Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-126/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 1. točka 2., 3. i 7. u vezi s člankom 153. stavak 1. i 2. KZ/11., te člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2024. broj Kv I-38/2024. (K-4/2024.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2024. broj Kv I-38/2024. (K-4/2024.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. J., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavka 1. točki 2., 3. i 7. KZ/11. u vezi članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., te u vezi članka 34. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 154. stavka 1. točka 2., 3. i 7. u vezi s člankom u vezi članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.. Istim rješenjem pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. srpnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. J. po branitelju, odvjetniku I. Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje i ukine mu istražni zatvor optuženiku, a podredno da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, iako u uvodu žalitelj kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu izneseni, a ni dostatno i pravilno obrazloženi razlozi za zaključak da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. Suprotno navedenom, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Dragutina Jambrečine po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.
7. Nadalje, neosnovano ističe žalitelj kako prvostupanjski sud prejudicira krivnju optuženika, navodeći, odnosno opisujući događaj na temelju iskazivanja žrtve, na čijem iskazivanju se temelji optužnica, a da u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi taj iskaz potvrdio. Naime, iz pobijanog rješenja je razvidno da je prvostupanjski sud valjano vrednovao sve okolnosti na strani optuženika na razini osnovane sumnje, bez ulaženja u njegovu kaznenu odgovornost.
8. Žalbenim navodima da je prvostupanjski sud trebao kritičnije cijeniti iskaz žrtve kad mu je već odlučio pokloniti vjeru, jer je ista teški psihički bolesnik i ovisnik o alkoholu, a da nema materijalnih dokaza koji bi povezivali optuženika sa žrtvom ili mjestom navodnog događaja te da biološki tragovi na donjem rublju žrtve potječu od treće osobe, optuženik se upušta u polemiziranja s do sad izvedenim dokazima, a upuštanje u njihovu ocjenu nije u ovlasti vijeća prilikom odlučivanja o razlozima za produljenje istražnog zatvora, kao što nije ni u ovlasti drugostupanjskog suda kada donosi odluku o žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora.
9. Žalitelj u preostalom dijelu žalbe uopćeno nabraja cijeli niz stavova sadržanih u praksi Vrhovnog suda, Ustavnog suda i prava zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija) koja u konkretnom slučaju nalazi ugroženima ili povrijeđenima, no u suštini su to paušalni navodi, bez konkretiziranja i ulaženja u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
9.1. U okviru navedenog, upire i u povredu načela presumpcije nevinosti, međutim, navedeno se ne ukazuje osnovanim, s obzirom da je iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud valjano vrednovao sve okolnosti na strani optuženika na razini osnovane sumnje, bez ulaženja u njegovu kaznenu odgovornost.
9.2. Jednako tako, drugostupanjski sud ne nalazi osnovanom tvrdnju da se istražni zatvor optuženiku D. J. upravo pretvara u kaznu, čime se posredno upire na načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi načela razmjernosti, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Pritom, valja istaći da je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji ovdje pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.
9.3. Također, nije od značaja paušalno pozivanje na odluke Ustavnog suda U-III- 1531/2019. od 18. travnja 2019., te U-III-5989/2013. od 9. veljače 2016., jer takovo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo se svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj odluci. Stoga se žalitelju, koji evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, skreće pažnja da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
10. Imajući na umu inkriminirani način počinjenja kaznenog djela koji upućuje na visok stupanj kriminalne volje, bezobzirnosti i upornosti prema oštećenici koja je osoba s teškim i trajnim poteškoćama fizičke i psihičke naravi te dovodeći ga u vezu s okolnošću da optuženik i oštećenica žive u malom mjestu u blizini jedan drugoga i s okolnošću da iz podataka u spisu proizlazi da je već od ranije optuženik usmjeren na istu oštećenicu u smislu nagovaranja na spolni odnos, očito je da za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti nije od značaja okolnost što je optuženik do sada neosuđivana osoba.
11. Zaključno, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
12. Slijedom svega navedenog, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
