REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 40/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice iza pokojnog tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Rajić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te u pravnoj stvari po protutužbi tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Rajić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice iza pokojnog tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1489/17-4 od 8. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9953/14-65 od 31. svibnja 2017., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1489/17-4 od 8. siječnja 2019. pod točkom I. izreke, se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 4. listopada 2010. kojom je otkazan Ugovor o radu GO te da radni odnos GO kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva za isplatu iznosa od 680.034,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, sve pobliže naznačeno u izreci pod točkom II.1. izreke. Točkom II.2. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 40.800,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II.1. izreke, te u dijelu pod točkom II.2. izreke za iznos od 2.500,00 kuna (točka I. izreke). Preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II.2. izreke iznad iznosa od 2.500,00 kuna do iznosa od 40.800,00 kuna (za iznos od 38.300,00 kuna) na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 38.300,00 kuna (točka II. izreke). Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda tako da se prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužiteljica sadržajno ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7.1. Osim toga, osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje je rezultat ocjene izvedenih dokaza po sudu, nije dopušteni revizijski razlog sukladno članku 385. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev pravnog prednika tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena Odluka prednika tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos pravnog prednika tužiteljice nije prestao, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 680.034,90 kuna na ime naknade plaće, božićnice i drugih materijalnih prava.

8.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

9. Sporno je u revizijskom stupnju postupka je li ponašanje pravnog prednika tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a sve u smislu odredbe članka 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je GO, zaposlenom na poslovima Space-manager, izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, zbog osobito teške povrede radne obveze,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je ŠO **.**.2010. u 23,55 sati, uzrokovao prometnu nesreću na DC A3 vozeći službeni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje mu je dano na korištenje u poslovne i privatne svrhe. Nesreću je skrivio vozeći u suprotnom smjeru te naletjevši na drugo vozilo - teretni automobil, pritom ozlijedivši dvije osobe iz predmetnog vozila, da je pješice napustio mjesto nesreće ne sačekavši dolazak policije, da ga je policija pronašla iduće jutro na adresi [adresa], kada je utvrđena i alkoholiziranost, da je ŠO počinio osobito tešku povredu radne obveze iz članka 64. Pravilnika o radu tuženika i to u slijedećem: radnja radnika koja sadrži obilježja kaznenog djela ili prekršaja, uništavanje imovine poslodavca namjerno ili krajnjom nepažnjom,

- da je na Odluci o otkazu naznačeno da je prilikom dostave 30. rujna 2010. na adresu [adresa], odbijen potpis i da će se sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika, Odluka objaviti na oglasnoj ploči tuženika.

11. Stoga, nižestupanjski sudovi zaključuju da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, jer da opisano utvrđenje predstavlja razloge zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Okolnosti prometne nezgode u kojoj je oštećena imovina tuženika, neovisno o tome što nije moglo biti utvrđeno je li nezgoda počinjena pod utjecajem alkohola ili ne, između ostalog i zbog toga jer je mjesto događaja napušteno, zatim i neovisno o tome što nije postojala namjera za uništavanje imovine i što se nezgoda dogodila izvan radnog vremena, tuženik je opravdano izgubio povjerenje u prednika tužiteljice zbog njegovog ponašanja u navedenoj situaciji. Posljedično, sudovi odbijaju i zahtjev za naknadom plaće te tuženikov zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

11.1. Isto tako, zaključuju sudovi da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je dostava Odluke o otkazu pravilno obavljena, stavljanjem Odluke na oglasnu ploču tuženika sukladno odredbi članka 80. Pravilnika o radu tuženika, nakon što je odbijen potpis prilikom dostave Odluke, na adresi [adresa], a koja adresa je prijavljena poslodavcu kao adresa prebivališta prednika tužiteljice.

12. Suprotno navodima revidentice, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 108. stavak 1. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev. 13. Odredbom članka 108. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Zakonska odredba propisuje najteži oblik prestanka radnog odnosa (bez poštivanja otkaznog roka), jer se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može donijeti samo u izuzetnom slučaju kada zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR mora dokazati poslodavac.

16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova, jer se postupak prednika tužiteljice ne može ničim opravdati i predstavlja i po ocjeni ovog suda, tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Zbog takvog postupka poslodavac je izgubio povjerenje u prednika tužiteljice pa kada se uvaže sve okolnosti u ovom konkretnom slučaju, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, okolnost što je prednik tužiteljice uništio imovinu poslodavca u prometnoj nezgodi upravljajući vozilom tuženika, u kojoj je treća osoba zadobila tešku tjelesnu povredu, pri čemu je on napustio, pješice, mjesto nezgode ne sačekavši dolazak policije, u konkretnom slučaju predstavlja osobito tešku povredu radne obveze kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a sve u smislu odredbe članka 108. stavak 1. ZR, budući takvo ponašanje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka ugovora o radu, ukazuje da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

17. Prema odredbi članka 6. stavak 1. ZR “U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu”.

18. Kad radnik ne postupa na navedeni način, dakle kada se ponaša suprotno zakonima – uništavanje imovine tuženika u prometnoj nezgodi upravljajući vozilom tuženika, napustivši mjesto nesreće (…), poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu takvog radnika u kojeg (zbog njegovih postupaka) nema povjerenje. Zato je poslodavac, u konkretnom slučaju tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 108. stavak 1. ZR.

19. Pri tome na navode revizije valja odgovoriti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora predstavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika prema kojem poslodavac očekuje od radnika ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova iz djelokruga poslova određenog radnog mjesta već i čuvanje imovine poslodavca i to kako sredstava rada tako i proizvoda koji se u procesu rada stvaraju. Uništavanje imovine tuženika od strane radnika ima za posljedicu gubitak povjerenja druge ugovorne stranke (poslodavca), i predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja predstavlja važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

20. Budući da nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom osporene Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, neosnovan je i zahtjev za vraćanje na rad, kao i isplata naknade plaće i materijalnih davanja.

21. Okolnost na koju u reviziji ukazuje tužiteljica da predniku tužiteljice nije utvrđeno da je prometnu nezgodu skrivio pod utjecajem alkohola, takvi revizijski navodi nisu od utjecaja u konkretnom slučaju jer prednik tužiteljice nije ni dobio otkaz zbog toga što je skrivio prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola.

22. Nadalje, tužiteljica u reviziji ponavlja navode iznesene tijekom postupka, da se radi o usmenom otkazu ugovora o radu jer Odluka o otkazu nije dostavljena predniku tužiteljice.

23. Prema odredbi članka 80. stavak 3. Pravilnika o radu tuženika, radniku se Odluka može dostaviti i putem pošte, na adresu koju je prijavio poslodavcu. Ako se pošiljka vrati pošiljaocu zbog netočne adrese, a koju je radnik označio za njegovu adresu ili odbitka prijema, ili ako dostava ne bude obavljena iz nekog drugog razloga, sve daljnje dostave tom radniku obavljati će se objavom pismena na oglasnoj ploči, a dostava se smatra obavljenom nakon isteka tri dana od dana objave.

24. Nadalje, prema odredbi članka 129. stavak 1. i 2. ZR propisano je:

„(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

(2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.“.

25. S obzirom na navedeno, u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena predniku tužiteljice pravilno temeljem odredbe članka 80. stavak 3. Pravilnika o radu tuženika, na što dodatno upućuje i zaključak jer su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je prednik tužiteljice Zahtjev za zaštitu prava podnio u roku propisanom člankom 129. stavak 1. ZR, kao i tužbu poštujući rok od 15 dana propisan člankom 129. stavak 2. ZR.

26. Stoga i po stavu ovoga suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je dostava Odluke tuženika o otkazu pravilno obavljena sukladno odredbi članka 80. stavak 3. Pravilnika o radu tuženika.

27. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa