REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3927/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Vuliću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika INA-Industrija nafte, d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ilić, Orehovec i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-417/2019-3 od 24. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-65/2018-21 od 26. travnja 2019., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-65/2018-25 od 3. svibnja 2019., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika INA-Industrija nafte, d.d..
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-417/2019-3 od 24. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-65/2018-21 od 26. travnja 2019., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-65/2018-25 od 3. svibnja 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je uzeo da je poslodavac kod kojega je došlo do ozljede na radu radnika odgovoran za štetu koja je istome nastala uslijed otkazivanja ugovora o radu nakon dugogodišnjeg rada na poslovima u skladu sa preostalom radnom sposobnošću, pri čemu otkazivanje ugovora o radu nije ni na koji način u svezi sa zdravstvenim stanjem radnika?
2. Je li kod dokazivanja uzročno posljedične veze potrebno dokazati i sve činjenice koje bi nastupile da štetne radnje nije bilo ili je dovoljno dokazati da je štetna radnja uzrokovala štetu te da šteta ne bi nastala da takve štetne radnje nije bilo?
3. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?
4. Predstavlja li u kontekstu gubitka zarade štetnu radnju činjenica ozljede na radu nakon koje je radni odnos nastavljen ili činjenica prestanka radnog odnosa nevezana uz zdravstvenu radnu sposobnost radnika za rad?
5. Da li je poslodavac radniku koji je pretrpio ozljedu na radu dužan nadoknaditi štetu nakon prestanka radnog odnosa neovisno o razlozima prestanka radnoga odnosa, pa i kada je riječ o otkazu ugovora o radu koji je osobno uvjetovan, uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, pa i povredama radnoga odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, sve nevezano uz pretrpljenu ozljedu na radu i smanjenju, ali i dalje postojeću radnu sposobnost radnika?
6. U slučaju kada radniku bude smanjena radna sposobnost uslijed ozljede na radu pa isti nastavi sa radnim odnosom kod istoga ili drugoga poslodavca, snosi li poslodavac kod kojega je došlo do ozljede na radu odgovornost za gubitak zarade koji nastupi s obzirom na otkazivanje ugovora o radu od strane novoga poslodavca?
7. Može li gubitak zarade uslijed otkazivanja ugovora o radu iz razloga koji nisu u svezi sa smanjenom radnom sposobnošću radnika predstavljati za radnika štetu koja stoji u uzročno-posljedičnoj vezi sa ranijom (22 godine ranijom) ozljedom na radu te koju je poslodavac dužan nadoknaditi temeljem odredbi čl. 103. st. 1. ZR- a i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09?
8. Leži li teret dokaza uzročno-posljedične veze u kontekstu ocjene razloga za otkazivanje ugovora o radu na tužitelju ili na tuženiku?
9. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ako je uzeo da se činjenica prestanka radnog odnosa osobno uvjetovanim otkazom, neovisno o razlozima otkazivanja ugovora o radu, smatra samo trenutkom nastanka štete, dok je štetni događaj i u tome slučaju ozljeda na radu, što je od utjecaja i na tijek zastarnog roka? "
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika. U odgovoru navodi kako prijedlog za reviziju sadrži prigovore iznesene tijekom žalbenog postupka te da je odluka suda drugog stupnja u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH. Predlaže odbaciti prijedlog tužitelja.
4. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenio kako podneseni prijedlog za dopuštenje revizije ne ispunjava propisane pretpostavke dopuštenosti.
.
7. Naime, uz postavljena pitanja nisu određeno izloženi razlozi, u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanja koja se postavljaju u prijedlogu bila važna, pa u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP.
7.1. Umjesto određeno navedenih razloga važnosti svakog pojedinog pitanja tuženik se (skupno) poziva na tri odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske – presude broj:
Revr-612/09, Revr-433/2008 i Revr-915/2012, koje proizlaze iz činjenično različitih sporova.
7.2. Kod toga, ovaj sud smatra korisnim navesti kako se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženom, primjerice, u odluci broj Revr-915/12-2 od 10. srpnja 2012., u kojoj je navedeno: "(...) nije sporna odgovornost prednika tuženika kao poslodavca za štetu nastalu tužitelju uslijed nezgode na radu, zbog koje je tužitelju smanjena njegova radna sposobnost, tako da zbog toga više ne može raditi na poslovima (...) na kojima je radio kod prednika tuženika prije ozljeda zadobivenih u nezgodi na radu (...) postavlja se pitanje, postoji li relevantna uzročna veza između štete koju tužitelj potražuje i štetnog događaja – nezgode na radu i s tim u vezi smanjenja radne sposobnosti, te prekida li se uzročna veza odlukom tuženika o prestanku ugovora o radu (...) po stajalištu ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju okolnost da je tuženik donio zakonitu odluku o otkazu ugovora o radu ne prekida uzročnu vezu prema kojoj postoji tuženikova odgovornost za štetu" te odluci ovoga suda broj: Revr-433/08 od 21. siječnja 2009., u kojoj se navodi da "(...) činjenica prestanka radnog odnosa poslovno uvjetovanim otkazom ne predstavlja štetnu radnju. Ona je samo pravno relevantna kao vrijeme nastanka štete, a sama štetna radnja je nesreća na radu, za koju tuženik odgovora prema odredbi Zakona o zaštiti na radu."
8. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u t. I. izreke.
Zagreb, 21. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
