REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-2782/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja K. P. iz K., J. 4, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda V. u R., F. S. 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prestanka svojstva osiguranika obrtnika s mirovinskog osiguranja, 22. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140- 10/23-03/03456525802, URBROJ: 341-99-11/2-23-5182 od 28. studenog 2023., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-10/23-03/03456525802, URBROJ: 341-14-11/2-23- 32062 od 26. rujna 2023.,

podredno,

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/23- 03/03456525802, URBROJ: 341-99-11/2-23-5182 od 28. studenog 2023., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-10/23-03/03456525802, URBROJ: 341-14-11/2-23-32062 od 26. rujna 2023. te vračanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II-140-10/23-03/03456525802, URBROJ: 341-99-11/2- 23-5182 od 28. studenog 2023. odbijena žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci KLASA: UP/I- 140-10/23-03/03456525802, URBROJ: 341-14-11/2-23-32062 od 26. rujna 2023., kojim je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika obrtnika s mirovinskog osiguranja s danom 15. studenoga 2017. te mu je istim rješenjem priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje temeljem obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 30. ožujka 2023.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. studenoga 2023., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 26. rujna 2023., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 27. prosinca 2023. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja ukazivao da nije upoznat s činjenicom da ne može imati drugo zaposlenje uz postojeći obrt, kao ni saznanje da bi mu u tom slučaju prestalo svojstvo osiguranika obrtnika, jer ga tuženik na tako nešto nije upozorio, a uredno je proveo zaposlenje tužitelja na nepuno radno vrijeme jedan sat dnevno u tvrtci Serving d.o.o. kroz sustav mirovinskog osiguranja te je uredno vodio podatke tužitelja u matičnoj evidenciji na način da je svojstvo osiguranika obrtnika bilo aktualno sve od početka osiguranja tj. od 1. lipnja 2007., dok je u nastavku evidencije samo evidentirao postojanje radnog odnosa i kod pravne osobe Serving d.o.o. od 16. studenoga 2017., kao radni odnos na određeno nepuno radno vrijeme. Istaknuo je, da je tužitelj bio u radnom odnosu i kod poslodavca Ri-Petrol d.o.o. od 24. listopada 2018. do 30. lipnja 2019. u nepunom radnom vremenu od jedan sat dnevno, da je tuženik imao pristup svojoj evidenciji iz koje proizlazi da su tužitelju uredno evidentirani svojstvo osiguranika obrtnika i svojstvo osiguranika po osnovi zaposlenja u navedenim pravnim osobama, pa smatra da se kod tuženika dogodio propust odnosno pogreška, koju bi sada prema ovdje osporavanim rješenjima tužitelj trebao snositi, a ne tuženik koji je grešku i sam napravio. Tvrdi da je tuženik nakon šest godina pogrešnog vođenja matične evidencije pokrenuo postupak, koji dovodi do prestanka svojstva osiguranika obrtnika tužitelju i to retroaktivno s danom 15. studenoga 2017. Smatra da se tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO) jer nikakve nove činjenice nisu bile saznane, budući da tuženik punih šest godina od 16. studenoga 2017. zna za zaposlenje tužitelja kod Serving d.o.o. i Ri- Petrol d.o.o., dok je tužitelj protekom navedenih godina uredno plaćao doprinose i sve druge obveze prema tuženiku kako za sebe, tako i za sedam zaposlenih u svom obrtu i stekao prava koje da mu tuženik ne može obnovom postupka oduzeti. S tim u svezi poziva se na odredbu čl. 56. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 u nastavku tekst: Ustav RH) pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. studenoga 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. rujna 2023., podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. studenoga 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. rujna 2023., te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 9. veljače 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja istaknuvši, da tužitelj u tužbi ponavlja navode koje je istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, koji nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, pozivajući se na odredbu čl. 104. st. 1. ZOMO- a i čl. 108. st. 1. ZOMO-a, a kojom posljednjom je propisano, da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavlja podatke propisane zakonom i općim aktom Zavoda na propisanih prijavama. U svezi s tim navodi, da tužitelj po osnovi obrta kao obveznik podnošenja prijava za vođenje matične evidencije, nije tuženiku uspostavio prijavu o prestanku osiguranja s 15. studenim 2017. i prijavu početka osiguranja s 30. ožujkom 2023., a što je obvezan kada su nastupile ranije navedene okolnosti zaposlenje tužitelja kod poslodavca Serving d.o.o. 16. studenog 2017. i kod poslodavca Ri-Petrol d.o.o. Rijeka 24. listopada 2018. pa postojanje pretpostavki za prestanak i stjecanje svojstva osiguranika-obrtnika može biti utvrđeno tek naknadno, a što podrazumijeva i retroaktivno donošenje rješenja o utvrđivanju prestanka i priznavanja svojstva osiguranika. Napomenuo je, da je prvostupanjsko tijelo pozivom od 11. rujna 2023. od tužitelja zatražilo da dostavi prijavu o prestanku osiguranja s 15. studenim 2017. i prijavu o početku osiguranja s 30. ožujka 2023. (M-2P), ali da je tužitelj izjavom od 20. rujna 2023. odbio tako postupiti, zbog čega je prvostupanjsko tijelo 26. rujna 2023. donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je utvrdilo da tužitelj ima priznato svojstvo osiguranika po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 1. lipnja 2007., a da mu je u postupku potrebno utvrditi prestanak svojstva osiguranika po navedenoj osnovi radi tužiteljevog zaposlenja kod poslodavca pravne osobe Serving d.o.o. s danom 16. studenoga 2017., kao i utvrditi mu početak osiguranja po osnovi obrtničke djelatnosti s danom 30. ožujka 2023., zbog prestanka zaposlenja tužitelja kod poslodavca pravne osobe Ri-Petrol d.o.o. s danom 29. ožujka 2023. Stoga tuženik smatra da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 21. ožujka 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje za 26. rujna 2023. doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 18. srpnja 2023. kojim je bila uvažena žalba tužitelja i poništeno je bilo rješenje prvostupanjskog tijela od 14. travnja 2023., a kojim je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 15. studenog 2017. zbog zasnivanja radnog odnosa. Prema rješenju Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo u Rijeci od 31. svibnja 2007. tužitelj je počeo sa danom 1. lipnja 2017. obavljati obrtničku djelatnost i sukladno čl. 10. točki 1. ZOMO-a obvezan je na mirovinskog osiguranje te je isti od 1. lipnja 2017. i osiguran temeljem obavljanja obrtničke djelatnosti. Utvrđeno je, da je tužitelju s danom 15. studenoga 2017. prestalo svojstvo osiguranika obrtnika zbog zaposlenja kod poslodavca Serving d.o.o. Rijeka u razdoblju od 16. studenoga 2017. do 29. ožujka 2023. u nepunom radnom vremenu u trajanju od jedan sat dnevno i u radnom odnosu kod poslodavca Ri-Petrol d.o.o. Rijeka od 24. listopada 2018. do 30. lipnja 2019. u nepunom radnom vremenu u trajanju od jedan sat dnevno, dok tužitelj i dalje obavlja obrtničku djelatnost upisanu u Obrtni registar rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo u Rijeci od 31. svibnja 2007. i da mu od 30. ožujka 2023. djelatnost obrta više nije druga djelatnost, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 26. rujna 2023. utvrđeno da s danom 15. studeni 2017. prestaje tužitelju svojstvo osiguranika obrtnika s mirovinskog osiguranja i s danom 30. ožujka 2023. mu je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje temeljem obavljanja obrtničke djelatnosti, a to iz razloga što sukladno čl. 7., točki 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23, u nastavku teksta: ZOD) samostalna djelatnost obrta, koju nositelj djelatnosti obavlja istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa, smatra se drugom djelatnošću. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 26. rujna 2023. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 28. studenoga 2023. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a osporavajući koje je tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Naime, odredbom čl. 104. st. 1. ZOMO-a propisano je, da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, te obveznicima doprinosima na način i u skladu sa odredbama zakona, dok je odredbom st. 2. citiranog čl. 104. ZOMO propisano da se podaci iz stavka 1. ovog članka evidentiraju u matičnoj evidenciji na način i u postupku utvrđuje Zavod općim aktom.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. točka 1. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“ broj 159/13, 151/22) propisano je, da prijave za vođenje matične evidencije iz čl. 6. ovog Pravilnika i to prijava početka osiguranja (tiskanica M-1P) i prijava o prestanku osiguranja (tiskanica M-2P) Zavodu uspostavljaju obveznici doprinosa, pravne i fizičke osobe, a prema matičnoj evidenciji Zavoda, tužitelj je Zavodu uspostavio prijavu o početku osiguranja s 1. lipnja 2007. po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti, a za tužitelja je poslodavac Serving d.o.o. Rijeka uspostavio prijavu o početku i prijavi o prestanku osiguranja za razdoblje od 16. studenog 2017. do 1. ožujka 2020. i od 2. ožujka 2020. do 29. ožujka 2023. temeljem radnog odnosa u nepunom radnom vremenu od jedan sat dnevno, kao i poslodavac Ri-Petrol d.o.o. Rijeka koji je dostavio prijavu o početku i prijavu o prestanku osiguranja za tužitelja od 24. listopada 2018. do 30. lipnja 2019. temeljem radnog odnosa u nepunom radnom vremenu od jedan sat dnevno. Utvrđeno je, da tužitelj Zavodu nije uspostavio prijavu o prestanku osiguranja s 15. studenim 2017. kada mu je obrt po sili zakona postao druga djelatnost, kao niti prijavu o početku osiguranja s 30. ožujka 2023. po osnovi obrta, kada mu obrt opet postaje prva djelatnost, (a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca Serving d.o.o. Rijeka), a što je i po mišljenju ovog Suda bio obvezan učiniti sukladno čl. 108. st. 1. ZOMO, kojom je propisano da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama.

9. Odredbom čl. 10. točkom 1. ZOMO-a propisano je, da su obvezno osigurani obrtnici upisani u odgovarajući registar, dok je odredbom čl. 7. točka 1. ZOD propisano, da je djelatnost obrta, samostalna djelatnost i s obrtom izjednačene djelatnosti upisane u obrtni registar, sukladno propisima o obrtu, a koja je djelatnost osnovno zanimanje fizičke osobe po kojoj osnovi je obvezno osigurana.

10. Odredbom čl. 7. točka 6. ZOD-a propisano je, da samostalne djelatnost iz točke 1. članka koju nositelj djelatnosti obavlja istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa, smatra se drugom djelatnošću.

11. Odredbom čl. 183. st. 1. ZOD –a propisano je, da osoba koja obavlja drugu djelatnost iz čl. 7. točka 6. ZOD-a, koja od druge djelatnosti sukladno propisima o porezu na dohodak utvrđuje dohodak kao razliku između poslovnih primitaka i izdataka ili sukladno propisima o porezu na dobit od druge djelatnosti utvrđuje dobit, sama je obveznik doprinosa te obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja doprinosa po toj osnovi.

12. Imajući u vidu da tužitelj po osnovi obrta, kao obveznik podnošenja prijava za vođenje matične evidencije, nije Zavodu uspostavio prijavu o prestanka osiguranja po osnovi obrta s 15. studenim 2017. (kada se uz postojeći obrt zaposlio kod poslodavca pravne osobe Serving d.o.o. Rijeka) i prijavu o početku osiguranja po osnovi obrta s 30. ožujkom 2023. (po prestanku radnog odnosa kod poslodavca pravne osobe Serving d.o.o. Rijeka), a što je bio obvezan učiniti, kada su nastupile ranije navedene okolnosti, to je pravilno tuženik odnosno prvostupanjsko tijelo 26. rujna 2023. donijelo rješenje kojim se tužitelju s danom 15. studenoga 2017. utvrđuje prestanak svojstva osiguranika obrtnika s mirovinskog osiguranja i s danom 30. ožujka 2023. priznaje mu se svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje temeljem obavljanja obrtničke djelatnosti.

13. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da je iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno, da je prvostupanjsko tijelo pozivom od 11. rujna 2023. zatražilo od tužitelja da dostavi prijavu o prestanku osiguranja s 15. studenog 2017. po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti i prijavu o početku osiguranja s osnova obavljanja obrtničke djelatnosti 30. ožujka 2023., ali tužitelj je izjavom od 20. rujna 2023. odbio isto dostaviti, pa imajući u vidu, da je tužitelj imao priznato svojstvo osiguranika po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 1. lipnja 2017. pa nadalje, a da se je zaposlio kod poslodavca pravne osobe Serving d.o.o. Rijeka s danom 16. studenoga 2017., koji radni odnos je trajao do 29. ožujka 2023., to je bilo potrebno u postupku utvrditi tužitelju prestanak svojstva osiguranika s osnova obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 15. studenim 2023., jer mu je isto prestalo radi tužiteljevog zaposlenja kod navedenog poslodavca pravne osobe s danom 16. studenoga 2017. i utvrditi mu početak osiguranja po osnovi obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 30. ožujka 2023. (zbog prestanka zaposlenja tužitelja kod navedenog poslodavca Serving d.o.o. Rijeka s danom 29. ožujka 2023.).

14. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da ga na navedeno nitko nije upozorio od strane tuženika, ukazuje se tužitelju da je na tužitelju obveza poznavanja svojih vlastitih obveza i njihova ispunjavanja te da ne postoji dužnost tuženika da ga se o tome obavijesti.

15. Što se tiče tužbenih navoda tužitelja vezanih uz plaćanje doprinosa po osnovi obrta, ukazuje se tužitelju, da je obveza plaćanja doprinosa sukladno čl. 6. st. 1. i 2.

ZOD-a u nadležnosti porezne uprave.

16. Naposljetku, valja ukazati tužitelju, da se time ne zadire u pravo radnika, ovdje tužitelja, da u razdoblju od 16. studenoga 2017. do 29. ožujka 2023., u kojem ima priznato svojstvo osiguranika temeljem radnog odnosa kod gore navedena dva poslodavca, pravnih osoba, u nepunom radnom vremenu, istovremeno obavlja i obrtničku djelatnost, već mu se za to razdoblje onemogućava stjecanje svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po dvije osnove, budući samostalna djelatnost obrta koju tužitelj u razdoblju od 16. studenog 2017. do 29. ožujka 2023. istodobno obavlja uz priznato svojstvo osiguranika po osnovi radnog odnosa, sukladno čl. 7. točki 6. Zakona o doprinosima po sili je Zakona postala druga djelatnost.

17. Slijedom navedenog, a suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, točnije odredba čl. 134. ZOMO, koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZUP-a pa je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. ožujka 2024.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.