REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREB

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-344/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja P. nekretnine d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na promet nekretnina, 22. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/731, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. listopada 2022. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M., KLASA:

UP/I-410-20/2019-001/00289, URBROJ: 513-007-01-04-2021-0007 od 08. srpnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove spora u ukupnom iznosu od 500,00 (petsto) eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/731, URBROJ: 513-04-22-2 od 24. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M., KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00289, URBROJ: 513-007-01-04-2021-0007 od 08. srpnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se kao poreznom obvezniku utvrđuje razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M., KLASA:

UP/I-410-20/2019-001/00289, URBROJ: 513-007-01-04-2019-0002 od 09. travnja 2019. u iznosu od 1.261.593,26 kn (točka 1. izreke), te se na istu po stopi od 3% utvrđuje porez na promet nekretnina u iznosu od 37.847,79 kn (točka 2. izreke), određuje obveza plaćanja u roku od 15 dana od dostave rješenja na propisani račun, uz upozorenje da se na nepravodobno uplaćeni porez obračunavaju i plaćaju zatezne kamate (točka 3. izreke), a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 4. izreke).

3. Tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je porezno tijelo postupak naknadne provjere i procjene tržišne vrijednosti nekretnine provelo neutemeljeno i protivno zakonskim odredbama, budući da se radi o nekretninama stečenima Ugovorom o kupoprodaji nekretnine ovjerenim 08. travnja 2019. godine, a isti je sklopljen u okviru stečajnog postupka koji se od 2013. vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, protiv stečajnog dužnika društva T. G. d.o.o. u stečaju, (prodavatelj nekretnine). Ugovor je počeo proizvoditi pravni učinak tek po dosudi predmetnih etažnih dijelova nekretnine tužitelju, koje rješenje je doneseno 12. srpnja 2019. godine. Poziva se na odredbe članka 9. stavka 6. Zakona o porezu na promet nekretnina, navodeći da nema mjesta oporezivanju u konkretnom slučaju na način kako to čine upravna tijela, jer iskazana cijena nekretnine u ispravi o stjecanju nedvojbeno predstavlja vjerodostojno utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnine, dakle, nema mjesta sumnji u vjerodostojnost ugovorene cijene nekretnine.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je 15. ožujka 2024. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke nisu predložile.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da slijedeće:

- Ugovorom o kupoprodaji od 04. travnja 2019. između tužitelja kao kupca i T. G. d.o.o. u stečaju, kao prodavatelja za iznos od 17.132.892,00 kn, ostvaren je promet nekretnina (pojedinačno navedenih poslovnih prostora)

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 72. St-717/2013-224 od 12. srpnja 2019. utvrđeno je da je udovoljeno uvjetima za pravovaljanost prodaje te se kupcu – tužitelju dosuđuju nekretnine stečajnog dužnika T. G. d.o.o. u stečaju, Z., pojedinačno evidentirane u izreci toga rješenja

- privremenim poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave M., KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00289, URBROJ: 513-007-01-04- 2019-0002 od 09. travnja 2019. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u visini izraženoj u ispravi o stjecanju (Ugovoru o kupoprodaji od 04. travnja 2019. godina) i obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 513.986,76 kn

- prvostupanjskim poreznim rješenjem od 08. srpnja 2021. tužitelju je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina, pozivom na odredbe članka 22. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje: ZPPN) i članka 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ) utvrđena procjenom – vještačenjem stručne osobe prema zapisniku prvostupanjskog tijela od 19. travnja 2021. godine

- tužitelj je u žalbi iznosio razloge koje sada ponavlja u tužbi,

- osporenim rješenjem žalba je odbijena, rješenje potvrđeno pravilnim i zakonitim.

10. U ovom predmetu sporno je, prema navodima tužbe, ovlaštenje porezne uprave da u naknadnom postupku provjere činjenica bitnih za oporezivanje utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina vještačenjem, budući da je nekretnina stečena kupoprodajom u okviru stečajnog postupka.

Sporna je primjena odredbe članka 9. stavka 4. ZPPN-a.

Tužitelj smatra da je relevantna za konkretan predmet odredba članka 9. stavka 6. ZPPN-a.

11. Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Prema stavku 2. članka 9. ZPPN-a Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

Prema stavku 3. članka 9. ZPPN-a ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.

Prema stavku 4. članka 9. ZPPN-a porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

Prema stavku 5. članka 9. ZPPN-a procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Prema stavku 6. članka 9. ZPPN-a iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako se nekretnina stječe kroz postupak javnog natječaja, javne prodaje (dražbe) ili u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini te postupcima u kojima je jedan od sudionika postupka pravna osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske ili Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika utvrđeno je da su u postupku koji je prethodio ovom sporu počinjene povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja rješenja, a koje sprječavaju ocjenu zakonitosti rješenja tuženika.

Ovo zato, jer se tuženik nije očitovao na istaknute žalbene prigovore tužitelja, pa je na taj način postupio protivno odredbama članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar. Pri tom se ističe da se u poreznim stvarima, supsidijarno, prema odredbi članka 4. OPZ-a primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) koji u odredbi članka 98. stavka 5. propisuje da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

Iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno da je tuženik razmatrao žalbene navode tužitelja o primjeni odredbe članka 9. stavka 6. ZPPN-a, već je svoju odluku utemeljio na paušalnom citiranju odredaba članka 4., 6. i 9. ZPPN-a, a bez da je iste doveo u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta.

13. Naime, pravna zaštita podnošenjem pravnih lijekova, žalbe na prvostupanjsko rješenje, odnosno podnošenje tužbe i pokretanje spora radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke upravnog tijela kojom je odlučeno o pravu ili pravnom interesu stranke može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje. Bez upućenosti u razloge onemogućeno je ili bitno otežano korištenje pravne zaštite, a pored navedenog obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te se upravo preko toga dijela rješenja utvrđuje da li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka omogući stranci lakše ostvarenje i zaštitu svojih prava.

Iz navedenih razloga sud osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

14. Nadalje, razmatrajući konkretne činjenice ovog predmeta u kojemu nedvojbeno iz dostavljene dokumentacije, prvenstveno Ugovora o kupoprodaji od 04. travnja 2019. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: 72. St-717/2013- 224 od 12. srpnja 2019., proizlazi da su nekretnine koje su predmet oporezivanja stečene u okviru stečajnog postupka primjenom uz odgovarajuću primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je uređena ovrha na nekretnini, prema ocjeni suda osnovan je prigovor tužitelja da nema osnova procjeni tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina u svrhu utvrđenja porezne osnovice u smislu članka 9. stavka 4. ZPPN-a, na način kako je to učinilo prvostupanjsko porezno tijelo.

Naime, iz obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 72. St- 717/2013-224 od 12. srpnja 2019. vidljivo je da je:

- rješenjem istog suda broj: St-717/2013 od 29. svibnja 2013. otvoren stečajni postupak nad dužnikom T. G. d.o.o., te da stečajnu masu čine nekretnine koje su predmet prodaje,

- 20. siječnja 205. stečajni upravitelj podnio prijedlog da se nekretnine, na kojima postoji razlučno pravo prodaju u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu pravila o ovrsi nad nekretninama, sukladno članku 164. stavku 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12., dalje: SZ),

- rješenjem suda od 11. svibnja 2015. određena je prodaja nekretnina stečajnog dužnika u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu Ovršnog zakona (članak 164. SZ-a),

- 12. listopada 2017. stečajni upravitelj je sa razlučnim vjerovnikom (P. N. d.o.o.) sklopio Sporazum o prodaji nekretnine stečajnog dužnika u stečajnom postupku neposrednom pogodbom (čl. 97. st. 6. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13. i 93/14., dalje: OZ).

Iz Kupoprodajnog ugovora za nekretnine između tužitelja i T. G. d.o.o. u stečaju, vidljivo je da je isti sklopljen temeljem pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-717/2013 od 11. svibnja 2015. o prodaji nekretnina u stečajnom postupku, Zaključka istog suda pod istim poslovnim brojem od 27. veljače 2019., oglasa prodavatelja, ponude kupca i prihvata ponude od strane prodavatelja, a koji je kako navodi tužitelj u tužbi počeo proizvoditi pravne učinke rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: 72. St-717/2013-224 od 12. srpnja 2019.

15. Imajući u vidu navedeno i primjenjujući citiranu odredbu članka 9. stavka 6. ZPPN-a, a koja predstavlja iznimku od ovlaštenja porezne uprave tržišnu vrijednost nekretnina koje su predmet oporezivanja utvrđuje procjenom (čl. 9. stavak 4. ZPPN- a), a za koju postoji osnov za primjenu u konkretnom slučaju, jer se radi upravo o situaciji koja je opisana u navedenom članku, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

16. Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporeno i prvostupanjsko porezno rješenje (točka I. izreke). Obrazloženjima koja su dana u pobijanim aktima povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se ista ne mogu ocijeniti zakonitim.

17. Razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a propisane člankom 128. ZUP-a, sud nije našao.

18. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora sud je odlučio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga kako je tužitelj uspio u ovom sporu, tuženik je dužan nadoknaditi mu opravdane troškove spora.

Sud je cijenio osnovanim i opravdanim u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za: sastav tužbe i zastupanje na raspravi u visini od po 200 eura za svaku radnju, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23.) što iznosi 100 eura, daje ukupno iznos od 500 eura, kako je i riješeno u izreci presude, pod točkom II.

U Zagrebu 22. ožujka 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.