Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11579/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J.S., zbog prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 ), rješavajući o žalbi okrivljenika J.S. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-9098/2021-3 od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.S. i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik J.S. je obvezan platiti troškove žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik J.S. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvijesto) kuna.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i visine izrečene novčane kazne. Ističe da je navedene zgode njegovim vozilom upravljao netko od njegove uže ili šire obitelj. Zbog prirode svog posla često je odsutan pa vozilom upravlja njegova supruga, ali i drugi član obitelji. Zbog proteka vremena nije se mogao sjetiti tko je upravljao vozilom. Izrečena novčana kazna je previsoka za njegove materijalne prilike jer supruga nije zaposlena, te čitava njegova obitelj (dvoje maloljetne djece) žive od njegovih skromnih primanja.

5. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba je neosnovana.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da vozilo koriste i drugi članovi njegove obitelji te da nije mogao utvrditi tko je navedene zgode upravljao njegovim vozilom i počinio prometni prekršaj. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer odredba članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno propisuje: „(3) Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.“

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu i to u iznosu blažem od propisanog. Naime, prvostupanjski sud pogrešno navodi da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna jer je za navedeno djelo u vrijeme počinjenja prekršaja kazna bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne, jer je sve navedene okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

10. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. ožujka 2024.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.