REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1255/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Grada Vinkovci, Vinkovci, Bana Jelačića 1, OIB 67648791479, kojega zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora o osnivanju prava služnosti i prava građenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2740/2022-2 od 27. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1078/2021 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2740/2022-2 od 27. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1078/2021 od 5. svibnja 2022. zbog pravnih pitanja koja glase:

„1. Može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu rok njegovog trajanja nije određen, kojim se uz novčanu naknadu (obvezu) pravo služnosti osniva ili kojim se služnost utvrđuje, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe članka 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05. do 29/18. - dalje: ZOO)?

2. Je li parnični sud vezan za odluku upravnog tijela (Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti) o pravnom pitanju (obveze plaćanja naknade za pravo puta) o kojemu je tom odlukom pravomoćno odlučeno?“.

2. U odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj se istome protivi i predlaže ga odbiti te potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Kao razlog važnosti u odnosu na prvo postavljeno pitanje, tuženik ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Rev 998/2022 od 24. siječnja 2023., Revd 1802/2021-3 od 23. ožujka 2022., rješenje Revd 2605/2023-2 od 11. listopada 2023., Revd 2846/21-2 od 29. lipnja 2021., Revd 1802/2021-3 od 23. ožujka 2022. i Revd 3840/2021-3 od 29. lipnja 2022. Kao razlog važnosti u odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženik se u reviziji poziva na odluke ovoga suda broj Rev-x 1037/12-2 od 16. listopada 2013., presudu Rev 531/07-2 od 13. lipnja 2007., rješenje ovoga suda broj Revt 275/14-3 od 1. travnja 2015. i rješenje Rev 2038/2019-2 od 20. srpnja 2021. te presudu ovoga suda Rev 192/10-2 od 21. rujna 2011.

4. Postupajući prema odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023. na temelju revizije koja je dopuštena upravo rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1802/2021-3 od 23. ožujka 2022. na koje se, između ostaloga, kao razlog važnosti poziva tuženik.

5.1. U toj je odluci navedeno:

„Suprotno tvrdnji revidenta, ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom, a kako je to pravilno i zaključio drugostupanjski sud.“.

5.2. Pobijana odluka u skladu s takvim pravnim shvaćanjem.

6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, navodi se da odgovor na isto nije od utjecaja na odluku u ovome sporu, iz razloga što sud u pobijanoj odluci niti ne polazi od toga da ne bi bio vezan za odluku upravnoga tijela o pravnom pitanju o kojem je tom odlukom pravomoćno odlučeno.

7. Stoga je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbiti, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a i riješiti kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.

8. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za odlučivanje tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom takvoga troška (čl. 155. st. 1. ZPP- a) i odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina