Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-9364/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.I., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 12. listopada 2021., poslovni broj: PpP-7249/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. T.I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama 2. i 3., te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. T.I. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

2. što je dana 31. listopada 2020. u 15.00 sati u Karinu Gornjem u XXII ulici upravljao osobnim automobilom broja šasije VF7S1VJXB57774292 kojemu je isteklo važenje prometne dozvole za više od 15 dana, tj. dana 10. listopada 2020.

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

3. što je dana 31. listopada 2020. u 15.00 sati u Karinu Gornjem u XXII ulici upravljao osobnim automobilom broja šasije VF7S1VJXB57774292 a da za vrijeme vožnje kod sebe nije imao vozačku dozvolu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. istog Zakona.

II Uslijed odluke u točki I izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku T.I. za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna, prihvaćanjem mjere kazne utvrđene po prvostupanjskom sudu, u iznosu od 796,34 EUR (sedamstodevedesetšest eura i tridesetčetiri centa), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 31. listopada 2020. u 15,30 sati do 1. studenoga 2020. do 10,00, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je na ime kazne preostalo za platiti 716,70 EUR (sedamstošesnaest eura i sedamdeset centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

III U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. T.I. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik T.I. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. T.I. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 238. stavka 7. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa, a uz primjenu instituta ublažavanja izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.800,00 kuna.

1.1. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, kao 600,00 kuna novčane kazne.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.3. Istom odlukom okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri, u bitnome navodeći da je nakon dugo vremena ponovno u radnom odnosu pa da mu je potrebno vozilo.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djela u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz članka 238. stavka 7. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 31. listopada 2020.

4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu (po starom zakonu do 5.000,00 kuna).

4.3. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisanih kazni za djela u točkama 2. i 3. očigledno je da se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.5. Zbog navedenih razloga, u odnosu na djela u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za ta djela.

5. Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj prihvatio po prvostupanjskom sudu odmjerenu kaznu.

5.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude u točki 1. zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja u velikoj mjeri ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika, niti žalitelj dovodi u pitanje pravilnost odmjerene kazne.

6. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora (čl. 40. st. 1. i 2. PZ-a).

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Naime, mišljenje je i ovog suda da je, s obzirom na težinu i značaj djela, prvostupanjski sud opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, sukladno odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona. Težina prekršaja proizlazi iz visokog stupnja koncentracije alkohola i okolnostima postupanja te prilike, s obzirom na upravljanje vozilom u frekventno doba dana u naseljenom mjestu, čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,9 g/kg nalaze u pijanom stanju u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini djela i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za posao ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.