REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1221/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, L. Jagera 5, OIB 82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3914/2022-2 od 5. srpnja 2023. kojim je potvrđena presuda, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu P-121/2019-40 od 4. srpnja 2022., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3914/2022-2 od 5. srpnja 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:

“Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3914/2022-2 od 5. srpnja 2023. kojim je potvrđena presuda, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu P-121/2019-40 od 4. srpnja 2022., u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Je li pravo potrošača na povrat više plaćenog kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jedno stranom odlukom kreditora i vezivanju glavnice kredita za valutu CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF - pravo strogo osobne naravi, u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)?

2. Je li trgovac, na kojega je ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim sa potrošačem prenesena tražbina na povrat više plaćenog kao posljedice ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF), ovlašten pozivati se na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pokrenutog tužbom Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača 4. travnja 2012.g., u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, radi ostvarenja prenesene tražbine?

odnosno

Protivi li se čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i vezivanju glavnice kredita za valutu CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, izravnom primjenom utvrđenja iz odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pokrenutog tužbom tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača 4. travnja 2012.g. - na postupak koji radi povrata više plaćenog kao posljedice ništetne odredbe potrošačkog ugovora pokrene trgovac na kojega je ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim sa potrošačem prenesena tražbina iz potrošačkog ugovora o kreditu?

3. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?

4. Pripada li nepotrošaču (u konkretnom slučaju trgovcu na kojega je ugovorom o ustupu prenesena tražbina iz potrošačkog ugovora o kreditu) kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

5. Je li zakonita odluka suda kojom je trgovačkom društvu na koje je ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim sa potrošačem, u postupku koje to trgovačko društvo pokrene radi ostvarenja ustupljene novčane tražbine potrošača, odnosno iznosa stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF), priznato pravo na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose stečenog bez osnove, računajući od svakog dana kojega je potrošač izvršio plaćanja, bez saslušanja svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju sporne ugovorne odredbe?

6. Je li zakonita odluka suda kojom je trgovačkom društvu na koje je ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim sa potrošačem, u postupku koje to trgovačko društvo pokrene radi ostvarenja ustupljene novčane tražbine potrošača, odnosno iznosa stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF), priznato pravo na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose stečenog bez osnove, od pojedinih plaćanja potrošača izvršenih protekom petogodišnjeg zastarnog roka računajući unatrag od dana podnošenja tužbe?“

2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1403/2021-2 od 9. veljače 2022., Trgovačkog suda u Varaždinu P- 120/2019 od 16. kolovoza 2021., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., odluku Suda Europske Unije C-498/16 od 25. siječnja 2018., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4736/2019 od 17. prosinca 2019., Gž-949/2021-2 od 15. studenoga 2021., Gž-893/2017 od 5. lipnja 2019., Gž- 1157/2019 od 11. veljače 2021., i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018.; smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

3. Tuženik je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti, pri čemu u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje posebno apostrofira pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske Unije C-519/19 od 18. listopada 2020. iz koje proizlazi...“da je u okolnostima sličnim onima u glavnom postupku, ustupu tražbina društvu za naplatu, Sud u pogledu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.), presudio da činjenica da su sporovi o kojima je riječ u tim predmetima isključivo između prodavatelja roba ili pružatelja usluga nije prepreka primjeni instrumenta koji proizlazi iz prava potrošača Unije jer područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu nego o svojstvu ugovornih stranaka (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2019., Lexitor, C-383/18, EU:C:2019:702, t. 20.)“

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja, a na koje se svodi treće postavljeno pitanje tuženika, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. te prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Rev- 1279/2022 od 14. veljače 2023., Rev-81/2023 od 21. veljače 2023, Rev-120/2023 od 28. veljače 2023., Rev-296/2023 od 5. travnja 2023. i Rev-84/2023 od 19. travnja 2023. Naime, sud ne može u pojedinačnom postupku između tužitelja kojemu su potrošači ustupili svoju tražbinu iz ugovora o kreditu sklopljenog s bankom – ovdje tuženikom, donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora, bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica.

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude i rješenja dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

7. U odnosu na preostala pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa