Poslovni broj: UsI-4689/23-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice M. K. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenica A. M. Č., dipl.iur., radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 15. ožujka 2024. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 22. ožujka 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/23-01/124, URBROJ: 344- 222/3-23-02 od 30. kolovoza 2023. godine.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 5. listopada 2023. godine protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/II-102-05/23-01/124, URBROJ: 344-222/3-23-02 od 30. kolovoza 2023. godine, kojim se odbija žalba M. K. M. izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/l-102- 05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-07 od 5. lipnja 2023. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem obnovljen je postupak okončan rješenjem, KLASA: UP/l-102-05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-05 od 10. ožujka 2023. godine, kojim je žaliteljici, ovdje tužiteljici, bilo priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 300 dana, počevši od 7. ožujka 2023. do zaključno 31. prosinca 2023. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da M. K. M. nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 7. ožujka 2023. godine, iz razloga jer imenovana po prestanku radnog odnosa je imala registrirano slobodno zanimanje, pa se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužiteljica ističe da su navodi tuženika u cijelosti netočni i protivni dokumentaciji u spisu, kao i samom Zakonu o osiguranju. Naime, tužiteljica nije imala registriranu samostalnu djelatnost, niti je na bilo koji način bila obveznik podmirenja bilo kakvih naknada sa osnova obavljanja samostalne djelatnosti. Tuženik tvrdi da činjenicom samog upisa u Registar, tužiteljica obavlja samostalnu djelatnost. Tužiteljica navodi da je iz predmetnog registra vidljivo da je pored statusa tužiteljice naznačeno da je posrednik neaktivan. Nadalje, sama činjenica da je netko upisan u određeni registar ne znači da ima registrirano slobodno zanimanje. Tužiteljica nema registrirano slobodno zanimanje, već je samo upisana u registar ovlaštenih zastupnika u osiguranju. Tužiteljica nije bila zaposlena niti u društvu za osiguranje, niti je bila u bilo kakvom registru poreznih obveznika. Tužiteljica je od Porezne uprave zatražila i ishodila potvrdu da na temelju službenih podataka Porezne uprave ista nema registriran obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva. Prema tome, očito je da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje, a na nepravilno utvrđeno činjenično stanje je i pogrešno primijenio materijalno pravo.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/II-102-05/23-01/124, URBROJ: 344-222/3-23- 02 od 30. kolovoza 2023. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/l-102-05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-07 od 5. lipnja 2023. godine, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka. Podredno, tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, , KLASA: UP/II-102-05/23-01/124, URBROJ: 344-222/3-23-02 od 30. kolovoza 2023. godine, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, člankom 7. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18, 32/20. i 18/22. - dalje: Zakon) propisano je da nezaposlene osobe, na temelju osiguranja za slučaj nezaposlenosti, ostvaruju pravo na novčanu naknadu, dok je člankom 10. stavkom 1. točkom 5. istog Zakona propisano da se nezaposlenom osobom smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad, te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva. S obzirom na tužiteljičin navod da nema registriranu djelatnost, jer nije upisana u registar poreznih obveznika, tuženik napominje da upisom iste u registar poreznih obveznika, osoba počinje obavljati djelatnost i postaje obveznik samostalnog plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok tužiteljica već samim upisom u navedeni registar može obavljati navedeno slobodno zanimanje, neovisno o činjenici je li ista prijavljena na mirovinsko osiguranje s osnove obavljanja samostalne djelatnosti, slijedom čega su tužiteljičini navodi neosnovani. Člankom 29. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20. i 151/22.) propisano je da se djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju: 1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti; 2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti; 3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti i/ili 4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša. Tuženik ponovno ističe da je za zaključak može li se osoba smatrati nezaposlenom ili ne u smislu članka 10. Zakona relevantna činjenica same registracije djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno u konkretnom slučaju, upisa u Registar zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika, a da je kojim slučajem tužiteljica upisana i u Registar poreznih obveznika tada bi obavljala djelatnost slobodnog zanimanja, jer bi postala obveznik samostalnog plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i u tom bi slučaju obavljala samostalnu djelatnost iz članka 6. stavka 2. točke 2. Zakona o tržištu rada, ali ni tada se ne bi mogla smatrati nezaposlenom osobom u smislu Zakona, jer se takvom osobom ne može smatrati osoba koja obavlja samostalnu djelatnost. Osoba može imati registriranu djelatnost slobodnog zanimanja, ali pri tome ne mora i obavljati djelatnost slobodnog zanimanja, a Zakonom o tržištu rada je preprekom za upis u evidenciju nezaposlenih osoba i za ostvarivanje prava s osnova nezaposlenosti propisano i obavljanje samostalne djelatnosti i sama registracija slobodnog zanimanja, budući da se osoba kod koje bi nastupila bilo koja od navedenih okolnosti ne bi mogla smatrati nezaposlenom.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/l- 102-05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-07 od 5. lipnja 2023. godine (stranica 6 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/II-102-05/23-01/124, URBROJ: 344-222/3-23-02 od 30. kolovoza 2023. godine (stranica 7-9 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/l-102-05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-05 od 10. ožujka 2023. godine, te zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti od 7. ožujka 2023. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 30. kolovoza 2023. godine, kojim se odbija žalba M. K. M. izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/l-102-05/23- 01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-07 od 5. lipnja 2023. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem obnovljen je postupak okončan rješenjem, KLASA: UP/l-102- 05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-05 od 10. ožujka 2023. godine, kojim je žaliteljici, ovdje tužiteljici, bilo priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 300 dana, počevši od 7. ožujka 2023. do zaključno 31. prosinca 2023. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da M. K. M. nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 7. ožujka 2023. godine, iz razloga jer imenovana po prestanku radnog odnosa je imala registrirano slobodno zanimanje, pa se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Naime, prema dokazima u spisu predmeta utvrđeno je da se žaliteljica, ovdje tužiteljica dana 7. ožujka 2023. godine prijavila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te je istoga dana podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca S. K. d.o.o. s danom 6. ožujka 2023. godine. Nastavno zahtjevu, žaliteljici je rješenjem, KLASA: UP/l-102- 05/23-01/1251, URBROJ: 251-103/9-23-05 od 10. ožujka 2023. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 300 dana, počevši od 7. ožujka 2023. do zaključno 31. prosinca 2023., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Područna služba Zagreb je naknadno došla do saznanja, odnosno došla je u posjed Izvatka iz registra ovlaštenih zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika od dana 23. ožujka 2023. iz kojeg je razvidno da žaliteljica na dan 17. veljače 2020. ima ovlaštenje za distribuciju osiguranja - skupina životnih i investicijskih osiguranja, te skupina neživotnih osiguranja. Također je iz istog razvidno da na dan ishođenja navedenog izvatka, žaliteljica može obavljati poslove distribucije osiguranja kategoriji: zastupnik u osiguranju. Da je ova činjenica kao i navedeni dokaz bio poznat u trenutku rješavanja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti dovela bi do drugačijeg rješenja upravne stvari, tj. do odbijanja zahtjeva, budući da iz navedenog Izvatka je razvidno da je žaliteljica na dan prijave u evidenciju Zavoda, kao i prvi dan po prestanku radnog odnosa imala registrirano slobodno zanimanje, pa je Područna služba Z., s obzirom da su se ispunili uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti, poništila rješenje o pravu na novčanu naknadu, te je utvrdila da žaliteljica nema pravo na novčanu naknadu počevši od 7. ožujka 2023. godine. Člankom 10. stavkom 1. točkom 5. Zakona propisano je da se nezaposlenom osobom u smislu ovog Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad, te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva. Prema članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad, odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa. Članak 56. stavak 1. točka 1. Zakona propisuje da nezaposlenoj osobi koja podnese zahtjev za novčanu naknadu u roku iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona novčana naknada pripada od prvog dana po prestanku radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad, odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa. Drugostupanjsko tijelo je ocijenilo sve žalbene navode i nesporno utvrdilo da je žaliteljica u trenutku prijave u evidenciju kao i prvi dan po prestanku radnog odnosa imala registrirano slobodno zanimanje, budući je upisana u Registar zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika, pa je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je po službenoj dužnosti pokrenulo obnovu postupka okončanog rješenjem o pravu na novčanu naknadu od dana 10. ožujka 2023. godine i poništilo navedeno rješenje, te odbilo žaliteljičin zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Tuženik ističe da je Zakonom propisano da je sama registracija slobodnog zanimanja razlog zbog kojeg se osoba sukladno Zakonu ne smatra nezaposlenom osobom. S obzirom na žaliteljičin navod da nema registriranu djelatnost, jer nije upisana u registar poreznih obveznika, tuženik napominje da upisom iste u registar poreznih obveznika, osoba počinje obavljati djelatnost i postaje obveznik samostalnog plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok žaliteljica već samim upisom u navedeni registar može obavljati navedeno slobodno zanimanje, neovisno o činjenici je li ista prijavljena na mirovinsko osiguranje s osnove obavljanja samostalne djelatnosti, slijedom čega su žaliteljičini navodi neosnovani. Također je potrebno istaknuti da je status nezaposlene osobe iz članka 10. Zakona ujedno i preduvjet da se ostvari pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, te ga osoba mora imati i prvi dan po prestanku radnog odnosa, budući je člankom 56. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano da novčana naknada pripada nezaposlenoj osobi od prvog dana po prestanku radnog odnosa, pa je i iz tog razloga valjalo odbiti zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, kao i članka 10. stavka 1. točke 5., članka 47. stavka 1. točke 1. i članka 56. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu rada. Naime, tuženik je nesporno utvrdio da je tužiteljica u trenutku prijave u evidenciju, kao i prvi dan po prestanku radnog odnosa imala registrirano slobodno zanimanje, budući je upisana u Registar zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika. Stoga nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 7. ožujka 2023. godine, jer se tužiteljica nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Ovlaštenje za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju je dokument koji izdaje nadležno tijelo (HANFA) i omogućuje fizičkoj osobi obavljanje poslova zastupanja u osiguranju. HANFA vodi registar zastupnika u osiguranju, u koji je upisana i tužiteljica s datumom stjecanja ovlaštenja: 17. veljače 2020. godine (RBS-ZO 20583). Pri tome je potrebito istaknuti da je sama registracija slobodnog zanimanja razlog zbog kojeg se osoba sukladno Zakonu o tržištu rada ne smatra nezaposlenom osobom, s time da se djelatnost registrira upisom u odgovarajući upisnik. Registar ovlaštenih zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga javno je objavljen na internetskim stranicama HANFA-e. Srodna zanimanja zastupnika u osiguranju su npr. financijski savjetnici, agenti za prodaju nekretnina, turistički vodiči i sl. Nadalje, prema članku 401. stavku 1. Zakona o osiguranju poslove distribucije osiguranja na području Republike Hrvatske mogu obavljati distributeri osiguranja upisani u registar Agencije, i to: posrednik u osiguranju, sporedni posrednik u osiguranju i društvo za osiguranje, dok članak 402. stavak 1. istog Zakona propisuje kategorije posrednika u osiguranju iz članka 401. stavka 1. ovoga Zakona. Agencija vodi registar pravnih i fizičkih osoba koje u skladu s odredbama ovoga Zakona imaju pravo na području Republike Hrvatske obavljati poslove distribucije osiguranja i distribucije reosiguranja (članak 410. stavak 1.), s time da su vrste registara navedene u članku 411. Zakona o osiguranju. Prema članku 412. stavku 3. Zakona Agencija će upisati fizičku osobu u registar nakon položenog ispita za provjeru stručnog znanja potrebnih za obavljanje poslova distribucije osiguranja ili distribucije reosiguranja. Dakle, tužiteljica je ispunila propisane pretpostavke za zastupnika u osiguranju, pa je upisana u registar ovlaštenih zastupnika u osiguranju, brokera u osiguranju i/ili reosiguranju i sporednih posrednika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, te može pružati usluge kroz bilo koju, zakonom propisanu formu, kao fizička osoba, obrtnik, u trgovačkom društvu i dr. Time je tužiteljica stekla status slobodnog zanimanja odmah po ispunjenju zakonom propisanih pretpostavki, te u smislu Zakona o tržištu rada takav status rezultira prestankom prava na novčanu naknadu za nezaposlene, neovisno o bilo kojoj drugoj okolnosti. Glede tih navoda potrebito je uputiti na odluku Ustavnog suda RH, Broj: U-III/1905/2021.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu, 22. ožujka 2024. godine
Sudac:
Ivan Levak,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
