REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-385/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R., iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica P. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-369/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4208/19-30 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-369/2022-2 od 5. srpnja 2022., kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4208/19-30 od 13. siječnja 2022. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 8.097,92 kune, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 33.482,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom II. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 14.291,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan, a pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 29. lipnja 2021. godine.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1482/2023-2 od 24. svibnja 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-369/2022-2 od 5. srpnja 2022., u odnosu na pitanje:

„Protivi li se čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju odredbe prije sklapanja ugovora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tuženika kao osnovanu i ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, kao i da tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove revizijskog postupka sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa 41.580,37 kn (5.518,66 eur) zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je dio Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan radi čega da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora primio.

9. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da se o spornim odredbama (valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, kojima mu je nametnuta obveza koju tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, ocijenili da stoga takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga zaključujući da su te odredbe ništetne, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 8.097,92 kn / 1.074,78 eur (s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope), te iznosa 33.482,45 kn / 4.443,88 eur s osnove preplaćenog iznosa valutne klauzule s pripadajućim zateznim kamatama.

9.1. Pri tom su se sudovi pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07, 79/07 - dalje: ZZP/03) i to odredbama čl. 81., 82., i 90., kao i odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09 i 78/12 - dalje: ZZP/07).

9.2. Nadalje, nižestupanjski sudovi su, polazeći od toga da je prema stavu viših sudova, ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, a tuženik je jedna od tih banaka, da onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima nego da je kolektivna presuda direktno primjenjiva, te da je jedino potrebno vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču, odbili dokazni prijedlog tuženika za saslušanje predloženog svjedoka (djelatnika tuženika) zaključujući da nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbe čl. 502.a i 502.c ZPP, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača.

10. Tuženik, naznačenim pitanjem u odnosu na koji je dopuštena revizija, u suštini osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama, pri čemu posebno naglašava da je osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača, jer je tvrdio da je odgovorno pristupio tužitelju i istog potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, te na navedenu okolnost predložio saslušati djelatnika tuženika, koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora.

10.1. Tuženik smatra da je naprijed navedenim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP/03.

11. Sporno je stoga u revizijskom stupnju postupka predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi Ugovora.

12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično i pravno podudarnom predmetu ovog suda broj Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanja, a koje je suglasno s pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“.

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je u ovom postupku tuženik predložio dokaz na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi to je predloženi dokaz trebao biti izveden jer okolnosti na koje je svjedok predložen nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavlja odlučan dokaz koji bi utjecao na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. K tomu, kada je tuženik osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača jer je tvrdio da je radnik banke odgovorno pristupio tužitelju te istog potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi, kao i parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, a nižestupanjski sudovi su odbili izvesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu, to su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP (u tom smislu i ovaj sud u odluci Rev-81/2023-2 od 21. veljače 2023., Rev-834/2023-2 od 8. studenoga 2023. i dr.).

14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.