REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1084/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. Š. i H. H., odvjetnicima u Z., protiv tuženika I. P. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3403/2023-2 od 28. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-693/2019-71 od 28. lipnja 2023., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3403/2023-2 od 28. studenoga 2023., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-693/2019-71 od 28. lipnja 2023., u točkama I. i II. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.617,82 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe i za objavu pravomoćne presude u pojedinim dnevnim novinama, uz obvezivanje tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.552,66 eura u roku od 15 dana.
2. Tužitelj predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude radi odluke o važnim pravnim pitanjima prema čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), odnosno radi povreda temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da tužitelj u prijedlogu nije naveo važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno da nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih prava sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. U svezi predloženih pravnih pitanja (ukupno njih 26.), ocjena je revizijskog suda da se navedena pitanja zapravo svode na izražavanje nezadovoljstva tužitelja u pogledu sadržaja razloga pobijane presude i izraženog pravnog shvaćanja suda u ovom konkretnom slučaja, prvenstveno o mogućnosti korištenje audiosnimke kao dokaza u parničnom postupku budući da taj dokaz, suprotno shvaćanju izraženom u nižestupanjskim presudama, smatra nezakonitim. Uz navedeno, tužitelj problematizira objavu svoje fotografije, međutim pobijana presuda ne sadrži pravno shvaćanje o tome. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje da predložena pravna pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer iz sadržaja pitanja, kao i cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije, jasno proizlazi da tužitelj istima još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom ističući bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što u načelu nije samo za sebe dostatan razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.
6. U odnosu na povrede temeljnih prava koje se ističu u prijedlogu, vezane za čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, ovaj sud ukazuje da su nižestupanjski sudovi iznijeli argumentirane i neproizvoljne zaključke u odnosu na sva relevantna pitanja u ovom predmetu, posebno glede postojanja razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. al. 3. i 6. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13; dalje: ZM), glede tvrdnji o nezakonitosti audiosnimke tužiteljevih izjava tijekom predavanja u osnovnoj školi i korištenim izrazima u spornom članku objavljenom na Internet portalu tuženika. Osim toga, u pobijanoj presudi je iscrpno obrazloženo iz kojih razloga, uzimajući u obzir relevantne ustavne i konvencijske standarde te okolnosti konkretnog slučaja, nema osnove da se u ovoj pravnoj stvari pruži prednost zaštiti privatnosti tužitelja u odnosu na slobodu izražavanja i javni interes. Glede pozivanja na predmet Lautsi i dr. protiv Italije (presuda velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava od 18. ožujka 2011., zahtjev br. 30814/06), neutemeljeno tužitelj u prijedlogu polazi od toga da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Kzz-2/2022-3 od 6. listopada 2022. pozivao na presudu vijeća u istom predmetu (presuda vijeća Europskog suda za ljudska prava od 3. studenoga 2009., zahtjev br. 30814/06), dok sadržajno ne pojašnjava na koji način utvrđenja iz citirane presude velikog vijeća u predmetu Lautsi i dr. protiv Italije ozbiljno dovode u sumnju argumentiranost i neproizvoljnost zaključaka nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari. Zbog navedenog, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih prava na koje se poziva u prijedlogu.
7. Uvažavajući izloženo, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
