Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-135/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom M. T., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog M. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-7/2024-6 od 7. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podnošenja prijedloga za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog M. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-7/2024-6 od 7. ožujka 2024., nakon podnesenog prijedloga za izricanje kazne maloljetničkog zatvora prema maloljetnom M. T., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 45. stavka 4. u svezi članka 66. i članka 67. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), produljen je istražni zatvor prema maloljetnom M. T. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Pod točkom II izreke na temelju članka 67. stavka 1. ZSM, određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti odluke o prijedlogu državnog odvjetnika, ali ne dulje od polovine vremena propisanog člankom 133. stavkom 1., 2. i 3. ZKP/08., a sud za mladež će sukladno odredbi članka 67. stavka 3. ZSM, svakih mjesec dana od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li i dalje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora. Pod točkom III izreke rješenja maloljetnom M. T. je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. prosinca 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je maloljetni M. T. po branitelju, odvjetniku I. B., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi. Ujedno, u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud utvrdio i u pobijanom rješenju izložio okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, imajući na umu da se istražni zatvor prema maloljetniku, u smislu odredbe članka 66. stavka 1. ZSM, može odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji te je iznio jasne razloge zbog kojih nalazi da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom, blažom mjerom.
6. Prije svega, prvostupanjski je sud određeno naveo dokaze prikupljene tijekom pripremnog postupka, iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je maloljetni M. T. počinio teško kazneno djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., na način kako je opisano u prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2024., broj Kom-DO-2/2024. za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, nalazeći da je time ostvarena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora. Ujedno valja istaknuti da u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog suda.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će maloljetni M. T. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta. Naime, maloljetni M. T. je državljanin B. i H., gdje ima prijavljeno prebivalište, a na području R. H. boravio je samo privremeno i bez regulirane prijave boravka. Pritom, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni navod kako ima mogućnost boravka u R. H. na danoj adresi i da neće pobjeći, jer navedeno ne otklanja niti umanjuje utvrđenu opasnost od bijega na strani maloljetnika.
8. Ujedno je neprihvatljiv žalbeni prigovor da istražni zatvor nije primjeren za maloljetnike kada ne postoji "iterativna opasnost", s obzirom da je istražni zatvor maloljetniku određen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a ne iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
9. Stoga je opravdano prvostupanjski sud zaključio da sve navedene okolnosti, uzimajući u obzir i težinu kaznenog djela koje se maloljetniku inkriminira u ovom postupku, u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetnik pobjeći te postati nedostupan sudu, pa su u konkretnom slučaju ispunjenje zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama.
10. Žalitelju se također ističe, da prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća za mladež:
Željko Horvatović,v.r.
