REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2838/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-775/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-124/2022-37 od 18. siječnja 2023., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-775/2023-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-124/2022-37 od 18. siječnja 2023., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.613,95 eura sa zateznim kamatama.

2. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeće pravno pitanje:

„U kakvom su pravnom odnosu Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151,14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) koji je kao kasnije propis stupio na snagu 01.01.2014. godine u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) koji je stupio na snagu 01.01.2006. godine odnosno primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju iz članka 161. do 165. a koje odredbe uređuju naknadnu štetu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje?“,

za koje pitanje smatra da je važno u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je kao razloge važnosti tog pitanja naveo odluke ovoga suda broj Revd-655/2021, Revd-4411/2021, Revd-476/2020, Revt-412/2018, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, tužitelj kroz postavljeno pitanje problematizira pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se u predmetnom slučaju pitanje visine naknade štete, koja nastaje tužitelju s osnova isplaćene invalidske mirovine, određuje prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a ne Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22). Međutim, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., broj Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr. te je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitati sudsku praksu.

6. U odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pritom primjenjuje načelo lex posterior generalis non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon).

7. Prema ocjeni ovoga suda i u odnosu na postavljeno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti jer u odlukama broj Revd-655/2021, Revd-4411/2021, Revd-476/2020 obijen je prijedlog tuženika (osiguratelja) za dopuštenje revizije zbog nepostojanja pretpostavki za njezino dopuštenje, dok u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017., na postavljeno pitanje nije izneseno nikakvo pravo shvaćanje.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa