REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3478/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Palmir d.o.o. u stečaju, Zagreb, Mladice 14/a, OIB 32841189715, kojeg zastupa punomoćnica Željka Marčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mikašek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2019-2 od 17. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-437/2017 od 5. studenog 2018., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2019-2 od 17. travnja 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplatiti iznos od 856.609,02 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 390.150,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska ukine presuda i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, a podredno da se preinači drugostupanjska presuda na način da se usvoji žalba tužitelja i preinači prvostupanjska presuda i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj je u reviziji naveo da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je pobijana odluka donesena pozivom na odredbe čl. 373.a st.

1. točka 2. i st. 3. ZPP-a, koji nije bio na snazi u trenutku pokretanja postupka.

7.1. Odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 - dalje: ZIDZPP) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008. iza čl. 373. dodani su članci 373.a, 373.b i 373.c, a prema čl. 52. ZIDZPP-a određeno je da će se ovaj Zakon primjenjivati na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu, ako odredbama ovoga članka nije drugačije određeno. Kao u čl. 52. ZIDZPP-a nije određena iznimka primjene čl. 27. ZIDZPP-a na sve postupke koji su u tijeku, to drugostupanjski sud nije primijenio zakonsku odredbu koja nije bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je poduzeće Gik Hidrogradnja iz Sarajeva, 80-ih godina prošlog stoljeća u Libiji izvodila radove za libijskog naručitelja Generalni narodni komitet općine Misurata, koji mu je radove plaćao naftom;

- da je dobivenu naftu za izvedene radove 1988. Gik Hidrogradnja isporučila pravnim prednicima tuženika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, koji mu je i platio dio isporučene nafte, dok je za neplaćeni dio Gik Hidrogradnja kao tužitelj još 1990. kod Okružnog privrednog (Trgovinskog) suda u Beogradu podnio tužbu protiv tuženika, tadašnje države SFRJ (u odnosu na koju je tijekom postupka pred sudom u Beogradu povučena tužba) i prednika INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, koja je tuženik u ovom postupku, radi isplate iznosa od 856.609,02 USD;

- da se Trgovinski sud u Beogradu rješenjem od 30. siječnja 2004. oglasio nenadležnim u tom predmetu, ukinuo sve provedene radnje te odbaci tužbu Gik Hidrogradnja iz Sarajeva protiv INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, a koje rješenje je pravomoćno 26. ožujka 2004.;

- da je prije odbacivanja tužbe Gik Hidrogradnja iz Sarajeva ugovorom o prodaji potraživanja od 25. veljače 2000. i aneksom tom ugovoru od 8. svibnja 2003. prenio na trgovačko društvo Palmir d.o.o. Zagreb, u ovom predmetu tužitelja (sada Stečajna masa), potraživanje iz odbačene tužbe u iznosu od 856.609,02 USD, koje je predmet ovog spora;

- da je Palmir d.o.o. Zagreb, nakon što je tužba odbačena, podnio ovu tužbu 24. lipnja 2004. radi isplate prenesenog potraživanja u iznosu od 856.609,02 USD, pozivajući se na odredbu čl. 390. ZOO-a.

9. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja, koja se odnose na promet roba i usluga nastala 1988., a potom u obrazloženju presude navodi da stranke nisu bile u nikakvom poslovnom odnosu i da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete te da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik nanio štetu.

10. Drugostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 373.a st. 1. točka 2. i st. 3. ZPP-a potvrđuje pobijanu presudu u bitnomu s obrazloženjem:

- da se u ovoj pravnoj stvari, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne radi o tužbi radi naknade štete, a što je razvidno i iz same tužbe;

- da su Gik Hidrogradnja i INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, odnosno njezini pravni prednici, bili u poslovnom odnosu iz ugovora o prodaji iz čl. 454. tadašnjeg Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 29/78 i 39/85), budući da su se obje stranke nalazile u tadašnjoj zajedničkoj državi SFRJ. Ovaj Zakon o obveznim odnosima, nakon razdruživanja SFRJ i stvaranjem država slijednica Hrvatske i BiH, na čijem se teritoriju nalaze stranke iz navedenog ugovora o prodaji, su preuzele kao nacionalni zakon tih država (Hrvatska-„Narodne novine“, broj 53/91, BiH - „Službeni list RBiH“ broj 2/92 i „Službeni glasnik RS“, broj 17/93), koji je kao takav u Hrvatskoj vrijedio do 1. siječnja 2006., dok je u BiH i dalje na snazi. Dakle i u vrijeme sklapanja ugovora o prijenosu potraživanja između Gik Hidrogradnja iz Sarajeva i trgovačkog društva Palmir d.o.o. Zagreb u obje države bio je na snazi Zakon o obveznom odnosima istog sadržaja (dalje: ZOO), prema kojem se ima i prosuđivati poslovni odnos kao i obveze koje su iz njega proizišle, a koji bi se imao primijeniti sukladno i odredbama čl. 20. t. 20. i čl. 24. Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZRSZ);

- da je prema odredbi čl. 454. st. 1. ZOO-a INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, odnosno njezini pravni prednici, bila dužna prodavatelju Gik Hidrogradnja platiti cijenu za isporučenu naftu, a ta svoja potraživanja za isporučenu naftu u iznosu od 856.609,02 USD, Gik Hidrogradnja je sukladno odredbi čl. 436. st. 1. ZOO-a prenijela na Palmir d.o.o. Zagreb na kojeg su potraživanja prešla i koji sukladno odredbi čl. 440. st. 1. ZOO-a ima ista prava prema dužniku kao i raniji vjerovnik (Gik Hidrogradnja), pa prema tome i pravo zahtijevati isplatu kupoprodajne cijene;

- da je Palmir d.o.o. Zagreb, nakon što mu je prenesena tražbina, stekao materijalno- pravnu legitimaciju u odnosu na tražbinu koja je bila predmet postupka pred sudom u Beogradu, a kako nije stupio u parnicu u tom postupku umjesto tužitelja Gik Hidrogradnje nije stekao i procesno-pravnu legitimaciju i nije odbačena njegova tužba nego tužba Gik Hidrogradnje. Stoga nakon što je Palmir d.o.o. Zagreb podnio tužbu u ovom predmetu 2004., a ne Gik Hidrogradnja, čija je tužba odbačena pred sudom u Beogradu, nema pravno-procesnog kontinuiteta na strani tužitelja za podnošenje tužbe da bi se sukladno odredbi čl. 390. st. 1. ZOO-a smatralo da je zastarijevanje prekinutu tužbom koju je podnio Gik Hidrogradnja 1990. pred sudom u Beogradu;

- da iz odredbe čl. 390. st. 1. ZOO-a proizlazi da bi vjerovnik, tužitelj čija je prva tužba odbačena zadržao učinak prekidanja zastarijevanja podnošenjem prve tužbe mora u roku tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe ponovno podnijeti novu tužbu;

- da je tužba u ovom postupku od strane Palmir d.o.o. Zagreb potpuno nova tužba i stoga se u odnosu na potraživanje koja su predmet spora u ovom postupku ima računati zastarni rok od dana dospjelosti tražbine do dana podizanja tužbe u ovom predmetu;

- da su potraživanja koja su predmet ovog spora dospjela na naplatu 1988., a tužba je podnesena 2004., dakle nakon 16 godina, to je protekao i opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO-a, pa je stoga osnovan tuženikov prigovor zastare.

11. Ugovor na temelju kojeg tužitelj potražuje utuženu isplatu po svojoj prirodi predstavlja ugovor o ustupanju tražbine (cesija). U smislu odredbe čl. 436. st. 1. ZOO- a, cesija je ugovor vjerovnika s trećom osobom na temelju kojeg tražbina iz obveze prelazi od dosadašnjeg vjerovnika na tu treću osobu kao novog vjerovnika, a ta treća osoba ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, kako po njihovom obujmu, tako i po njihovom sadržaju (čl. 440. st. 1. ZOO-a). S obzirom da je ustup derivativni (izvedeni) način stjecanja, primatelj preuzima tražbinu onako kakva je ona bila kod ustupitelja, što znači da tražbinu preuzima i sa svim sporednim pravima kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zalog, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. (čl. 437. st. 1. ZOO-a).

12. Kako je Ugovorom o prijenosu potraživanja u smislu odredbe čl. 436. st. 1. ZOO-a tužitelj postao novi vjerovnik dakle, punopravni vlasnik potraživanja on ima ista prava koja je i raniji vjerovnik/ustupitelj imao prema tuženiku. Zakonita osnova stjecanja tražbine dovela je tužitelja u pravni položaj ranijeg vjerovnika i u trenutku kad je sklopljen Ugovor o prijenosu potraživanja, potraživanje prelazi iz imovine ustupitelja u imovinu primatelja i od tog trenutka primatelj postaje vjerovnik i stječe ovlasti poduzimati radnje u svrhu ostvarivanja svoje tražbine sa svim sporednim pravima.

13. Prema odredbi čl. 390. st. 1. ZOO-a ako je tužba protiv tuženika odbačena zbog nenadležnosti suda, ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinutu prvom tužbom.

14. Kako je ugovorom o prijenosu potraživanja tužitelj preuzeo sva prava i obveze ranijeg vjerovnika i time stupio u njegov pravni položaj ne može mu se uskratiti status vjerovnika iz odredbe čl. 390. st. 1. ZOO-a. Naime, temeljno pravilo kod cesije je da se položaj dužnika uslijed promjene vjerovnika ni u čemu ne pogoršava, pa isti ima prema primatelju (cesionaru) iste obveze koje je imao i prema ustupitelju (cedentu). Dakle, cesijom se mijenja samo subjekt tražbine, a promjena subjekta ne utječe na promjenu identiteta obveznopravnog odnosa slijedom čega se ne može prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda da nema pravno-procesnog kontinuiteta na strani tužitelja za podnošenje tužbe da bi se sukladno odredbi čl. 390. st. 1. ZOO-a smatralo da je zastarijevanje prekinutu tužbom koju je podnio Gik Hidrogradnja 1990. pred sudom u Beogradu.

15. Ovo stoga, jer je tužitelj vjerovnik u punom smislu te riječi od dana kada je ugovorom o prijenosu potraživanja stupio u pravni položaj ranijeg vjerovnika čija je tužba odbačena, pa kako bi raniji vjerovnik mogao podnijeti tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, to pravo ima i tužitelj kao novi vjerovnik, jer odredba čl. 390. ZOO-a takvo pravo daje vjerovniku ne praveći distinkciju između pojma raniji vjerovnik i novi vjerovnik. Slijedom navedenog tužba koju je raniji vjerovnik Gik Hidrogradnja podnio 1990. pred sudom u Beogradu, a koja je odbačena zbog nenadležnosti, ima učinak prekida zastare za tužbu koju je u ovom predmetu podnio tužitelj kao novi vjerovnik u roku tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe.

16. Stoga je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

18. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa