Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2469/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB ..., iz Slovenije, L., kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u P.-P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-318/2023-13 od 28. srpnja 2023., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskoga suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-318/2023-13 od 28. srpnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1073/2021-6 od 26. siječnja 2022. (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanog presudi odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke), dok je tužitelj naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 398,16 eura / 2.999,94 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, da se preinači sukladno žalbenim navodima.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o osiguranju radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 29.311,50 kuna uknjižbom založnog prava u korist tuženice.
4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:
- da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr- 1073/2021 od 26. siječnja 2022. određeno osiguranje, odnosno, uknjižba založnog prava radi osiguranja iznosa od 29.311,50 kuna na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja te naloženo z.k. sudu Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši upis uknjižbe založnog prava, kao i da protivniku osiguranja predlagatelju osiguranja naknadi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kuna,
- da je protiv navedenog rješenja o osiguranju tužitelj podnio žalbu ističući prigovor zastare na cjelokupno potraživanje na koju žalbu tuženica nije odgovorila pa je zaključkom tog suda poslovni broj Ovr-1073/2021 od 21. studenog 2022., tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim,
- da je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/I-362- 02/17-02/300, Ur. broj: 51-07-1-3-1-18-10 od 9. travnja 2018. postalo izvršno 26. travnja 2018.
5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je po provedenom dokaznom postupku smatrao da je ovršna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o osiguranju odluka nadležnog tijela javne vlasti pa da je u tom slučaju zastarni rok deset godina, a kako je ta ovršna isprava postala izvršna 26. travnja 2018., a tuženica postupak osiguranja protiv tužitelja pokrenula prijedlogom za osiguranje podnesenim 27. listopada 2021., dakle, prije proteka roka od deset godina, to je taj sud smatrao da nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom pozivom na odredbu članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.
6. U žalbi tužitelj ističe da u konkretnoj stvari nije riječ o odluci tijela javne vlasti jer da se radi o odluci o novčanoj kazni za čiju zastaru je predviđen trogodišnji zastarni rok. 7. Prema odredbi članka 233. stavka 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a), a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (članak 242. stavak 1. ZOO-a), a prema stavku 2. tog članka isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
8. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je zaključkom ovršnog suda upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja da osiguranje uknjižbom založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije dopušteno zbog toga što je u žalbi podnesenoj protiv rješenja o osiguranju istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine tuženice (u tom postupku predlagateljice osiguranja) utvrđene rješenjem nadležnog ministarstva.
9. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda zastaru tražbine utvrđene rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja treba prosuđivati prema odredbama posebnih propisa kojim je uređeno pitanje zastare tražbina utvrđene tim rješenjem, pa je prvenstveno trebalo utvrditi o kojoj tražbini je u ovom slučaju riječ, što je od odlučnog značaja na pravilnost utvrđenja prigovora zastare.
10. Kako navedenu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a niti ih je bilo moguće utvrditi iz procesne građe u spisu jer nije priloženo niti to rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja niti ovršni spis, zbog čega nije potpuno utvrđeno činjenično stanje bitno za donošenje pravilne i zakonite presude, a time je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno članku 370. ZPP-a. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
11. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja prema prethodnoj uputi te će tek potom biti u mogućnosti, ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.
Split, 21. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras Ivanišević, v. r.
