REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 5 Us I-1788/2023-5

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice M. B. O. iz S. B., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u S. B., P. K. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa K. Ž., službena osoba, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, 21. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje služba, KLASA: UP/II-140-03/23- 03/03446769117, URBROJ: 341-99-06/2-23-3892 od 22. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 140-03/22-03/03446769117, URBROJ: 341-16-06/2-22-19999, od 11. srpnja 2023. kojim se tužiteljici, rođenoj bračnom drugu pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane V. B., odbija zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika smatrajući nespornim da je V. B., rođen bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje u tekstu: HVO) koji je kao pripadnik istoga i smrtno stradao 18. kolovoza 1992., s navršenih 28 godina života. Imenovani je bio pripadnik 101. brigade HVO-a u ratu u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 18. rujna 1991. do svoje smrti 18. kolovoza 1992. godine. I. B., majci smrtno stradalog pripadnika HVO-a V. B., priznato je počevši od 1. listopada 2016. pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, 2/06., dalje u tekstu Ugovor.). Između tužiteljice i V. B. sklopljen je brak 19. lipnja 1991. koji je prestao njegovom smrću 18. kolovoza 1992. te je tužiteljica 12. veljače 1994. sklopila novi brak. Tužiteljica spornim drži primjenu članaka 146. i 178. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 98/19., 84/21., dalje u tekstu ZOHBDR) te tvrdi da kao udovica poginulog pripadnika borbenog sektora HVO-a ima pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira na činjenicu što se kasnije preudala. Suprotno tumačenje tuženika smatra neustavnim jer činjenica sklapanja novog braka ne smije tužiteljicu ograničiti u ostvarivanju njezinih zakonskih i konvencijskih prava. Stoga predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, uz dosudu troška ovog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužiteljice te ostaje kod obrazloženja iz osporenog akta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Budući da među strankama nisu sporne odlučne činjenice nego primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) ovaj spor riješio bez održavanja iste.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice od 8. rujna 2022. radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu iza poginulog pripadnika borbenog sektora HVO-a V. B.

8. Nije sporno da je pripadnik borbenog sektora HVO V. B. od kojega se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu rođen te je do dana smrti 18. kolovoza 1992. navršio 28 godina života. Smrtno stradali pripadnik pripadnik borbenog sektora HVO-a bio je pripadnik 101. brigade HVO-a u ratu u Bosni i Hercegovini, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 2. ožujka 2018. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od I. B., majci stradalog pripadnika HVO prema odredbama Ugovora. Između tužiteljice, rođene i V. B. sklopljen je brak 19. lipnja 1991. koji je prestao njegovom smrću 18. kolovoza 1992. Tužiteljica je 12. veljače 1994. sklopila novi brak. Nema utvrđen status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja u Republici Hrvatskoj niti joj je priznato pravo na obiteljsku invalidninu u Bosni i Hercegovini.

9. Prema članku 146. ZOHBDR-a roditelji, bračni ili izvanbračni drug i djeca poginulog odnosno smrtno stradalog pripadnika HVO-a koji zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu podnesu tijekom korištenja obiteljske mirovine ostalih članova obitelji odnosno nakon prestanka korištenja obiteljske mirovine ostalih članova obitelji poginulog odnosno smrtno stradalog pripadnika HVO-a, kojima je priznato pravo na obiteljsku mirovinu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj prema propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama ZOHBDR-a koje se odnose na obiteljsku mirovinu članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osobe od koje izvode pravo i statusa člana obitelji poginulog odnosno smrtno stradalog.

10. Međutim, člankom 178. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da bračni ili izvanbračni drug smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stupanjem u brak ili izvanbračnu zajednicu ne gubi prava iz ZOHBDR-a koja su ostvarena priznavanjem statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11. Drugim riječima, činjenica sklapanja nove bračne ili izvanbračne zajednice nema učinak samo na one osobe koje su ranije ostvarile pravo iz ZOHBDR-a, a izvode ga od poginulog ili smrtno stradalog pripadnika HVO-a.

12 .Dakle, tuženik je u pravu kada tvrdi da se članak 178. stavak 1. ZOHBDR-a ne primjenjuje u tužiteljičinom slučaju jer ona prije stupanja u novi brak nije ostvarivala predmetno pravo priznato na temelju ZOHBDR-a pa ga ne može ni izgubiti.

13. Suprotnim tumačenjem tužiteljice odnosno da joj treba priznati pravo na obiteljsku mirovinu samo prema članku 146. ZOHBDR-a jer stupanje u drugi brak nema utjecaja na priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, dovelo bi do situacije u kojoj bi članak 178. stavak 1. izgubio svoj jasni smisao.

14. Slijedom navedenog, Sud osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sama snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude,

U Osijeku 21. ožujka 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis