REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3713/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. M. , OIB: …, pok. P. iz O. G., 2. T. M. , OIB: …, pok. M. iz O. G., 3. A. M. , OIB: …, pok. K. iz O. G., 4. B. M., OIB: …, pok. K. iz O. G., 5. I. M., OIB: …, pok. S. iz T., 6. A. M. , OIB: …, pok. S. iz S., 8. A. S. OIB: …, pok. N., iz T., 9. A. N., OIB: …, ud. M. iz O. G., 10. Š. M. OIB: …, iz Z., 11. A. M. , OIB: …, pok. B., iz Z., 12. E. V., OIB: …, pok. B., O. G., 13. Č. Š., OIB: …, pok. B., 14. K. L., OIB: …, pok. N., iz O. G., 15. D. R., OIB: …, pok. N., iz O. G., svi zastupani po punomoćnici Č. Š., odvjetnici u T., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-593/2018-2 od 24. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4652/2016-16 od 15. prosinca 2017., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-593/2018-2 od 24. siječnja 2019. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj T. M. pok. P., OIB:… vlasnik čest.zem. 2341/47 k.o. O. pa je ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u S., čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

II. Utvrđuje se da je tužitelj T. M.2 pok. M., OIB:… vlasnik čest.zem. 2341/46 k.o. O. pa je ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u S., čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

III. Utvrđuje se da su tužitelji T. M.2 pok. M. OIB:…, A. M. pok. K., OIB:…, B. M. pok. K., OIB:…, A. S. pok. N., OIB:…, K. L. pok. N., OIB:…, D. R. pok. N., OIB:…, A. N. ud. M., OIB:…, I. M. pok. S., OIB:…, A. M.6 pok. S., OIB:…, Š. M. pok. B. OIB:…, A. M.5 pok. B., OIB:…, E. V. pok. B., OIB:…i Č. Š. pok. B., OIB:… suvlasnici čest.zem. 2341/45 k.o. O. i to T. M.2 pok. M. za 12/36 dijela, A. M. pok. K. za 4/36 dijela, B. M. pok. K. za 4/36 dijela, A. S. pok. N. za 1/27 dijela, K. L. pok. N. za 1/27 dijela, D. R. pok. N. za 1/27 dijela, A. N. ud. M. za 4/36 dijela, I. M. pok. S. za 2/36 dijela, A. M.4 pok. S. za 2/36 dijela, Š. M. pok. B. za 1/36 dijela, A. M. pok. B. za 1/36 dijela, E. V. pok. B. za 1/36 dijela i Č. Š. pok. B. za 1/36 dijela pa su ovlašteni temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na toj nekretnini na svoja imena u naprijed navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobni izbris tog prava sa imena upisane vlasnice Državne hipotekarne banke, Glavne filijale u S., čiji je pravni slijednik tužena Republika Hrvatska.

IV. Nalaže se tuženiku pod 1. isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 22.325,04 kune, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv drugostupanjske presude, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a radi se o sljedećim pitanjima:

„Može li se vrijeme koje je proteklo dok je posredni posjednik nekretnine kao obrađivač bio u agrarnom odnosu s vlasnikom nekretnine (neposrednim posjednikom) uzeti u obzir kao vrijeme dosjedanja radi stjecanja prava vlasništva te takvog posjednika smatrati poštenim?

Isključuje li pravna osnova stjecanja prava vlasništva nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa pravnu osnovu dosjedanja budući da su obrađivači znali da obrađuju tuđu nekretninu pa nisu bili pošteni posjednici?“

3. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revidentica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-915/2018 od 30. kolovoza 2018. i Gž-109/2017-2 od 5. rujna 2017. kao i u odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1411/2017 od 22. studenoga 2011. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti obje nižestupanjske odluke te predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno postupanje. Traži troškove za sastav revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji istu predlažu odbaciti, podredno odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.3. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

6.4. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

7. Ovaj sud je ocijenio da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP, pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev svih tužitelja na utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na nekretninama koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Državne Hipotekarne banke, Glavna Filijala S., čija je pravna slijednica tuženica, pri čemu tužitelji tvrde da su njihovi prednici obrađivali predmetne nekretnine još od početka 20. stoljeća pa da su slijedom toga stekli vlasništvo putem dosjelosti i nasljeđivanja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome je utvrđeno:

- da je u Katastru zemljišta od njegova osnivanja (1956.) na kat. čest. br. 2341/47 kao posjednik upisan T. M.1 pokojnog P., na kat. čest. br. 2341/46 kao posjednik upisan M. M. pok. B., na kat. čest. br. 2341/45 kao posjednici su upisani J. M. ud. K. i M. M. pok. B., za po 1/ 2 dijela svaki, pri čemu su predmetne nekretnine na terenu vidljivo omeđene te se površine dvije od tih nekretnina razlikuju prema opisu u katastarskom operatu i prema stvarnom stanju na terenu,

- da su tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika u posjedu predmetnih nekretnina najranije od 1903., na način da su njihovi su preci sadili vinovu lozu, masline i smokve,

- da je pravni prednik prvotužitelja svoju imovinu ostavio svom unuku – prvotužitelju, na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. prosinca 1990., dok je drugotužitelj naslijedio svog oca M. M., a da su J. M. naslijedili ostali tužitelji (u međuvremenu su neki od prvotnih tužitelja umrli pa su ih naslijedili nasljednici koji su sada navedeni kao tužitelji),

- da je upis vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime Državne hipotekarne banke, Glavna filijala u S. izvršen 1934.,

- da je, na temelju Izjava obrađivača broj 1445 i 1526, Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju Odlukom od 22. veljače 1947. priznala J. ž. K., S., M., B. i dr. pravo vlasnosti (vlasništva) po osnovi odnosa koji je nastao 1903. i to na čest. zem. 2341/45 i 2341/46 k.o. O., na kojoj je uknjiženi vlasnik Državna hipotekarna banka, a M., P., M., A. i djeci T. M. pok. S. pravo vlasnosti nekretnine označene kao č.zem. 2341/46 k.o. O.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud, prethodno utvrdivši pravni slijed stjecanja od Državne Hipotekarne Banke, Glavne filijale u S. na tuženicu, prihvatio tužbeni zahtjev, obrazlažući da se tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika nalaze u poštenom i neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina upisanih kao vlasništvo Državne hipotekarne banke, Glavna filijala u S. najkasnije od 1903. i 1934. pa sve do pokretanja ovopredmetne parnice (2009.) i da nisu postojale neke treće osobe koje bi polagale bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini pa su tužitelji, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZVDSP), stekli pravo vlasništva dosjelošću.

10.2. Prihvaćajući ocjenu prvostupanjskoga suda da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, drugostupanjski sud se poziva na pravno pravilo iz paragrafa 1460 Općeg Austrijskog građanskog zakonika proglašenog patentom od 29. studenog 1852. (dalje u tekstu: OGZ) s kasnijim izmjenama, koji se primjenjuje kao pravno pravilo prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Narodne novine", broj 53/91) kao propisa koji je vrijedio na početku dosjedanja, kao i na Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60, od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, što je vrijedilo sve do sve do 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine", broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZVDSP, smatrajući da predmnjeva poštenog i samostalnog posjeda predmetnih nekretnina tijekom prvostupanjskog postupka nije oborena. Pritom napominje da, iako su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici podnijeli zahtjev za razrješenje realnog odnosa u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946., onda su svakako znali da nisu stvarni vlasnici predmetnih nekretnina, ali, kako su u konkretnom slučaju, do dana podnošenja Izjave obrađivača odnosno donošenja Odluke o razrješenju agrarnog odnosa (1947.) istekli rokovi propisani gore navedenim zakonima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, drugostupanjski sud time smatra da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi dosjelosti, pri čemu detaljno obrazlaže da derivativni način stjecanja prava vlasništva (na temelju agrara) isključuje originarni način (dosjelost).

11. Pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda barem za sada se ne može prihvatiti kao pravilno.

12.1. U konkretnom slučaju tužitelji su zahtjevom tražili utvrđenje prava vlasništva, a kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva naveli su nasljeđivanje i dosjelost, pri čemu iz sadržaja tužbe nije razvidno tvrde li da su i osobno stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću (od trenutka kada su ih nasljeđivanjem stekli iza svojih pravnih prednika) ili tvrde da su samo njihovi pravni prednici dosjelošću stekli predmetne nekretnine. Iz obrazloženja drugostupanjskoga suda proizlazi da je rok dosjedanja (skraćeni - od 20 godina) u svakom slučaju protekao još za vrijeme dok su spornu nekretninu posjedovali prednici tužitelja, pri čemu nije posebno utvrđeno u kojem trenutku je koji od tužitelja naslijedio svog pravnog prednika (datumi smrti nisu utvrđeni), međutim u spisu postoji podatak da je pravni prednik tužitelja (djed T. M. pok. P.) umro ..., J. M. ..., dok za pravnog prednika drugotužitelja (oca M. M.) nema datuma smrti.

12.2. Nadalje, iz spisa je vidljivo da je Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u S. u obje odluke kojima je rješavala o pravima prednika svih tužitelja (Reg. A 1445/47 od 24. veljače 1948. i Reg. A 1526/47 također od 24. veljače 1947.) priznala prednicima tužitelja vlasništvo predmetnih nekretnina „uknjižene vlasnosti Državne hipotekarne banke iz S.“. A nesporno je da je u zemljišnim knjigama cijelo vrijeme kao vlasnik upisana Državna hipotekarna banka, Glavna filijala S., bez da je ikada bilo upisano društveno vlasništvo.

12.3. Što se tiče stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti u konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravila bivšeg OGZ. Prema pravnom pravilu iz par. 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. ZOVO i u čl. 159. ZVDSP. Navedeni rok iz par. 1460. bivšeg OGZ je zaista, prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. skraćen na dvadeset godina, bez obzira na to je li posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten. Međutim u pravu je tuženica kada tvrdi da se to Načelno mišljenje može primijeniti samo u situaciji kada do njegovog donošenja (1960.) nije već proteklo vrijeme za dosjedanje.

12.4. Nadalje, agrarni odnosi bili su regulirani Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. (dalje: Zakon o likvidaciji) i Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47 - dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), pri čemu se agrarni odnos po Zakonu o likvidaciji razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa razrješavao ex lege.

12.5 Prema mjerodavnim materijalnopravnim odredbama iz čl. 1. i čl. 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, ukidaju se svi agrarni odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog Zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu. Tu valja napomenuti da prijava obrađivača upisana u zemljišne knjige ukazuje na to da je obrađivač znao da zemljište nije njegovo, ali je tražio da mu se da u vlasništvo na temelju navedenog zakona pa nije ispunjena propisana pretpostavka poštenja posjeda obrađivača, pri čemu je potrebno i dokazati da mu je zemlja i dana jer bi tek od tada postao savjestan (pošten) posjednik. U protivnom se, za stjecanje dosjelošću, može uzeti samo posjed nasljednika tog obrađivača, a ne i posjed njegovog prednika jer se savjesnost (poštenje) nasljedničkog posjeda pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno.

12.6. Prema odredbi čl. 36. ZOVO, koja odgovara čl. 128. ZVDSP, nasljednik stječe vlasništvo nasljeđivanjem stvari u času otvaranja nasljedstva.

12.7. Prema čl. 129. Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u "Narodnim novinama", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/05, dalje: ZN, (čl. 128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u „Službenom listu FNRJ“ broj 20/55, „Službenom listu SFRJ“ broj 12/65, "Narodnim novinama", broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

12.8. Prema odredbi čl. 72. ZOVO, savjesnost posjeda se pretpostavlja, a prema odredbi čl. 28. ZOVO nasljednik postaje savjestan od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik. Slična je odredba i st. 3. čl. 160. ZVDSP kojom je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

13.1. Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete.

13.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, sudovi odlučuju u granicama zahtjeva i nisu ovlašteni utvrđivati druge činjenice od iznesenih, a eventualno odlučne za stjecanje vlasništva i po nekoj drugoj osnovi, pa tako i primijeniti kakvu drugu materijalnopravnu osnovu stjecanja. Sud je kod odlučivanja vezan činjeničnom osnovom tužbe, pri čemu se u ovom konkretnom slučaju u tužbi izričito navodi dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva prednika tužitelja, u odnosu na sve nekretnine, a što po naravi stvari isključuje mogućnost agrara. Za slučaj stjecanja vlasništva po osnovi agrara potrebno je bilo iznijeti činjenične tvrdnje glede statusa obrađivača, a takvi navodi nisu bili navedeni u tužbi, a već tek na ročištu održanom 15. svibnja 2014. i 18. rujna 2014.

13.3. Sve i da su tužitelji (putem svojih pravnih prednika) stekli vlasništvo (suvlasništvo) predmetnih nekretnina razrješenjem agrarnih odnosa (o kojim okolnostima drugostupanjski sud ne daje niti činjenične niti pravne razloge) ostaje nejasno zašto drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen po osnovi dosjelosti, obrazlažući da su pravni prednici tužitelja: „svakako znali da nisu stvarni vlasnici predmetnih nekretnina“, sve uz detaljno obrazloženje da derivativni način stjecanja prava vlasništva (na temelju agrara) isključuje originarni način (dosjelost). Jednako tako nedostaju i razlozi o tome po kojoj točno osnovi su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na same tužitelje – smatraju li da su tužitelji, pored nasljeđivanja i osobno dosjeli predmetne nekretnine, pri čemu bi se početak takvog dosjedanja vezao za trenutak smrti pravnih prednika ili smatraju da su samo pravni prednici tužitelja dosjeli predmetne nekretnine (i time postali izvanknjižni vlasnici), a onda su ih tužitelji naslijedili.

14. Stoga je pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

15.1. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15.2. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za kvalifikaciju i ishod spornog odnosa među strankama i u kojoj odluci će ocijeniti sve žalbene navode tuženice od odlučnog značaja, ujedno vodeći računa da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda broj Su- IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

16. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.