Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-921/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. M., O.: …, iz V.,

S. R. N., zastupanog po punomoćnici M.

J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika H. d.o.o. u stečaju, O.: …, O. S., zastupanog po stečajnom

upravitelju F. B., iz Z., O.: …, a

on po punomoćnici P. D. K., odvjetnici u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2024., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu i zamjenicu punomoćnice tuženika L. M., odvjetničke vježbenice kod P. D. K., odvjetnice u S., objavljene dana

22. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjevu dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja G. M., O.: …, prema tuženiku H. d.o.o. u stečaju, O.: …, kao

tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 11.565,60 EUR, na ime me glavnice naknade štete i kamate na glavnicu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem St-206/2020."

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.973,95 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj pred sudom 21.5.2015. tužitelj navodi da je u razdoblju od 5.9.2013. do 12.12.2014. radio kod tuženika te da je u tom razdoblju bio upućen na rad u N. gdje je tijekom rada na gradilištu predvorja stambenog objekta u T. dana 10.12.2013. doživio ozljedu na radu dok je vršio pripremanje i pilanje panela na stolnom cirkularu. Tužitelj je u ozljedi na radu zadobio višestruke ozljede ručnog zgloba i šake, uslijed čega mu je amputiran mali prst te dio prstenjaka i kažiprsta desne ruke. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj se nalazio na bolničkom liječenju od 10. do 12.12.2013. na kliničkom O. za ortopediju i plastičnu kirurgije S. bolnice S. N., a zatim je nastavio liječenje u H.

provodeći višekratne fizikalne terapije. Tužitelj je smatrao da ga na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 25.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od završetka liječenja-5.5.2014. pa do isplate. Tužitelj po osnovu imovinske štete na ime troška liječenja tražio iznos od 2.500,00 kn, polazeći od cijene sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 22,00 kune sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate. Tužitelj je na ime troška liječenja u inozemstvu tražio iznos od 1.000,00 kn i protuvrijednost u kunama iznosa od 105.323,00 norveških kruna.

1.1. Nadalje, tužitelj je zbog pretrpljene ozlijede bio privremeno radno nesposoban od 10. prosinca 2013. g. do 5. svibnja 2014. g. uslijed čega je trpio štetu zbog izgubljene zarade. Tužitelj da je kao zaposlenik tuženika u inozemstvu primao dio plaće koja je prikazana kao terenski dodatak u iznosu od 1.800,00 EUR protuvrijednosti u kunama više 200,00 EUR za hranu, dok da je radnicima u inozemstvu bio osiguran besplatni smještaj. Tuženik je tužitelju isplatio protuvrijednost od 1.800,00 EUR (13.752,09 kn) za čitavi mjesec prosinac, pa tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete za razdoblje od četiri mjeseca odnosno od 01.01.2014. do 05.05.2014. g. za koji period bi tužitelj, da je bio sposoban raditi, ostvario zaradu u ukupnom iznosu od 7.200,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 29.9.2016. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio naknadu štete na ime izgubljene zarade pa po tom osnovu potražuje isplatu ukupnog iznosa od 50.080,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od siječanj do travanja 2014. od 1. dana u idućem mjesecu do isplate. Tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene zarade temelji na činjenici da je u inozemstvu pored iznosa plaće na koju je bio prijavljen, zarađivao mjesečne iznose od cca 12.520,00 kuna, a što je vidljivo iz izvatka po stanju prometa na računu tuženika. Tužitelj navodi da je kao i drugi radnici koji su bili poslani na rad u K. N. bio prijavljen na minimalnu neto plaću i iznosu od 2.480,00 do 3.100,00 kuna. Međutim, iz izvatka o stanju i prometu po računu tuženika da je vidljivo da je isti isplaćivao tužitelju pored iznosa koji bi odgovarali mjesečnoj plaći i dodatne iznose, za koje se negdje navodi "dnevnica", a negdje nema opisa plaćanja.

4. Rješenjem suda broj Pr-727/15 od 19.5.2021. utvrđen je prekid postupka zbog otvorenog stečajnog postupka nad tuženikom, a rješenjem suda broj Pr-727/15 od 30.9.2021. nastavljen je postupak pozivom stečajnom upravitelju tuženika na preuzimanje postupka.

5. Podneskom od 27.9.2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi na utvrđenje da je osnovna tražbina tužitelja prema tuženiku kao tražbina I. višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 287.609,25 kn.

6. Nakon što je sud naložio tužitelju da dostavi Prijavu tražbine u stečajni postupak i rješenje trgovačkog suda o utvrđenim i osporenim tražbinama, tužitelj je postupio po nalogu suda te je navedenu dokumentaciju dostavio u spis, a iz koje proizlazi da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 287.609,25 kn od čega: 186.000,00 kn na ime glavnice štete, 79.109,25 kn na ime kamate na glavnicu obračunatu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 21.5.2015. do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 26.4.2021. i 22.500,00 kn na ime parničnog troška (list 353 spisa). Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. St- 206/2020 od 17.9.2021. utvrđena je osporenom tražbina vjerovnika I. višeg isplatnog reda G. M. u ukupnom iznosu od 287.609,25 kn.

6.1. Što se tiče glavnice prijavljene u stečajnom postupku uukupnom iznosu od 186.000,00 kn, iz tužbe, podneska tužitelja od 29.6.2016. i Prijave tražbine proizlazi da se ista odnosi na: iznosod 25.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete (povreda prava osobnosti), iznosa od 2.500,00 kn na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja i tuđe njege i pomoći, iznos od 50.080,00 kn na ime naknade imovinske štete – izgubljena zarada i iznos od 108.420,00 kn na imenaknade imovinske štete s osnove bolničkog liječenja (25.000,00 + 2.500,00 + 50.080,00=77.580,00kn; 186.000,00-77.580,00 kn=108.420,00 kn).

7. Podneskom od 1.7.2022. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva i to u dijelu zahtjeva za utvrđenje osnovanosti tražbine po računu U.-

N. H. br. … od 20.3.2014. u iznosu od 105.323,00 NOK. Nadalje, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi na utvrđenje

da je osnovna tražbina tužitelja prema tuženiku kao tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 130.890,03 kn na ime glavnice naknade štete i kamate na glavnicu obračunate od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-206/2020.Tužitelj naglašavada je uredio tužbeni zahtjev u skladu s provedenim medicinskim i financijskim vještačenjem tako da sada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 40.000,00 kn (u tužbi 25.000,00 kn), na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja i tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 3.749,00kn (u tužbi 2.500,00 kn), a na ime imovinske štete – izgubljena zarada tijekom privremene nesposobnosti za rad potražuje iznos od 50.080,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 21. svibnja 2015. do dana otvaranja stečajnog postupka 26. travanja 2021., a koja kamata sukladno priloženom izračunu iznosi 37.061,03 kn (list 379 spisa). Slijedom iznijetog, tužitelj ukupno potražuje iznos od 93.829,00 kn na ime glavnice i iznos od 37.061,03 kn na ime kamata, odnosno sveukupno iznos od 130.890,03 kn.

8. Međutim, tuženik u podnesku od 11.7.2022. navodi kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno da za povučeni dio tužbenog zahtjeva potražuje naknadu parničnih troškova prema popisanom trošku.

9. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem prijave/uplate doprinosa pravnoj osobi HZZO-u od 12.12.2014. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 5.9.2013., Rješenja HZZO-a K.: UP/I-502-03/14-02/32, ur. broj: 338-17-81-14-5 od 15.5.2014., ovjerenog prijevoda s engleskog jezika broj Ov-03/15 od 18.5.2015., otpusnog pisma za G. M. od 12.12.2013.,

računa U.-N. br. … od 20.3.2014. (list 40 spisa),

medicinske dokumentacije, podataka o poslodavcu i isplatitelju plaće od 23.12.2013. (list 35 i 38 spisa), detalja prometa tekućeg računa u kunama od 13.12.2013. i od 8.12.2014. (list 36 i 37 spisa), ovjerenog prijevoda s engleskog jezika broj Ov-4/15 od 18.5.2015. za račun od 20.3.2014. (list 40-42 spisa), rješenja HZZO-a K.: UP/I- 504-03/14-02/1 ur. broj: 338-17-14-14-5 od 16.5.2014., dopisa DZS

K.: 952—3/13-01/150 ur. broj: 555-11-03-13-2 od 4. travnja 2013. o prosječnoj mjesečno isplaćenoj neto plaći NKV radnika (list 45 spisa), tečajne liste HNB broj 240 utvrđene na dan 12.12.2013., računa broj: 06 od

18.5.2015. za tri prijevoda otpusnog pisma, Ugovora o ustupanju radnika od 31.7.2013. (list 59-60 spisa), Zahtjeva HZMO-u za izdavanje potvrde A1-i za slanje zaposlenih osoba u EU od 5.9.2013. (list 61-62 spisa), europske kartice zdravstvenog osiguranja (list 63 spisa), potvrde PU I. S. od

18.7.2016. (list 64 spisa), platnih lista koje je izdao H. d.o.o. za radnike u razdoblju od 30.4.2014. do 31.12.2014., izvadaka SB i H. A. A. o stanju i prometu po računu, platnih lista izdanih za tužitelja za razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2014., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj: 11St-2016/20 od 26. travnja 2021., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj: 11St-206/20 od 17. rujna 2021., prijave tražbine u stečajnoj postupku uz obračun (list 351-353 spisa), pročitan je obračun zateznih kamata do dana otvaranja stečanogpostupka, te spisu ostala priložena dokumentacija, saslušani su svjedoci D. H., S. M., D.

L., E. S., saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, pregledane su fotografije priložene spisu, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji J. Š., spec. psihijatar, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Z. R., spec. plastične,

rekonstrukcijske i estetske kirurgije, kirurgije šake i opekline, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije D. C. (za F.R. d.o.o.).

10. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-7185/2021-26 od 13. listopada 2022. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu koji glasi na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku kao tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 130.890,03 kn / 17.372,09 EUR na ime glavnice naknade štete i kamate na glavnicu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem St-206/2020. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu kojim se traži utvrđenje osnovanom tražbina tužitelja za više zatraženi iznos od 156.719,22 kn / 20.800,22 EUR (do iznosa od 287.609,25 kn / 38.172,31 EUR) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.009,38 kn / 4.115,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate. Sud je otklonio i prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan. 10.1. Protiv dosuđujućeg dijela presude te odluke o parničnim troškovima tuženik je podnio žalbu povodom koje je Županijski sudu Splitu donio presudu i rješenje br. Gž R-247/2022-2 od 30.3.2023. kojim je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena pa je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu izreke kojim je utvrđeno da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku kao tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 5.806,49 EUR/43.749,00 kn na ime glavnice naknade štete, a ukinuta u dijelu izreke kojim je utvrđeno da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku kao tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 11.565,60 EUR/87.141,03 kn na ime glavnice naknade štete i kamate na glavnicu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem St- 206/2020, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pa je odnosu na ukinute dijelove prvostupanjske presude predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenicu s koje osnove je tuženik tužitelju mjesečno isplaćivao iznos od 12.520,00 kn, s obzirom da bi iz nalaza vještaka proizlazilo da se radi o terenskom dodatku, dok bi iz iskaza direktora tuženika, kao i platnih lista, proizlazilo da se radilo o inozemnim dnevnicama koje su ugovorene Ugovorom o radu od 5. rujna 2013. Ta činjenica da je odlučna iz razloga što da su osnovane žalbene tvrdnje tuženika da bi tužitelj imao pravo tražiti kao izgubljenu zaradu samo onaj iznos dnevnica ili terenskog dodatka kojeg je mogao uštedjeti jer je svrha i dnevnica, a i terenskog dodatka, podmirenje povećanih izdataka poput prehrane, pića i drugih troškova koje radnik ima kada je upućen na rad izvan mjesta svog prebivališta. Kako te činjenice sud nije utvrđivao, činjenično stanje za sada je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Nadalje, kako je sud prvog stupnja sukladno zahtjevu tužitelja utvrdio da tužitelj ima osnovanu tražbinu s osnova zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, za sada niti u tom dijelu nije pravilno primijenjeno materijalno pravo jer za sada nije pravilno utvrđena osnovanost i visina tražbine s osnova izgubljene zarade. Stoga, u ponovnom postupku sud prvog stupnja da će utvrditi, prije svega, na temelju koje osnove je prije povrjeđivanja tuženik tužitelju isplaćivao sporni iznos od 12.520,00 kn mjesečno te ukoliko utvrdi da se radi o dnevnici u inozemstvu, odnosno eventualno o terenskom dodatku, tada je potrebno utvrditi je li tužitelj mogao uštedjeti i koliko je mogao uštedjeti od tog iznosa s obzirom da je on namijenjen podmirenju povećanih troškova zbog rada izvan mjesta prebivališta i samo taj iznos može predstavljati izgubljenu zaradu koju bi, kao imovinsku štetu, tuženik bio u obvezi platiti tužitelju.

11. U ponovnom suđenju, sud je uz već izvedene dokaze navedene pod točkom 9. obrazloženja ove odluke, izveo i dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja.

11.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP).

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u stečajnom postupku kao tražbine I. višeg isplatnog reda, iz osnove naknade imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu u iznosu od 11.565,60 eur (87.141,03 kn), od čega 50.080,00 kn na ime izgubljene zarade tijekom privremene nesposobnosti za rad i 37.061,03 kn na ime zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 21. svibnja 2015. do dana otvaranja stečajnog postupka 26. travanja 2021. (glavnica je obuhvaćala već pravomoćno dosuđeni iznos na ime naknade neimovinske štete od 40.000,00 kn, pravomoćno dosuđeni iznos na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja i tuđe njege i pomoći od 3.749,00 kn i obuhvaća preostali zatraženi iznos koji tužitelj traži na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 50.080,00 kn).

14. Članak 103. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 149/09, dalje ZR)

propisuje ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stoga, kako je tužitelj pretrpio štetu na radu, sud je mišljenja, da tužitelj ima pravo zatražiti naknadu štete od tuženika kao poslodavca pa prigovor nedostatka pasivne legitimacije nije osnovan.

15. Tužitelj traži naknadu štete za izmaklu korist koja se sastoji u razlici između plaće koju bi ostvarivao po redovitom tijeku stvari da je nastavio raditi u inozemstvu i naknade koju mu je isplatio tuženik tijekom privremene nesposobnosti za rad (mjesečno 2.480,00 kn), u razdoblju od siječnja do svibnja 2014. i to, za svaki mjesec iznos od 12.520,00 kn ili ukupno 50.080,00 kn, a kako je to specificirano u podnesku od 27.9.2016. Za ovu štetu poslodavac odgovara po čl. 103. st. 1. ZR-a. Tuženik ne osporava da je tužitelj u navedenom razdoblju bio na bolovanju (od 10.12.2013. do 5.5.2014. prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad) i da je bolovanje bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju u vidu izmakle koristi tj. razlike između naknade plaće koja mu je isplaćena i plaće koja bi mu bila isplaćena da nije bio na bolovanju koje je uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu.

16. Iz članka 7. Ugovora o radu (list 8 spisa) na neodređeno vrijeme koji su tužitelj i tuženik sklopili 5.9.2013. proizlazi da se tuženik obvezao tužitelju isplatiti osnovnu plaću u minimalnom bruto iznosu od 3.000,00 kn sa dodacima na plaću u vidu dnevnica, prekovremenog rada (uvećanje od 50%), rada nedjeljom (uvećanje od 30%), rada blagdnom ili neradnim danom (uvećanje 50%).

17. Sudska vještakinja D. C. (za F. R. d.o.o.) u podnesenom nalazu i mišljenju od 13.4.2022. navodi da je iz platnih lista tužitelja vidljivo, da je tužitelju svaki mjesec u razdoblju od 1.01.-30.11.2014. godine obračunavana bruto plaća u iznosu od 3.100,00 kn, a što čini 2.480,00 kn neto, a da iz platnih lista nisu vidljivi bilo kakvi neoporezivi primitci pa ni oni u iznosu od 12.520,00 kn mjesečno, a koje tuženik da nije bio ni obvezan iskazati u platnom listama. Iznosi prikazani u platnim listama da su identični iznosima plaće koji su predani u PU po obrascu

JOPPD. Međutim, iz bankovnih izvoda da proizlazi, da je poslodavac tužitelju mjesečno pored neto iznosa od 2.480,00 kn uplaćivao na račun i iznos od 12.520,00 kn i to za 6., 7., 9. i 10. mjesec 2014., a za 5. mjesec 2014. taj iznos bio je umanjen pa mu je uplaćeno 7.820,00 kn jer je tužitelj proveo dio mjeseca na bolovanju, a u kolovozu 2014. uplaćeno mu je 2.257,25 kn jer je tužitelj koristio godišnji odmor. Sudska vještakinja je mišljenja da iznos od 12.520,00 kn predstavlja terenski dodatak koji je tužitelju pored neto plaće u iznosu od 2.480,00 kn uplaćivan na račun svaki mjesec kada je cijeli mjesec radio u N..

18. Sud ne prihvaća mišljenje sudske vještakinje D. C. da bi iznos od 12.520,00 kn predstavljao terenski dodatak ili dnevnicu.

18.1. Naime, člankom 3. Ugovora u radu određeno je mjesto rada u Norveškoj, a nije određen terenski rad. Terenski rad je poseban uvjet rada, mora se ugovoriti i regulirati, a što konkretno nije bio slučaj. Što se tiče dnevnica, na nju ima pravo radnik koji je iz mjesta rada ili mjesta prebivališta upućen na službeno putovanje u drugo mjesto, što konkretno, isto nije slučaj jer je ovdje kao mjesto rada Ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, ugovoreno ono u N.. Nije životno i nije logično da bi radnik iz H. zaključio ugovor o radu s poslodavcem s mjestom rada u drugoj državi, a da bi za to mjesečna plaća bila ugovorena samo u iznosu od 3.000,00 kn bruto. Iako su tužitelj i tuženik ugovorom o radu ugovorili da bi tužitelju mjesečna plaća iznosila 3.000,00 kn, iz svih drugih izvedenih dokaza, a posebno iz iskaza tužitelja, njegovog dopunskog saslušanja, iskaza svjedoka D. H. i

S. M. i iz bankovnog izvoda, proizlazi da je između tužitelja i tuženika stvarno ugovoren neto iznos plaće bio 15.000,00 kn (12.520,00 kn + 2.480,00 kn).

19. Dok je tužitelj u razdoblju od siječnja do svibnja 2014. bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu, tuženik mu je isplaćivao plaću u neto iznosu od 2.480,00 kn, dok mu preostali iznos od 12.520,00 kn nije isplatio, a na što tužitelj ima pravo na ime izmakle koristi i na temelju odredbe čl. 103. st. 1. ZR-a i to u ukupnom iznosu od 50.080,00 kn (12.520,00 kn x 4 = 50.080,00 kn).

20. Tužitelj je u stečajni postupak prijavio zateznu kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu na prijavljene tražbine koje su dospjele do dana otvaranja stečajnog postupka. Tužitelj je prijavio zateznu kamatu u ukupnom iznosu od 79.109,25 kn, a što je vidljivo iz Prijave tražbine (list 366 spisa). Međutim, zatezna kamata u tom iznosu obračunata je na glavnicu koja uključuje zahtjev za isplatu po računu bolnice U.-N. H. br. … od 20.3.2014., a koji zahtjev je

sud u ovom postupku utvrdio kao neosnovan presudom ovog suda br. Pr-7185/2021 od 13.10.2022. u pravomoćno odbijajućem dijelu.

20.1. Tužitelj je u spis dostavio obračun zatezne kamate (list 379 spisa), ali u ovom slučaju samo na one iznose glavnice koje je sud u ovom postupku priznao kao osnovane i to: na iznos od 40.000,00 kn na ime neimovinske štete (povreda prava osobnosti), na iznos od 3.749,00 kn na ime imovinske štete (tuđa njega i pomoć i troškovi liječenja) i na iznos od 50.080,00 kn na ime imovinske štete (izmakla korist) ili glavnica u ukupnom iznosu od 93.829,00 kn. Zatezna kamata u dostavljenom obračunu tužitelja obračunata je na glavnicu u ukupnom iznosu od 93.829,00 kn i to, od dospijeća, odnosno podnošenja tužbe do dana otvaranja stečajnog postupkai iznosi 37.061,03 kn, a čiju matematičku ispravnost tuženik nije osporio i kojiobračun zatezne kamate sud prihvaća kao točan.

20.2. Kako je tužitelj u stečajnom postupku prijavio zateznu kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu od 79.109,25 kn (vidljivo iz Prijave tražbine, list 366 spisa), a ne u apsolutnom iznosu od 37.061,03 kn, a koji iznos je sud u ovom postupku prihvatio kao točan, valjalo je zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanosti tražbine kao tražbine I. višeg isplatnog redaprijavljene u stečajnom postupku na ime zatezne kamate na glavnicu prihvatiti kao osnovan za iznos od 37.061,03 kn, dok je za više zatraženo u iznosu od 42.048,22 kn (do iznosa od 79.109,25 kn) tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan u presudi ovog suda Pr-7185/2021 od 13.10.2022.

21. Dakle, u ponovnom suđenju, tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan za ukupan iznos od 87.141,03 kn (50.080,00 kn + 37.061,03 kn = 87.141,03 kn). Stoga je sud utvrdio da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku,kao tražbina I. višeg isplatnog reda u iznosu od 11.565,60 eur / 87.141,03 kn na ime glavnice naknade štete i kamate na glavnicu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem St-206/2020.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 73% (100% osnov + 46% visina = 146 : 2 = 73%), a uspjeh tuženika u omjeru od 27%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 46% od ukupnog troška.

22.1. Tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23., dalje: Tarife). Tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva prema popisanom trošku (list 445 spisa) i prema vrijednosti predmeta spora i to: za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 29.9.2016., 19.5.2021., 28.9.2021., 24.3.2022.-za svaki 250 bodova (Tbr. 8. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 4.7.2022. i 18. 11.2022.- za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima od 5.7.2016., 29.9.2016., 19.10.2016., 4.4.2018., 12.2.2019., 26.3.2019., 12.7.2019., 28.8.2019. – za svako 250 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 10.1.2017. i 19.9.2019. – za svako 62,5 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), što zbrojeno daje 3575 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) daje ukupno 8.937,50 eur od čega je tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku valjalo priznati 4.111,25 eur, a na koji iznos se zbroji 862,70 eura na ime troška vještačenja pa se dobije 4.973,95 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime parničnog troška ovog postupka, dok se vodio pod poslovnim brojem Pr-7185/2021 i sada pod brojem Pr-921/2023.

22.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 22. ožujka 2024.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis