REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4587/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. Z., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice O. M. B., M. B., koju zastupa punomoćnik I. T. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja služnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1110/2018-2 od 9. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-259/2016 od 18. lipnja 2018., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je temeljem dosjelosti osnovano stvarno pravo služnosti pristupa, korištenja i održavanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i pripadajuće opreme iz točke 1. ove presude, na teret čkbr. 4390, k.o. M. B., upisane u z.k.ul.br. PI pri Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica, Općinskog suda u Zlataru, kao poslužne nekretnine i to u korist tužitelja.

Tuženik je dužan priznati i trpjeti tužiteljevo pravo služnosti iz točke 2. ove presude na poslužnoj nekretnini čkbr. 4390, k.o. M. B., upisane u z.k.ul.br. PI pri Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica, Općinskog suda u Zlataru te trpjeti tužiteljevo izvršavanje prava služnosti iz točke 2. ove presude i to bez prava na bilo kakvu naknadu od tužitelja kao vlasnika elektroničke komunikacijske infrastrukture i pripadajuće opreme na ime izvršavanja prava služnosti iz točke 2. ove presude.

Tužitelj se ovlašćuje zatražiti i provesti u svoju korist uknjižbu prava stvarne služnosti iz točke 2. ove presude u zemljišnim knjigama na teret čkbr. 4390, k.o. M. B., upisana u z.k.ul.br. PI pri Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica, Općinskog suda u Zlataru, opisane u točci 2. ove presude, bez ikakve daljnje suglasnosti ili odobrenja tuženika, a sve temeljem ove presude, nakon njezine pravomoćnosti.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.“.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj, temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnoga postupka. Tužitelj navodi, da ukoliko nema uvjeta za podnošenje tzv. redovne revizije temeljem navedene zakonske odredbe, da „opreza radi“ podnosi i reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanrednu reviziju.

3.1. Predlaže tužitelj da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači.

4. U odgovoru na reviziju, tuženica osporava revizijske navode te predlaže da se revizija odbije. Potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prvenstveno je potrebno navesti da su, s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora od 501.000,00 kn, ispunjeni zakonski uvjeti u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, za podnošenje tzv. redovne revizije. Stoga, „opreza radi“ podnesena tzv. izvanredna revizija nije razmatrana od strane ovoga suda.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj, temeljem dosjelosti, stekao pravo stvarne služnosti pristupa korištenja i održavanja elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EKI) i pripadajuće opreme, na teret kčbr. 4390 k.o. M. B. kao poslužne nekretnine, te uz to i daljnji zahtjevi za priznanje i trpljenje izvršavanja prava služnosti, bez prava na bilo kakvu naknadu od strane tužitelja na ime prava izvršavanja prava stvarne služnosti i ovlaštenje tužitelja za uknjižbom prava stvarne služnosti u zemljišnoj knjizi.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno: da je kčbr. 4390 u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro i da je u evidencijama katastra zemljišta upisana kao javno dobro - putevi i vode, Marija Bistrica; da je moguće jednoznačno lociranje točne trase podzemne instalacije na način da se locirane točke povežu linijama i da se na taj način prikaže trasa podzemne instalacije (nalaz i mišljenje vještaka za telekomunikacije I. M. iz M. ... d.o.o.); da se položaj EKI, nalazi paralelno s javnim dobrom na udaljenosti od minimalno 2 metra, pa do više od 5 metara, na kčbr. 4388, 4389 i 439/1 koji su u vlasništvu fizičkih osoba (nalaz i mišljenje građevinskog vještaka G. ... d.o.o.). Utvrđeno je dakle, da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi položaj EKI bio takav da bi presijecao predmetnu kčbr. 4390.

9.1. Konačno, utvrđeno je i to da tužitelj tijekom postupka nije dokazao, kada je EKI izgrađena.

10. Nižestupanjski sudovi su pravnoga shvaćanja da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava služnosti, propisane odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) slijedom čega, odbijaju tužbeni zahtjev.

10.1. Odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a, je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

10.2. U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud navodi, da s obzirom na to da tužitelj nije dokazao kada bi EKI bila izgrađena, nije dokazao, između ostaloga, niti da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke u odnosu na protek propisanoga roka za stjecanje prava stvarne služnosti.

11. Odlučujući o revizijskom razlogu bitnih povreda odredaba parničnog postupka navodi se da, iako se tužitelj u reviziji poziva na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, iz sadržaja revizije razvidno je da tužitelj određeno ne ističe niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena pred sudovima nižeg stupnja i u čemu bi se ta povreda sastojala.

12. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnoga prava, ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda, da u situaciji kada tužitelj nije dokazao - kada je predmetna mreža izgrađena, da time nije dokazao niti protek zakonskog roka propisanog odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a.

13. Obrazlažući razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, tužitelj problematizira može li se EKI kao stvar (građevina) smatrati povlasnom nekretninom (s obzirom na izražena shvaćanja nižestupanjskih sudova, da u konkretnom slučaju, nedostaje povlasna nekretnina u smislu odredbe čl. 188. ZV-a).

13.1. Međutim, kako je pravilno tužbeni zahtjev odbijen već iz razloga, nedokazanosti proteka propisanog zakonskog roka za stjecanje prava služnosti, to se navedeni revizijski navodi tužitelja ukazuju neodlučnim za ishod postupka, te nije razmatran od strane revizijskoga suda.

14. Slijedom navedenoga revizija tužitelja je odbijena, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

15. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a) isti je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 21. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.