Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-101/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB …, S., P. 23, koju zastupa punomoćnik B. O., odvjetnik iz Z., M. A. …, protiv tuženika G. S., OIB …, S., R. …, kojeg zastupaju odvjetnici O. društva B., B. & partneri j.t.d. iz Z., U. kralja Z. … i uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. osiguranje d.d., OIB …, Z., L. …, kojeg zastupaju odvjetnici O. društva G. & partneri iz Z., U. grada V. …, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 6. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku G. S. da tužiteljici A. T. isplati iznos od 785,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 3. 11. 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog

od 30.

kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku G. S. da tužiteljici A. T. isplati iznos od 160,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 22. 3. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. T. u dijelu koji glasi: " Nalaže se tuženiku G. S. da tužiteljici A. T. isplati iznos od 2.638,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. 4. 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, - te joj naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. St. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana." Nalaže se tuženiku G. S. da tužiteljici A. T. isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 785,00 eur od 6. 4. 2019. do 2. 11. 2020., u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku G. S. da tužiteljici A. T. isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 160,00 eur od 6. 4. 2019. do 21. 3. 2024., u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici A. T. da tuženiku G. S. naknadi parnični trošak u iznosu od 840,00 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici A. T. da umješaču A. osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 840,00 eur, sa zateznom kamatom od dana

koja  se  određuje,  za  svako donošenja presude do isplate po stopi

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica A. T. podnijela je ovo sudu tužbu protiv tuženika G. S., radi naknade štete.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je 6. travnja 2019. u Sisku, u Ulici Kralja Zvonimira, u ravnini kućnog broja 2, stradala na način da je lijevom nogom zapela u otvorenu rupu kod šahta na pločniku, pri čemu je pala i ozlijedila se. Samom štetnom događaju nazočio je i svjedok očevidac M. T.. Iz navedenog je razvidno da se štetni događaj dogodio uslijed neodržavanja pješačkog nogostupa za čije je održavanje nadležan G. S.. Tužitelj ističe da se pješački nogostup odnosno mjesto pada, smatra površinom namijenjenom za kretanje pješaka (javna površina), a time je ista svakako vlasništvo G. S. te je isti dužan predmetni nogostup održavati na način siguran za kretanje pješaka. Temeljem odredbe članka 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je i naknaditi, ako ne dokaže da bi ista nastala i bez njegove krivnje. U gore navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje oštećene, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. Tužiteljica je nakon predmetnog štetnog događaja potražila liječničku pomoć u Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić, Služba za kirurgiju, Hitna kirurška ambulanta, a daljnje liječenje tužiteljica je nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljici je dijagnosticirana distorsio genus dex. i sve ostale ozljede konstantirane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpila neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završetka liječenja tužiteljica će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a nakon liječenja ostale su posljedice. Na temelju naprijed navedenog, te temeljem priložene medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica zahtijeva naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja, u iznosu od 27.000,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je predmetni otvor suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova zgrade koja se nalazi na k.č.br. 781/1 zgrada mješovite uporabe od 427 m2, dvorište od 164 m2, dvorišna zgrada od 7 m2, dvorišna zgrada od 33 m2, upisana u z.k.ul. 3543, k.o. Sisak Stari, a time i obveza njegovog održavanja. Nesporno je da je tužiteljica, a što je vidljivo iz liječničke dokumentacije dana 6. travnja 2019. ozlijedila (iskrenula) desno koljeno na način da joj je lijeva noga propala u šahtu. Isto tako iz liječničke dokumentacije vidljivo da je tuženica 9. travnja 2019. zatražila liječničku pomoć, pa se postavlja pitanje zašto je tužiteljica tek tri dana nakon nezgode zatražila liječničku pomoć. Točni su navodi iz tužbe da se nezgoda dogodila na pločniku, nogostupu čije je održavanje u nadležnosti G. S. jer se radi o nogostupu uz U. kralja Z.. Međutim, očevidom na licu mjesta održanim od strane službenika G. S., utvrđeno je da se radi o starom, neodržavanom otvoru koji je povezan sa podrumskim prostorijama zgrade izgrađene na k.č.br. 781/1 zgrada mješovite uporabe od 427 m2, dvorište od 164 m2, dvorišna zgrada od 7 m2, dvorišna zgrada od 33 m2, z.k.ul. 3543, k.o. Sisak Stari u suvlasništvu fizičkih osoba, a što je razvidno i iz fotografija koje je tužiteljica priložila uz tužbu. Namjena tog otvora može biti višestruka i to: protupožarni otvor, otvor za zrak i svjetlost odnosno otvor kroz koji stanari zgrade ubacuju drva za ogrjev u podrumske prostorije (drvarnice). Tuženik sa sigurnošću navodi da predmetni otvor ne predstavlja otvor za instalaciju (električnu, plinsku), niti se radi o vodovodnoj infrastrukturi za čije održavanje bi bio nadležan Sisački vodovod d.o.o, o čemu se isti očitovao. Kao dokaz o izgledu i namjeni otvora prilažu se fotografije istog. Isto tako budući se radi o otvoru koji postoji od kada postoji i zgrada odnosno već dugi niz godina na predmetnoj lokaciji, za pretpostaviti je da je tužiteljica imala saznanja o istome te je prilikom prolaza trebala biti opreznija čime bi se eventualno spriječila nezgoda. Nadalje, tuženik nema saznanja da su na predmetnoj lokaciji vršeni prekopi koji bi ukazivali na nedostatke u nogostupu uslijed sanacije budući je za izdavanje suglasnosti za izvođenje prekopa na nogostupima upravo tuženik nadležan sukladno odredbama Pravilnika o izvođenju i saniranju prekopa na području G. S. («Službeni glasnik Sisačko- moslavačke županije», broj 5/11), a istu nije tražilo niti jedno trgovačko društvo u čijoj je nadležnosti održavanje instalacija. Iz svega iznesenog razvidno je da predmetni otvor pripadak zgrade upisane na k.č.br. 781/1 zgrada mješovite uporabe od 427 m2, dvorište od 164 m2, dvorišna zgrada od 7 m2, dvorišna zgrada od 33 m2, upisana u z.k.ul. 3543, k.o. Sisak Stari, te da je on suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova zgrade, a ne G. S.. To što se predmetni otvor nalazi na nogostupu (pločniku) u vlasništvu tuženika, tuženik upućuje na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima glede ) stvarnih služnosti (u daljnjem tekstu: Zakona). Tako je odredbom članka 188. stavkom 4. Zakona propisano da se mogu osnovati kućne služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti kao npr. imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zračnom prostoru, ili na susjedovu zemljištu ili imati svoje naprave na tuđoj nekretnini dok je odredbom članka 196. Zakona propisano da je vlasnik povlasne nekretnine kojega njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini ima dio svoje zgrade, dužan to uzdržavati o svome trošku.

4. Rješenjem ovog suda br. Pn-101/2020-10 od 14. 2. 2022. dopušteno je miješanje treće osobe A. osiguranje d.d., na strani tuženika, obzirom da iz kopije police osiguranja broj OVO68701089 proizlazi da je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te A. osiguranja d.d. kao osiguratelja ugovoreno osiguranje izvanugovorne odgovornosti za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja kao i oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba koje su nastale iz djelatnosti kojom se osiguranik bavi i za koje je registriran, iz posjedovanja stvari, iz pravnog odnosa ili iz određenog svojstva kao izvora opasnosti navedenog u polici osiguranja, agregatni limit pokrića je 800.000,00 kn, a ugovoreno vrijeme osiguranja je od 4. 3. 2019. do 3. 3. 2020.

5. Umješač A. osiguranje d.d. ističe da se u cijelosti pridružuje navodima, prijedlozima i prigovorima tuženika istaknutim tijekom postupka, a posebice ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava navode da je tuženik bio nadležan održavati otvor, te osporava i činjenične navode tužbe u pogledu nastanka štetnog događaja, kao i uzročne veze između predmetnog štetnog događaja u opisanih tegoba, sve iz razloga jer ne postoji vremenski kontinuitet od navodnog ozljeđivanja i prvog javljanja liječniku. Predmetni štetni događaja nije prijavljen po samom događaju niti tuženiku niti MUP-u, a niti iz medicinske dokumentacije proizlazi da se dogodio na mjestu i u vremenu kako se to opisuje tužbom. Slijedom navedenog, umješač se protivi i saslušanju predloženog svjedoka, jer nije životno i logično da se ozljede koljena, radi koje se provodi liječenje ne prijavi od strane tužiteljice, a niti od strane predloženog svjedoka koji je navodno bio očevidac, bar naknadno ako ne neposredno po navodnom događaju. Predmetne fotografije nisu dokaz da bi tuženik bio dužan održavati predmetni šaht, niti dokazuju nastanak predmetnog događaja, budući nema podataka o tome kada su fotografije snimljene. Opreza radi, osporava se navod o postojanju protupravnosti na strani tuženika, jer se radi o općenitim navodima bez uporišta u dostavljenim dokazima. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o nezaštićenom šahtu, ili šahtu koji bi nepropisno bio izdignut iznad zemlje i sl. Teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužiteljici, s tim da postojanje protupravnosti nije općepoznata činjenica u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP-a, već je to dužna dokazati tužiteljica na siguran način. Konačno, ako bi se i prihvatili navodi tužiteljice da je lijevom nogom zapela u otvorenu rupu kod šahte na pločniku, a koju je nesporno mogla uočiti da je pri hodanju upotrijebila uobičajenu pažnju, umješač nalazi da na strani tužiteljice postoji relativno veliki stupanj neadekvatnosti ponašanja uzevši u obzir zaštitu njenih pravnih dobara i interesa, o čemu je i tužiteljica kao oštećenik bila dužan voditi brigu. Stoga umješač smatra da na strani tužiteljice postoji isključiva krivnja, odnosno doprinos nastanku predmetne ozljede na radu u omjeru od 50%. Naime, od tužiteljice kao odrasle i zrele osobe očekuje se da primjeni dužnu pažnju prilikom hodanja, u kojem slučaju bi uočila predmetni šaht pa do ozljede ne bi došlo. Visina postavljenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete nije primjerena činjenicama koje proizlaze iz priložene liječničke dokumentacije, prirodi i karakteru pretrpljenih ozljeda, zaostalim posljedicama, te činjenici postojanja degenerativnih promjena. Da bi se činjenica ranijeg zdravstvenog stanja mogla pravilno utvrditi, potrebno je, po mišljenu umješača, utvrditi zdravstveni status tužiteljice prije nastanka štetnog događaja te nakon toga cijeniti medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a koje je iz vremena nakon nastanka prometne nesreće – štetnog događaja.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-17, 113-173 spisa), preslike fotografija (str. 18-20 spisa), očitovanje (str. 29 spisa), dopis (str. 31 spisa), odštetni zahtjev (str. 32i 33 spisa), preslike fotografija (str. 35-38, 51 spisa), z.k. izvadak (str. 39-41 spisa), dopis (str. 47 spisa), policu osiguranja (str. 49 spisa), prijepis el. pošte (str. 50 spisa), dopis (str. 52 spisa), dopis PP Sisak od 18. 2. 2022. (str. 111 spisa), saslušan je svjedok M. T., održan je uviđaj na licu mjesta, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku J. F., te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

7. Svjedok M. T. iskazao je da je suprug tužiteljice te da su tužiteljica i on 6. travnja 2019. šetali U. kralja Z. u S. i to u smjeru prema kolodvoru te prije pružnog prijelaza tužiteljica, koja je hodala ispred njega, samo je propala jednom nogom, i to lijevom nogom, u rupu koja je bila prekrivena rešetkom, a koja rešetka je propala. Nakon što su mu predočene fotografije s lista 35 – 38 spisa, odgovara da se radi o spomenutoj rupi na nogostupu odnosno o rešetki koju je spomenuo. Misli da se radilo o rupi u nogostupu odnosno rešetki ispred kućnog broja 2 u navedenoj ulici. Ističe da je pomogao tužiteljici da ju podigne iz te rupe te da ju je noga boljela, a potom su polako otišli pješke kući pri čemu ističe da žive na adresi P. … u blizini Crkve S. K.. Nitko drugi nije bio prisutan štetnom događaju. Ističe da je tužiteljicu uslijed navedenog događaja boljelo koljeno te je stavljala obloge, no obzirom da bolovi nisu prošli, za 2 – 3 dana otišla je liječniku. Ističe da je po dolasku kod liječnika dobila ortozu, da je išla na fizikalne terapije, te da je bolnost koljena trajala oko 2 – 3 mjeseca. Ističe da je on kroz ta 2 – 3 mjeseca tužiteljici pomagao u svemu i to kuhao je, odlazio u trgovinu.

8. Tužiteljica je iskazala da je 6. travnja 2019. šetala sa suprugom U. kralja Z. prema centru grada te je prije pružnog prijelaza doživjela nezgodu na način da je lijevom nogom upala u rupu na nogostupu koja je bila prekrivena rešetkom koja nije bila u ravnini sa nogostupom, a nalazila se neposredno prije pružnog prijelaza. Ističe da ona tom ulicom zna prolaziti već preko 30 godina i do sada nije primijetila tu rupu niti rešetku, a niti ju je zamijetila toga dana kada je šetala. Ističe da joj je lijeva noga do koljena upala u rupu s time šta je koljeno bilo na rešetki, a s desnom nogom je s koljenom bila na asfaltu nogostupa. Podigla se uz pomoć supruga te je uz pomoć supruga tada lagano odšetala kući. Nitko osim njezinog supruga nije vidio što se dogodilo. Ističe da ju je desno koljeno boljelo 2 – 3 dana te je isto omatala, no bolovi nisu prestajali pa je otišla liječniku. Kod liječnika je odmah dobila ortozu i štake te joj je rečeno da mora strogo mirovati, a što se tiče dijagnoze, nije sigurna da li se radilo o istegnuću ili puknuću ligamenata. Ispravlja se, radilo se o lijevom koljenu, a ne o desnom koljenu. Ističe da je ortozu nosila oko 2 mjeseca, a potom je išla na fizikalnu terapiju gdje je izvodila vježbe, a one su trajale oko mjesec dana. Misli da je sveukupno oko 3 mjeseca bila na bolovanju. Dva mjeseca je ležala i trebala joj je tuđa pomoć kod pripreme hrane i za obavljanje higijene, a na toalet je uz pomoć štaka išla sama. U vrijeme kada je počela ići na fizikalne terapije i dalje se kretala sa štakama s time šta je postepeno odbacila jednu po jednu štaku. Ističe da ju i sada prilikom promjene vremena koljeno zna zaboljeti. Sada se normalno kreće. Ističe da se prilikom pada šokirala jer nije očekivala da će propasti, no nije se prestrašila. U odnosu na sam štetni događaj, prilikom hoda je gledala naprijed te nije gledala u pod kuda se kreće. Nakon što su joj predočene fotografije s lista 35 – 38 spisa te fotografija s lista 18 spisa, ističe da se radi o rupi prekrivenoj rešetkom, a u koju je upala lijevom nogom. Pojašnjava da je sa lijevom nogom propala u navedenu rupu, no desnu nogu odnosno desno koljeno kojim se udarila u asfalt je ozlijedila i ozljede tog desnog koljena su predmet ovog spora. U slučaju da njezinog supruga nije bilo kod kuće, pomagali su joj sinovi i to vezano za pripremu hrane. Na upit da li smatra da bi štetni događaj bio izbjegnut da nije gledala samo ravno navela je da joj je nemoguće gledati u pod dok hoda. Ističe da s desnim koljenom prije štetnog događaja nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Nije nikakav strah osjećala niti tijekom liječenja. Tijekom liječenja brinulo ju je na koji će se način moći dalje kretati obzirom da je trgovac i na svom poslu mora stajati te ističe da ona i dalje radi taj posao i može se kretati bez problema. Sada ne radi u potpunosti jednak posao kao što je radila prije štetnog događaja jer je sada poslovođa, te dio radnog vremena obavlja poslove dok sjedi, no niti dio posla kojeg obavlja stojeći ne predstavlja joj nikakav zdravstveni problem.

9. Doc.prim.dr.sc. J. F., kirurg, stalni sudski vještak medicinske struke (kirurgija i traumatologija), u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. 10. 2022. naveo je da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice radi pogoršanja statusa desnog koljena uslijed djelomičnog puknuća patelarnog retinakula. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podatka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje s kirurškog stanovišta završeno 30.8.2019. Pregled zdravstvenog kartona od 24.9.1992. do 9.5.2022. -bez osobitosti za štetni događaj od 6.4.2019. Po provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice od 2 %. Pretrpjela je bol jako intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana kumulativno. Pretrpljeni primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te blažeg 40 dana po štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 h dnevno kroz 40 dana-kumulativno. Naruženje kod tužiteljice ne postoji.

10. Vještak J. F. je na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. 2. 2024. iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20.10.2022. Naveo je da djelomično se slaže da kod tužiteljice zaostaje smanjenje životne funkcije ukupno oko 5 %, međutim ističe da je potrebno napomenuti da je kod tužiteljice verificirano stanje desnog koljena koji se opisuje degenerativnim promjenama meniska uz uredan ligamentarni aparat. S obzirom na djelomično puknuće ligamenta patele te zaostale tegobe koje su opisane u kliničkom pregledu evidentno je da prije navedenih SŽA djelomično pripada predmetnom štetnom događaju, a djelomično promjenama opisanim na MR kao degenerativne promjene. S obzirom na ostale vidove navodi da su se isti ocijenili u trenutku kada su se mogli s medicinskom stajališta verificirati SŽA te iste smatra objektivnim u predmetnom štetnom događaju kao i po dužini i tijeku liječenja.

11. Umješač nije imao prigovora na nalaz i mišljenja vještaka, a prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 6. 2. 2024., nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja od strane vještaka J. F., niti stranke nisu imale prigovora te sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, logično i obrazloženo.

12. Temeljem ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

13. Prema navodima odgovora na tužbu, između stranaka nije sporan štetni događaj – da je tužiteljica 6. 4. 2019. uslijed propadanja lijeve noge u otvor (šaht) zadobila ozljedu odnosno iskrenula desno koljeno te da je do štetnog događaja došlo na pločniku odnosno nogostupu u U. kralja Z. čije je održavanje u nadležnosti G. S..

14. Sporna je odgovornost tuženika obzirom da tuženik tvrdi da se radi o starom i neodržavanom otvoru koji je povezan sa podrumskim prostorijama zgrade izgrađene na k.č.br. 781/1 zgrada mješovite uporabe od 427 m2, dvorište od 164 m2, dvorišna zgrada od 7 m2, dvorišna zgrada od 33 m2, z.k.ul. 3543, k.o. Sisak Stari u suvlasništvu fizičkih osoba te da je isti, iako se nalazi na nogostupu čije je održavanje u nadležnosti G. S., pripadak navedene zgrade i kao takav suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova zgrade, koji su sukladno odredbi čl. 196. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dužni isti održavati o svome trošku.

15. Nadalje, odgovornost tuženika je sporna i obzirom da tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za štetni događaj jer se radi o otvoru koji postoji od kada postoji i zgrada odnosno već dugi niz godina na predmetnoj zbog čega je tužiteljica imala saznanja o istome i nije primijenila dužnu pažnju prilikom prolaska nogostupom, a sporna je i visina pretrpljene štete.

16. U odnosu na umješača, sporan je štetni događaj, odgovornost tuženika, uzročna veza između štetnog događaja i pretrpljene štete kao i visina iste.

17. Dakle, svjedok M. T., kojem sud neovisno o činjenici da je bračni drug tužiteljice, nije imao razloga ne povjerovati, u cijelosti je potvrdio navode tužiteljice da je ista zadobila ozljedu desnog koljena uslijed propadanja lijeve noge u otvor (šaht) koji se nalazi na nogostupu u U. kralja Z., zatim, iz povijesti bolesti od 9. 4. 2024. proizlazi da je tužiteljica prije nekoliko dana iskrenula desno koljeno – lijeva noga joj je propala u šaht te stoga što vještak doc.prim.dr.sc. J. F., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. 10. 2022. navodi da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo upravo na način da je tužiteljica lijevom nogom zapela (propala) u šaht, uslijed čega je ozlijedila (istegnula) desno koljeno.

18. Ujedno, iz preslika fotografija otvora (šahte) na nogostupu u U. kralja Z. (str. 35-38 spisa), koje tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu ističući da se radi o spornom otvoru, vidljivo je da se radi o otvoru neposredno uz zid zgrade, prekrivenom dotrajalom metalnom rešetkom, koja je učvršćena metalnim lancem, i koja je dijelom propala u otvor tako da navedena rešetka nije u cijelosti u razini nogostupa, što upućuje na zaključak o osnovanosti navoda tužiteljice da je prilikom hoda navedenom ulicom nogom (lijevom) propala upravo u navedeni otvor i zadobila ozljede.

19. Nadalje, sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije, broj 21/12, 3/16 i 25/17), cesta u U. kralja Z. u S. je nerazvrstana cesta.

20. Prema odredbi čl. 100. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23 i 133/23, dalje: ZOC) dio nerazvrstane ceste čini, između ostalog, nogostup, a prema odredbi čl. 101. st. 1. ZOC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

21. Nadalje, prema odredbama čl. 101. st. 2. i st. 3. ZOC nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste, te dio nerazvrstane ceste namijenjen pješacima (nogostup i slično) može se dati u zakup sukladno posebnim propisima, ako se time ne ometa odvijanje prometa, sigurnost kretanja pješaka i održavanje nerazvrstane ceste.

22. Prema odredbi čl. 102. st. 2. ZOC nerazvrstane ceste upisuju se u zemljišnoj knjizi kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samoprave.

23. Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZOC jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe, a prema odredbi čl. 107. st. 1. ZOC upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG) propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog, održavanje nerazvrstanih cesta, a sukladno odredbi čl. 23. st. 1. ZKG pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

25. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZKG komunalna infrastruktura jesu nerazvrstane ceste i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, a prema odredbi čl. 60. st. 2. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

26. Prema odredbi čl. 61. st. 1. ZKG komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a prema st. 2. istog članka komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

27. Sukladno odredbi čl. 64. st. 1. ZKG građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom.

28. Dakle, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan je održavati komunalnu infrastrukturu i to, između ostalog, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila – pločnike (čl. 60. st. 2. ZKG), a tuženik nije dokazao da je tu obvezu prenio na drugu osobu.

29. I prema odredbi čl. 109. st. 1. ZOC, na tuženiku je kao jedinici lokalne samouprave da uređuje radove redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrola i nadzor nad izvođenjem tih radova.

30. Prema tome, utoliko što se sporni otvor (šaht) u U. kralja Z. u S. nalazi na nogostupu (pločniku), a iz preslika fotografija navedenog otvora (str. 35-38 spisa) evidentno je da se radi o otvoru prekrivenom dotrajalom rešetkom, u potpunosti neadekvatnom obzirom da je rešetka dijelom propala u otvor, ispod razine nogostupa, i kao takva predstavlja opasnost od ozljeđivanja pješaka koji se kreću takvom javnom prometnom površinom, za zaključiti je da tuženik, suprotno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG nogostup (pločnik) u U. kralja Z. nije održavao na način da omogući nesmetano i sigurno kretanje pješaka te u konačnici da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu koju je pretrpjela time što je zadobila ozljede kada je prilikom kretanja navedenim nogostupom lijevom nogom propala u navedeni otvor (šaht), sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku: ZOO).

31. Nadalje, kraj činjenice da tuženik u prilog navodima odgovora na tužbu dostavlja preslike fotografija spornog otvora (str. 35-38 spisa), na navedeni zaključak suda nije od utjecaja okolnost da na uviđaju održanom na licu mjesta u Ulici kralja Zvonimira u Sisku 13. 10. 2023. otvor nije bio vidljiv jer je bio prekriven granjem (preslike fotografija str. 203 i 204 spisa), osim na preslici fotografije koja je snimljena neposredno iznad otvora i navedenog granja (str. 205 spisa). Niti činjenica da na dijelu nogostupa ispred zgrade u U. kralja Z., uz koju se nalazi predmetni otvor (šaht) nema asfalta odnosno da se nalazi šljunak nije od utjecaja na obvezu tuženika održavanja nogostupa (pločnika) sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG.

31. Upravo suprotno, iz utvrđenja na uviđaju održanom na licu mjesta u U. kralja Z. u S. 13. 10. 2023. prema kojem su na kolniku u navedenoj ulici kao i na nogostupu, postavljeni novi asfalt i novi ivičnjak, osim u dijelu nogostupa oko mjesta pada tužiteljice (otvora tj. šahte), nema mjesta zaključku da održavanje nogostupa u tom dijelu nije obveza niti odgovornost tuženika već je upravo za zaključiti je da se tuženik postupa protivno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG i u tom dijelu nogostup ne održava sigurnim za kretanje pješaka.

32. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je predmetni otvor (šaht) povezan sa podrumskim prostorijama zgrade izgrađene na k.č.br. 781/1 te da je pripadak navedene zgrade i kao takav suvlasništvo vlasnika posebnih dijelova zgrade, koji su sukladno odredbi čl. 196. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dužni isti održavati o svome trošku, valja reći sljedeće.

33. Točno je da se sukladno odredbi čl. 101. st. 3. ZOC na nerazvrstanoj cesti mogu stjecati prava služnosti, sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ista ne ometa odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste, te da na komunalnoj infrastrukturi, sukladno odredbi čl. 61. st. 2. ZKG, druge osobe mogu stjecati prava služnosti, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

34. Međutim, pravo stvarne služnosti (čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) se osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samoga zakona, , kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdašnjeg vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne, sukladno odredbi čl. 218. st. 1. ZV.

35. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZV pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini.

36. Tuženik u prilog svojih navoda o pravu stvarne služnosti – otvora u nogostupu (pločniku) povezanog s podrumskim prostorijama zgrade u suvlasništvu drugih osoba ne dostavlja zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi bilo utvrđeno da je takva služnost doista i osnovana, a ne dostavlja niti odluku izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 101. st. 3. ZOC) odnosno predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 61. st. 2. ZKG).

37. Stoga nisu utemeljeni na izvedenim dokazima navodi tuženika o osnovanom pravu služnosti, a niti od utjecaja na odluku suda o obvezi održavanja nogostupa sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i čl. 59. st. 1. ZKG, u vezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZOC, i čl. 64. st. 1. ZKG, svrha kojoj je predmetni otvor (šaht) služio ili služi.

38. Radi tuženika je za istaknuti da se osnovano pravo stvarne služnosti dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom, a ne saslušanjem svjedoka – suvlasnika povlasne nekretnine pri čemu je za istaknuti i da tuženik nije određeno (imenom i prezimenom te adresom) niti predložio izvođenje takvog dokaza.

39. Ujedno, prijedlozi tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka M. G., zaposlenika Sisačkog vodovoda d.o.o., i J. V., zaposlenika tuženika, odbijeni su kao nepotrebni jer su isti predloženi na okolnost utvrđenja vlasništva predmetnog otvora odnosno utvrđenja tko je u obvezi isti održavati, iz razloga što se vlasništvo i druga stvarna prava, a niti obveze održavanja, ne dokazuju iskazima svjedoka već uvidom u zemljišne knjige (vlasništvo ili druga stvarna prava) odnosno temeljem odredaba ZV, ZOC i ZKG.

40. Nadalje, iz preslika fotografija nogostupa kao i spornog otvora u U. K. Z. (str. 18-20 spisa) koje tužiteljica dostavlja uz tužbu razvidno je da je položaj spornog otvora na nogostupu, neposredno uz zid kuće, tako da pješak koji se kreće nogostupom ima dovoljno prostora za sigurno kretanje nogostupom, bez potrebe za hodanjem preko otvora ili obilaženja istog.

41. Dakle, obzirom na navedeno te stoga što iz iskaza tužiteljice proizlazi da tom ulicom prolazi već preko 30 godina i da je prilikom hoda gledala naprijed te nije gledala u pod kuda se kreće, a iz priloženih fotografija otvora (šahte) evidentno je da se radi o otvoru koji je dotrajao zbog dužeg vremenskog perioda neodržavanja, mišljenje je ovog suda da se tužiteljica nogostupom u U. kralja Z., a bez da je uopće vidjela otvor u nogostupu, kretala s krajnjom (grubom) nepažnjom odnosno da pri kretanju nije primijenila niti onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan (običan) čovjek.

42. Naime, prosječan čovjek, dok se kao pješak kreće nogostupom, ne gleda isključivo ispred sebe, kako je to tužiteljica opisala svoje kretanje nogostupom, već na način da gleda i prema dolje, pazeći kuda se kreće, tim više što se duži niz godina kreće istim nogostupom, zbog čega joj po ocjeni ovog suda nije moglo ostati nepoznato da se na istom nalazi otvor (šaht) koji predstavlja opasnost za sigurno kretanje pješaka, te je stoga tužiteljica opisanim kretanjem, unatoč više nego dovoljnom prostoru nogostupa za sigurno kretanje, bez ikakve potrebe za prolazom preko otvora ili obilaženjem istog, pridonijela nastanku štetnog događaja odnosno šteti, i to u omjeru od 50 %.

43. Stoga, obzirom na povredom pretrpljeni strah tužiteljice, sukladno nalazu i mišljenju liječničkog vještaka, ovaj sud primjerenim iznosom pravične novčane naknade za pretrpljeni strah smatra iznos od 500,00 eur, temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, te sukladno sadašnjoj sudskoj praksi.

44. Nadalje, uvažavajući intenzitet i trajanje bolova tužiteljice sud smatra da je primjerena pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od ukupno 920,00 eur, i to za jake bolove u iznosu od 70,00 eur, za srednje bolove u iznosu od 220,00 eur te za slabe bolove u iznosu od 630,00 eur (čl. 1100. st. 1. ZOO).

45. Cijeneći ukupne trajne posljedice od 2 %, ovaj sud primjerenom ocjenjuje pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 150,00 eur, sve sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

46. Dakle, po mišljenju ovog suda primjeren je iznos na ime naknade ukupne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 1.570,00 eur, no, obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 50 % ista ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO), zbog čega joj je po toj osnovi dosuđen iznos od 785,00 eur dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

47. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na naknadu utužene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prema odredbi članka 1095. st. 1. ZOO, a uvažavajući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći te opsegu i trajanju iste sud utvrđuje primjerenim iznosom te naknade od ukupno 320,00 eur (4,00 eur po satu, 2 sata dnevno kroz period od 40 dana), no, obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 50 % ista ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO), zbog čega joj je po toj osnovi dosuđen iznos od 160,00 eur dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

48. Odluka o zateznoj kamati na iznos neimovinske štete temelji se na odredbama čl. 29. i čl. 1103. ZOO koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa stoga što je tužba protiv ovdje tuženika podnesena 3. 11. 2020. na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od 3. 11. 2020. dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

49. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatom zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege valja reći da je ista tužiteljici dosuđena od dana donošenja presude 22. 3.. 2024. jer je tek presudom utvrđena visina iste, a sukladno odredbi čl. 1086. ZOO dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice po toj osnovi također odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

50. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tužiteljica dužna tuženiku i umješaču nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

51. Imajući u vidu uspjeh tužiteljice u pogledu visine zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete u omjeru od 26 %, te vodeći računa i uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, mišljenje je ovog suda da je tužiteljica, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužna tuženiku i umješaču naknaditi dio parničnih troškova u omjeru od 48 % (74% i 26%).

52. Tuženiku su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za zastupanja na ročištima 28. 10. 2021., 14. 2. 2022., 26. 9. 2022. , 24. 4. 2023., 13. 10. 2023. i 6. 2. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska od 11. 10. 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 350,00 eur, ukupno 1.750,00 eur, no obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 48 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 840,00 eur.

53. Umješaču su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za zastupanja na ročištima 28. 10. 2021., 14. 2. 2022., 26. 9. 2022., 24. 4. 2023. i 13. 10. 2023. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 19. 2. 2022. i 28. 1. 2022. i u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 350,00 eur, ukupno 1.750,00 eur, no obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 48 %, umješaču je dosuđen parnični trošak u iznosu od 840,00 eur.

54. Umješaču nije priznat trošak za sastav podneska od 5. 2. 2024. jer nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

55. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 22. ožujka 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku