojih proizlazi da je gospodarska bit tog ugovora uređenje imovinskopravnih odnosa nastalih u vezi s rastavom braka, a ne stjecanje nekretnine naplatnim pravnim poslom, tj. stjecanjem nekretnine uz naknadu, kako to pogrešno smatraju porezna tijela. Stoga je prvostupanjski sud osnovano poništio rješenja poreznih tijela, opravdano smatrajući da  je  tužiteljici nezakonito utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina jer se na tužiteljicu  trebalo primijeniti porezno oslobođenje sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 13. ZPPN-a. Napominje se da je istovjetno stajalište ovaj Sud zauzeo i u presudi, poslovni broj: Usž-4600/22-2 od 8. veljače 2023.

12.              Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim budući da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih bi se osporavana presuda ocijenila nezakonitom.

12.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

13.              Zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a jer odgovor nije bio nužan za drukčije rješenje o ovoj upravnoj stvari.

U Zagrebu, 6. prosinca 2023.

                                                                        Predsjednica vijeća                                                                                           

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.