Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-16/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FE, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2022., broj Kmp-2/2021., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog FE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kmp-2/2021. od 24. siječnja 2022. optuženi FE proglašen je krivim zbog, kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., a kažnjivo po članku 158. stavak 5. KZ/11. Stoga je na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. optuženi FE osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora na koje je osuđen uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 8. rujna 2015. do 14. listopada 2015.

3. Primjenom članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 1. , 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka na ime troškova svjedoka i vještaka u iznosu od 17.356,00 kuna, paušalnu svotu iznosa od 1.000,00 kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, te je dužan podmiriti troškove na ime nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika odvjetnice Kristine Malinarić, čija će visina biti određena posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci.

4. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi FE.

5. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

6. Optuženi FE podnio je žalbu putem braniteljica Marijane Tomić i Lee Čavić, odvjetnica u Zagrebu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sukladno članku 475. stavak 1. ZKP/08., na zahtjev optuženika, o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi FE kao i njegove braniteljice Marijana Tomić i Lea Čavić, odvjetnice u Zagrebu na koju pozvane osobe nisu pristupile.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

11. Nije u pravu optuženik kada navodi da je u pogledu odlučnih činjenica pobijana presuda proturječna, nerazumljiva te protivna dokazima provedenim u postupku, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njezine izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni. Isto tako sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

12. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., jer nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane optuženika, a pogotovo uzimajući u obzir podatke na listu 463 i 464 spisa, odnosno zapisnik sa rasprave od 13. srpnja 2021., te listova 531 i 532 spisa, odnosno zapisnik sa rasprave od 26. listopada 2021., pa u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo obrane optuženika. Naime, u pogledu neprihvaćanja ispitivanja svjedokinje LE, kao i drugih predloženih svjedoka (iako ih optuženik taksativno ne navodi u žalbi), sud se detaljno izjasnio pod točkom 7.2. obrazloženja pobijane presude kao i u odnosu na po optuženiku predloženo antropološko vještačenje, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio kao neprikladne i za to je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud sve pod točkom 7.2. obrazloženja pobijane presude.

13. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

14. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka kao i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

15. Naime, optuženik u žalbi navodi da određeni dijelovi iskaza oštećenog ŠE sa rasprave od 4. listopada 2017. ne upućuju da bi postupanje optuženika koje je opisao uključivalo prijetnju ili prisilu od strane optuženika, niti da je oštećenik to tako doživio. Međutim, za istaknuti je da je oštećenik tada bio dijete mlađe od 15 godina te je upravo na temelju iskaza žrtve oštećenog ŠE utvrđeno da je oštećenik radnje oralnog zadovoljavanja vršio na traženje optuženika koji ga je držao za glavu i pritiskao njegovu glavu prema svom spolovilu što podrazumijeva uporabu sile uslijed čega se isti "zagrcnuo, zakašljao" te da je silom ugurao svoje spolovilo u njegova usta. Također iz spisa proizlazi da je optuženik prilikom izvršenja kaznenog djela žrtvi prijetio da o spolnim radnjama između njih dvojice ne smije nikome pričati jer će mu se u protivnom osušiti spolovilo i postat će kao sestra koja je stopostotni invalid. Ovakav iskaz žrtve potvrđen je iskazom svjedokinje KE. Upravo stoga, djetetu u tako ranoj životnoj dobi, izjava optuženika da će mu se "osušiti piša" i da će postati kao sestra koja je teško bolesna, invalid, zasigurno predstavlja ozbiljnu prijetnju, posebno stoga jer je u pitanju dijete koje vjeruje da je tako nešto i moguće. Osim toga oštećenik je kao što proizlazi iz njegovog iskaza bio podložan "kao pas" optuženiku, što je uostalom potvrdila i svjedokinja KE kojoj je oštećenik rekao da se divi optuženiku i da je to bila "bratska ljubav" i da mu je bratić bio uzor. Sve ovo ispravno je obrazloženo pod točkom 43. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da nije nedvojbeno utvrđeno da bi kazneno djelo za koje se tereti optuženik bilo počinjeno uz uporabu sile ili prijetnje jer je obrazloženje suda u pogledu toga temeljeno na iskazu oštećenika kao i iskazima drugih svjedoka u postupku.

15.1. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako se navodi u žalbi i to iz razloga nemogućnosti oštećenog ŠE za davanje vjerodostojnog iskaza, a prvostupanjski sud nije propustio ocijeniti kvalitetu iskaza kako se navodi u žalbi. Naime, tijekom ponovnog suđenja vještakinje psihijatrica i psihologica su ostale kod ranije danog mišljenja da je psihičko stanje žrtve u vidu motivacije za simulacijom te svjesno preuveličavanje postojećih simptoma zbog unutarnjih psiholoških razloga nastalo kao kombinacija faktora od kojih je stavljen naglasak na nizu proživljenih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva, što po njihovom mišljenju ugrožava kompetencije oštećenika za davanje vjerodostojnog iskaza i navele su da ne mogu definirati isključivo porijeklo traume kao i da je kod oštećenika u razvoju prisutna kumulativna trauma, te je moguće da su kod oštećenika uočene teškoće, odnosno opisano psihičko stanje kod oštećenika je između ostalog posljedica i proživljenih seksualnih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva. Dopunskim vještačenjem pojašnjena je komplicirana psihička struktura žrtve iz čega proizlazi da je u ranom djetinjstvu i odrastanju bio izložen različitim čimbenicima traumatskog odrastanja kao što je prisustvo obiteljske disfunkcije, neprikladnog roditeljstva, obiteljskog nasilja, manjka roditeljske topline, pa u ukupnosti raznih vrsta proživljenih trauma, a vještakinje nisu mogle pravocrtno i u apsolutnom omjeru definirati isključivo porijeklo traume što je potpuno i razumljivo i logično bilo i za prvostupanjski sud. Također vještakinje nisu mogle niti isključiti da izloženost žrtve proživljavanju seksualnih traumatskih iskustava u ranom djetinjstvu može biti posljedica njegovog opisanog psihičkog stanja. Tijekom dopunskog vještačenja detaljno su opisale i pojasnile razloge zbog kojih je žrtva o razlozima otkrivanja događaja različito iskazivala na sudu u odnosu na navode koje je o tome dala tijekom vještačenja, a to mogu biti okolnosti da je žrtva ŠE u tijeku "otvaranja o navodnom događaju" naišao na različite reakcije i to kod BE, tako i kod oca. Nadalje, vještakinje su u dopunjenom vještačenju navele da je davanje različitih odgovora oštećenika vođeno njegovim emocionalnim stanjem, a ne kognitivnim pa da odgovori nisu promišljeni. U pogledu simulirajućih rezultata žrtve oštećenika koji su dobiveni na psihologijskom testiranju tijekom vještačenja na temelju iskaza svjedokinje KE kao stručne osobe koja svakodnevno kao klinički psiholog u KBC Zagreb provodi takva testiranja, prvostupanjski sud je između ostalog utvrdio da se simulirajući rezultati na testovima dobivaju u situaciji kada postoji tzv. helpseeking ponašanje, kada osoba nastoji pomoći i ukazati na stanje da joj je stvarno teško i kada osoba ima smetnje koncentracije jer je pod visokim stresom i u strahu te su odgovori nekonzistentni i nalikuju psihotičnim rezultatima. Upravo svjedokinja KE je navela da je uoči navedenog vještačenja koje je za oštećenika bilo neočekivano jer se sutradan trebao pojaviti na tom vještačenju u okviru postupka, ta situacija je kod njega izazvala šok radi kratkoće vremena te je ispravno prvostupanjski sud smatrao da su dobiveni simulirajući rezultati između ostalog i rezultat stanja žrtve kojom traži pomoć kao i rezultat visokog stresa u kojem se našao u takvoj ispitnoj situaciji.

15.2. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 41. obrazloženja pobijane presude naveo dodatna pojašnjenja vještakinja kao i svjedokinje KE kao stručne osobe, iako su rezultati tijekom vještačenja pokazali simulirajuće rezultate i različitu motivaciju za "otvaranjem" o događaju, proizlazi da psihičko stanje žrtve iako može ugroziti njegov vjerodostojan iskaz istovremeno može biti posljedica niza proživljenih traumatskih iskustava iz ranog djetinjstva kao i da može biti rezultat traženja pomoći zbog teškog stanja u kojem se nalazi (tzv. helpseeking ponašanje), te je rezultat visokog stresa i straha tijekom testiranja što je utvrđeno na temelju iskaza svjedokinje KE. Nadalje, tijekom vještačenja nije uočeno namjerno laganje vezano uz navedene simptome, a u uvjetima testiranja tijekom kliničke obrade kod psihologinje KE oštećenik je pokazao normalne rezultate bez simulacije, čak elemente disimulacije-negiranje tegoba te prema tvrdnjama vještakinja rezultati testiranja u različitim testnim okolnostima mogu biti različiti što ovisi o nizu faktora koje su vještakinje opisale te sama okolnost tako dobivenih rezultata tijekom vještačenja nije "poljuljala" vjeru u istinitost njegovog iskaza. Stoga je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 41. obrazloženja pobijane presude ocijenio iskaz oštećenika istinitim i vjerodostojnim jer je iskazivao uvjerljivo, detaljno i logično opisujući mjesta, okolnosti i način na koji je izložen seksualnom zlostavljanju od strane optuženika sa svim detaljima o mjestima, izgledima prostorija, posteljine, wc papira koji je optuženik koristio za ejakulaciju, specifičnom i istom mirisu koji je bio svaki put, izgledu spolovila optuženika, položajima tijela u kojima su se nalazili i ostalim detaljima. Također je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je oštećenik iskazivao autentično proživljenim iskustvima u dva navrata i tijekom vještačenja u bitnom dosljedno i konzistentno o inkriminiranim događajima, a da je njegov iskaz podržan iskazima svjedoka koji su iskazivali kada, kako i u kojim okolnostima im se povjerio o proživljenim traumatskim seksualnim iskustvima iz djetinjstva od strane bratića o čemu su vještakinje isključile da bi dijagnoze oštećenika i poremećaj utvrđeni tijekom vještačenja i oni koji proizlaze iz dostavljene medicinske dokumentacije bili uzrokom stvaranja slika iz prošlosti koje nisu ostvarene te kod žrtve nisu utvrdile pojavu elemenata koji bi ukazivali na psihotičnost stanja i stvaranje nerealnih slika, niti je tijekom vještačenja utvrđeno da bi žrtva bila sklona manipulacijama i laganju.

16. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da je iskaz svjedokinje KE potpuno irelevantan za procjenu kompetencija oštećenika za davanje vjerodostojnog iskaza, te da je svjedokinja postupala nestručno i protivno pravilima struke. Naime, upravo je iskaz ove svjedokinje prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala jasno, detaljno i u bitno suglasno medicinskoj dokumentaciji koji se odnosi na tretmane oštećenika kod iste svjedokinje, a što je sve detaljno obrazloženo pod točkom 39.1. prvostupanjske presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Suprotno žalbenim navodima nisu izostali bilo kakvi kontrolni dokazi u odnosu na iskaz oštećenika jer se prvostupanjski sud o tome izjasnio pod točkom 38. obrazloženja prvostupanjske presude navodeći da iskazi ispitanih svjedoka kojima se žrtva povjerila o seksualnom zlostavljanju od strane optuženika prije i nakon podnošenja kaznene prijave su podupirući kontrolni dokaz koji podupiru iskaz žrtve kao direktni dokaz optužbe kao i da su u potpunosti izostali motivi za lažno terećenje optuženika s osnova obiteljskih ili osobnih razmirica. Ovo se sve odnosi na svjedokinje SE, TE, IE, CE i HE. Posebno kao daljnji podupirući dokaz ocijenjen je iskaz svjedokinje KE kao stručne osobe i kliničke psihologinje KBC Zagreb kod koje je žrtva od 2015. pa nadalje bila u tretmanu što je sve ispravno prvostupanjski sud naveo pod točkom 39. obrazloženja pobijane presude što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno tvrdnjama žalitelja iskazi ispitanih svjedoka nisu nesuglasni i proturječni niti međusobno, a niti iskazu oštećenog ŠE kao što se navodi u žalbi. To je sve sud ispravno naveo pod točkom 36. obrazloženja pobijane presude.

18. Nasuprot žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je to i navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom donošenja odluke te ističe kako nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika navedene u pobijanoj presudi i to proživljeno seksualno zlostavljanje prema žrtvi koje je ostavilo dugotrajne i nemjerljive psihičke posljedice koje žrtva trpi i koje su obilježile mladost i utjecale na cjelokupno funkcioniranje i životne odabire. Također se u žalbi navodi da nije dovoljno cijenjeno otegotnim da je kazneno djelo počinjeno od strane osobe bliske oštećeniku odnosno bratića prema kojem je žrtva imala poseban odnos povjerenja i bio mu je uzor, slijepo ga je slušao i pokoravao mu se visoki stupanj kriminalne volje te upornost i odnos optuženika prema oštećeniku na raspravi što da ga je dodatno traumatiziralo. Zbog svega predlaže izricanje kazne u duljem trajanju.

19.1. Optuženik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali sukladno članku 478. ZKP/08. s obzirom da je žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud preispitao i u tom dijelu prvostupanjsku presudu.

19.2. Prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti i to kao olakotne okolnosti optuženikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, uredne obiteljske prilike, da je otac jednog djeteta, a drugo očekuje te protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Otegotnim je cijenjena duljina vremenskog razdoblju kojem je počinjeno kazneno djelo na štetu žrtve i to bratića 11 godina mlađeg, da je ostavilo posljedice na žrtvu i to smetnje identiteta, te je vještačenjem utvrđeno da ima niz proživljenih trauma, trpio je i fizičku bol, patili su i članovi njegove obitelji te upornost i kriminalnu volju na strani optuženika, odnos optuženika prema žrtvi na raspravi i nedostatak samokritičnosti. Stoga je ispravno i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odmjerena kazna zatvora u trajanju od 4 godine za počinjeno kazneno djelo, a polazeći od svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. Drugostupanjski sud stoga ocjenjuje da će se ovako izrečenom kaznom zatvora izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te takvom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

20. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan