Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-305/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene A.A.H., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 9. prosinca 2021., broj: 12. PpP-822/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okrivljene A.A.H. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica A.A.H. je dužna platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini okr. A.A.H. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, putem branitelja E.D., odvjetnika u K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je, nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Naime, žaliteljica ne dovodi u pitanje nedostavljanje vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala njezinim vozilom dana 30. srpnja 2020., a neosnovano i dalje u žalbi ponavlja kako nije zaprimila obavijest o počinjenom prekršaju, budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka i pravilne ocjene u predmetu priložene potvrde o dostavi potpisane 4. kolovoza 2020. na mjestu „u vlastite ruke“ utvrdio da je obavijest o počinjenom prekršaju uredno uručena. Bez uspjeha žaliteljica ističe da joj obavijest nije dostavljena sukladno odredbama Prekršajnog zakona o dostavi, navodeći da nije osobno potpisala primitak te obavijesti budući da, s obzirom na druge nesporne potpise u spisu predmeta i karakterističan potpis na dostavnici o primitku obavijesti, nije dovedena u pitanje urednost dostave, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Neosnovano žaliteljica sada predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka grafološkim vještačenjem potpisa jer je taj dokaz imala mogućnost predlagati u postupku pred sudom, nakon kojega je prvostupanjski sud, slobodnom ocjenom dokaza, pravilno smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju provedenih dokaza, donio na zakonu osnovanu odluku.

5.2. Prema tome, budući da žaliteljica ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni, sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, budući da je prvostupanjski sud izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne, a žaliteljica ne ističe nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno blažu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je mišljenja da je prvostupanjski sud već izrekao novčanu kaznu uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod minimalno propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je mišljenje ovog suda da u konkretnom slučaju novi zakon ne dovodi do povoljnije kazne za počiniteljicu.

7. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tih troškova odmjeren unutar raspona određenog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.