REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-350/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., iz O., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. C. i N. K., odvjetnici u R., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3714/2022-3 od 28. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7375/19-23 od 25. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3714/2022-3 od 28. ožujka 2023., kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7375/19-23 od 25. svibnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 396-210/2007 od 9. listopada 2007. koji je solemniziran od javnog bilježnika R. M. iz K., pod br. OV-5937/07, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika a koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci i kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugoga akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta" te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom." Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, u iznosu 7.027,47 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom II. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate. Pod točkom III. izreke utvrđeno je da su ništetni dijelovi odredaba čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 396-210/2007 od 9. listopada 2007., solemniziranog od javnog bilježnika R. M. iz K., pod br. OV-5937/07, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika i to članak 2. "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 89.500,00 CHF (osamdesetdevettisućapetsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita..."; članka 3.: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja.", Članak 4.: "...mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 458,82 CHF (četristopedesetosam švicarskih franaka i 82/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja." Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule, u iznosu od 33.926,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos 9.160,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3262/2023-2 od 7. studenoga 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3714/2022-3 od 28. ožujka 2023., u odnosu na pitanje:

„Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno saslušati svjedoka djelatnika banke.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope (čl. 6.) i valutnoj klauzuli (čl. 2., 3. i 4.) sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 396-210/2007, solemniziranom od javnog bilježnika R. M. iz K., pod br. OV-5937/07, kojeg su stranke sklopile 9. listopada 2007., kao i zahtjev za isplatu iznosa 7.027,47 kn (932,70 eur) s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćene promjenjive kamatne stope, te iznosa 33.926,97 kn (4.502,88 eur) na ime preplaćenog iznosa s osnove valutne klauzule.

9. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da se o spornim odredbama (valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, kojima mu je nametnuta obveza koju tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, ocijenili da stoga takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga zaključujući da su te odredbe ništetne, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu (čl. 6., čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu), kao i za isplatu iznosa 7.027,47 kn / 932,70 eur (s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope), te iznosa 33.926,97 kn / 4.502,88 eur s osnove preplaćenog iznosa valutne klauzule s pripadajućim zateznim kamatama.

9.1. Pri tom su se sudovi pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07, 79/07 - dalje: ZZP/03) i to odredbama čl. 81., 82., 84., 87. i 90., kao i odredbama čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09 i 78/12 - dalje: ZZP/07).

9.2. Nadalje, nižestupanjski sudovi su, polazeći od toga da je prema stavu viših sudova, ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od tuženih banaka, a tuženik je jedna od tih banaka, da onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima nego da je kolektivna presuda direktno primjenjiva, te da je jedino potrebno vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču, odbili dokazni prijedlog tuženika za saslušanje predloženog svjedoka (djelatnika tuženika) zaključujući da nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer je sud vezan za utvrđenja iz kolektivne presude.

10. Tuženik, naznačenim pitanjem u odnosu na koji je dopuštena revizija, u suštini osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama, pri čemu je posebno naglasio da je tuženik osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača.

10.1. Tuženik smatra da je naprijed navedenim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP/03, kao i da je takvim postupanjem povrijeđena odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, jer da su nižestupanjski sudovi odbijanjem saslušanja predloženog svjedoka povrijedili tuženikovo pravo na tzv. jednakost oružja, koja je sastavnica prava na pravično suđenje.

11. Sporno je stoga u revizijskom stupnju postupka pitanje može li se sud u situaciji kada se tužitelj poziva na ništetnost spornih ugovornih odredbi u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te odbiti provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

12. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 4. tog članka propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Tuženik je u ovom postupku predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnika tuženika I. U.) na okolnost da je tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu kao i da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o značajkama predmetnog ugovora o kreditu.

13.1. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz treba biti izveden, jer okolnost na koje je predložen nije bila predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavlja odlučni dokaz koji bi utjecao na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini.

13.2. Iz navedenog prema ocjeni ovog suda, proizlazi da je načelo procesne ravnopravnosti (koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku) u ovom slučaju povrijeđeno, jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanja u ovom pojedinačnom postupku.

14. Nadalje, treba reći da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 1279/2022 od 14. veljače 2023., zauzeo pravno shvaćanje:

„...17. ..., stajalište je ovog suda da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca, uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je prema ovome sudu tuženica mogla tvrditi, te da joj je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja u ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda Broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022...“.

15. Stoga, je konačni zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. i odgovor na ovopredmetno postavljeno pravno pitanje sljedeći:

„Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“.

16. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da je i u ovom konkretnom slučaju (a riječ je o istovrsnom sporu kao i u odluci broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023.) tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati djelatnika revidenta I. U. o spornim odredbama te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, te s obzirom da su nižestupanjski sudovi odbili provesti taj dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, to je takvim postupanjem sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.

17. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

19. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.