REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1021/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB 399019199956 protiv 1. tuženika Rutgers Chemicals GmbH, iz Njemačke, D-44579 CastropRauxel, Kekulestrasse 30, zastupanog po punomoćniku Daliboru Valinčiću, odvjetniku u Zagrebu, 2. tuženika Railion Deutschland AG, iz Njemačke, D-55116 Mainz, Rheinstrasse 2, (ranije DB Cargo, iz Njemačke, D-55116 Mainz, Rheinstrasse 2), sada DB Cargo Aktiengesellschaft iz Njemačke, D-55116 Mainz, Rheinstrasse 2, zastupanog po punomoćnici Sandri Folnegović Skačej, odvjetnici u Zagrebu, 3. tuženika SNCF Direction du Fret, iz Francuske, F-75008 Paris 20, Rue de Rome, zastupanog po punomoćnicima Danijelu Benko i Renati Karamatić odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Benko & partneri d.o.o., Zagreb, 4. tuženika NACCO S.A. iz Francuske, F-75008 Paris 75, Rue de la Boetie, zastupanog po punomoćnici Mirjani Oredić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rožman i Oredić j.t.d. u Karlovcu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja 1. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB 8057192786, i 2. HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB 08720210702 radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i trećetuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-325/2022-22 od 9. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-111/2017-64 od 9. srpnja 2021., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-325/2022-22 od 9. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. i II. izreke koji se odnose na tužitelja, kao i u dijelu pod toč. V. i VI. izreke, zbog pravnog pitanja:

„Jesu li tuženici, kao vlasnici opasne stvari odnosno pravne osobe koje se bave opasnom djelatnošću, radi oslobođenja od odgovornosti za štetu dužne dokazati da predmetna šteta nije posljedica njihova djelovanja odnosno propusta (u obavljanju tehničkog pregleda vagona, kao i izvršenih određenih preinaka na bočnom ventilu cisterne radi povećanja njegova obujma) u smislu odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a?“.

Dopušta se trećetuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-325/2022-22 od 9. listopada 2023. u dijelu pod točkom IV. i V. i VII. izreke koji se odnose na trećetuženika, zbog pravnog pitanja:

„Može li drugostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima postupka u odnosu na radnje poduzete pred sudom prvog stupnja primijeniti vrijednost boda određenu Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), a u odnosu na radnje u žalbenom postupku primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa /22) u slučaju kada drugostupanjski sud provodi raspravu, a parnične stranke podnesu pravodoban zahtjev za naknadu troškova svih poduzetih radnji u postupku u skladu s Tarifom/22)?“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točki I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Tuženi su dužni tužitelju solidarno platiti iznos od 4.168.946,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 10.10.2001. godine do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku petnaest dana.". Točka II. izreke naloženo je tužitelju da prvotuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 104.245,47 Eur/785.437,50 kn. Točka III. izreke naloženo je tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 89.914,73 Eur/677.462,50 kn, dok je točka IV. izreke naloženo tužitelju da trećetuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 84.280,31 Eur/635.010,00 kn. Točka V. izreke naloženo je tužitelju da četvrtotuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 108.779,91 Eur/819.602,25 kn.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I Odbijaju se žalba tužitelja, žalba 1. umješača, žalba 2. umješača i žalba 4. tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu polovni broj Pn-111/2017-64 od 9. srpnja 2021.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja, 1. umješača i 2. umješača za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu sastava odgovora na žalbu u iznosu 52.112,50 kn/6.916,51 EUR1, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev 3. tuženika za naknadu sastava odgovora na žalbu u iznosu 41.690,00 kn/5.533,21 EUR1, kao neosnovan.

V Nalaže se tužitelju isplatiti žalbeni trošak 1. tuženiku u iznosu 10.374,78 EUR/78.168,77 kn1, 2. tuženiku u iznosu 10.374,78 EUR/78.168,77 kn1, 3. tuženiku u iznosu 10.374,78 EUR/78.168,77 kn1, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tužitelju isplatiti žalbeni trošak 4. tuženiku u iznosu 10.374,78 EUR/78.168,77 kn1 sa zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućim od 9. listopada 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII Odbijaju se tuženi s preostalim djelom zahtjeva za naknadu žalbenog troška, kao s neosnovanim.“.

3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen, postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„Jesu li tuženici, kao vlasnici opasne stvari, odnosno pravne osobe koje se bave opasnom djelatnošću, bile dužne dokazati da predmetna šteta nije posljedica njihova djelovanja, odnosno propusta u obavljanju tehničkog pregleda vagona, kao i izvršenih određenih preinaka na bočnom ventilu cisterne radi povećanja njegova obujma u smislu odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a?

Je li, zbog pogrešne pravne ocjene pravila o teretu dokazivanja činjenično stanje u provedenom postupku nedostatno utvrđeno te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka?

Treba li, iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude, biti vidljivo da su ispunjene pretpostavke koje zakon propisuje da bi sud primijenio pravilo teretu dokazivanja.“.

4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev x 594/2011-2 od 18. travnja 2012. i Rev 2591/2000-2 od 16. prosinca 2000., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

5. Trećetuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojemu nije uspio u žalbenom postupku, postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„U slučaju kada je nakon donošenja prvostupanjske odluke, a prije provođenja rasprave pred drugostupanjskim sudom i odluke drugostupanjskog suda o troškovima, došlo do stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: Tarifa/22), je li drugostupanjski sud obvezan primijeniti odredbu Tbr. 48. točke 3. Tarife/22 na način da na zahtjev parničnih stranaka odredi trošak svih poduzetih radnji u postupku u skladu s izmijenjenom vrijednosti boda na snazi u trenutku donošenja drugostupanjske odluke o trošku?

Je li odredba Tbr. 48. točke 3. Tarife/22 obvezujuća za primjenu pri donošenju odluke drugostupanjskog suda o troškovima postupka i u odnosu na radnje poduzete pred sudom prvog stupnja prije stupanja na snagu Tarife/22?

Postoji li pravna osnova za različit pravni tretman troška prvostupanjskog postupka u odnosu na trošak žalbenog postupka u situaciji kada drugostupanjski sud donosi odluku o trošku postupka? Odnosno, može li drugostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima u odnosu na radnje poduzete pred sudom prvog stupnja primijeniti vrijednost boda utvrđenu Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), a u odnosu na radnje u žalbenom postupku primijeniti Tarifu/22, osobito u slučaju kada drugostupanjski sud provodi raspravu, a parnične stranke podnesu pravodoban zahtjev za potraživanjem troška svih poduzetih radnji u postupku u skladu s Tarifom/22)?

Je li drugostupanjski sud koji prilikom donošenja odluke o trošku postupka nije usvojio pravodobno postavljene zahtjeve parničnih stranaka koje su uspjele u sporu, a kojima su zahtijevale naknadu troška za sve poduzete radnje u skladu s odredbom Tbr. 48. točke 3. Tarife/22 time doveo u neravnopravan položaj stranke koje su uspjele u predmetnom sporu?“.

6. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, trećetuženik ukazuje na niz odluka drugostupanjskih sudova (rješenje Županijskog suda u Zadru pod posl.br. Gž R 58/2023 od 27. travnja 2023, rješenje Županijskog suda u Dubrovniku pod posl.br. Gž-722/2016 od 5. listopada 2016., rješenje Županijskog suda u Varaždinu pod posl.br. Gž R 51/2023 od 12. travnja 2023., rješenje Županijskog suda u Varaždinu pod posl.br. Gž 1643/2018 od 15. listopada 2019., rješenje Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R 166/2023 od 23. ožujka 2023., rješenje Županijskog suda u Zadru pod posl.br. Gž 177/2023 od 2. svibnja 2023.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke, a spominje i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 2450/2023 od 30. kolovoza 2023. kao suprotnu sudsku praksu.

7. U odgovorima na prijedlog za dopuštenje revizije prvo, treće i četvrtotuženici predlažu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja i pritom treće i četvrtotuženik traže troškove na ime sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja (svatko traži za sastav svog odgovora na prijedlog).

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja, u smislu čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP zbog prvog pravnog pitanja u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije, navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a pobijana presuda utemeljena je na shvaćanju u odnosu na koje se može očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa pa se svakako radi o pitanju važnom za rješenje ovoga spora i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Jednako je tako, također prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da su ispunjene pretpostavke i za dopuštenost revizije trećetuženika, u smislu čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP, zbog pitanja tuženika koja se u bitnom svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojem nema prakse revizijskog suda, a postoji različita sudska praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, osobito imajući u vidu shvaćanja iz rješenja koje je trećetuženik naveo u prijedlogu za dopuštenje revizije (Županijskog suda u Zadru pod posl.br. Gž R 58/2023 od 27. travnja 2023. i dr.), s kojima shvaćanje iz pobijane odluke nije podudarno.

10. Ostala pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i trećetuženika, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što ta pitanja u bitnome predstavljaju samo razradu pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena, stoga se, prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima da je prijedlog u odnosu na ta pitanja povučen.

11. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa