,Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-372/2022-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Berislavu Balenoviću odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi obvezno - isplata, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P- 425/2020-22 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-425/2020-22 od 17. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj P-425/2020-22 od 17. ožujka 2022. suđeno je:

" Nalaže se tuženiku ..., [adresa], OIB: 68596218436, isplatiti tužiteljici ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi naknade štete iznos od 12.672,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena godišnje od 11. veljače 2021. pa do isplate, te mu se nalaže nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 5.800,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena godišnje od 17. ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Navedenu presudu, pravodobnom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022. i 153/23, - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 12.672,00 kn na ime naknade štete koju je imala na ime troška popravljanja materijalnog nedostatka kojeg je imala kupljena stvar, osobno vozilo, koje joj je prodao tuženik.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili Ugovor o kuproprodaji pokretnine i to motornog vozila Ford Focus Cliper 1,6 TDCI, broj šasije [broj šasije] za koje je ugovorena cijena u iznosu od 35.000,00 kn koju je tužiteljica u cijelosti i isplatila,

- da se radi o rabljenom vozilu što je i naznačeno na računu tuženika br. 6-01-1 od 3. srpnja 2020.,

- da su prije kupnje vozila tužiteljica i njezin suprug napravili probnu vožnju prilikom koje je vozilo normalno radilo,

- da je tuženik spustio cijenu s 38.000,00 kn na 35.000,00 kn, a razlog spuštanja cijene je veliki servis koji je potreban vozilu, a kojeg je tuženik na ovakav način poklonio tužiteljici,

- da je vozilo isti dan kad je kupljeno prošlo na tehničkom pregledu,

- da dan nakon kupnje vozila tužiteljica nije mogla upaliti vozilo zbog čega se obratila susjedu, ZŠ, koji ga je nakon više pokušaja uspio upaliti, a dijagnostičkim uređajem je utvrdio kvar na injektorima vozila motora tj. diznama,

- da je z.z tuženika, ŠŠ, na poziv tužiteljice uzeo dizne kako bi ih popravio u BIH, međutim par dana vratio je iste dizne koje nisu bile popravljene,

- da je tužiteljica 14. srpnja 2020. odvezla auto u [obrt] u kojem je ČŠ dijagnostičkim uređajem utvrdio kvar na sve 4 dizne motora, a koji je čest kod [obrt] vozila, te je tužiteljici ponuđena ugradnja zamjenskih jeftinijih dizni za koju Ford ne odgovara, a koju ponudu tužiteljica nije prihvatila,

- da je tužiteljica odvela vozilo u ... u kojem je TŠ napravio dijagnostiku kojom također je utvrđeno kako su sve 4 dizne neispravne zbog čega su ugrađene nove, originalne dizne te cijev za gorivo, a što je po računu br. 59/01/01 od 10. veljače 2021. iznosilo 12.672,00 kn,

- da tuženik nije upozorio tužiteljicu na nedostatak na vozilu odnosno na neispravne dizne, iako je znao da vozilo odnosno motor prilikom paljenja ima probleme zbog čega dimi, a uzrok dimljenja su neispravnost u diznama.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, a uzimajući kao relevantnim članke 400., 402. stavak 2., 410. stavak 1. i 2., 1045., 1046. i 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 dalje: ZOO), prvostupanjski sud je postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim.

7.1 To stoga jer iz utvrđenih činjenica proizlazi kako je tuženik kod prodaje vozila imao saznanja o određenim neispravnostima vozila, koji nisu bili navedeni niti u oglasu o prodaji, niti je o njima prilikom prodaje izvijestio tužiteljicu, a o kojim nedostacima prilikom kupnje tužiteljica nije mogla imati saznanja jer nisu bili vidljivi prilikom pregleda vozila, odnosno probne vožnje, a te nedostatke je utvrdila tek korištenjem uređaja za dijagnostiku. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud zauzima stav kako se u konkretnom slučaju radi o materijalnim nedostacima za koje tuženik kao prodavatelj odgovara jer je riječ o nedostacima vozila za koje je on znao, a nije obavijestio tužiteljicu koja ga je o postojanju nedostataka odmah po saznanju obavijestila, te je tražila da ih otkloni, što je tuženik bezuspješno pokušao radi čega je tužiteljica sama o svom trošku popravila vozilo, a taj trošak predstavlja štetu koju je tuženik prouzročio tužiteljici koju je obvezan naknaditi.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. Stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjena neka od bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, niti postoje proturječnosti u utvrđenim odlučnim činjenicama

9. Žalitelj žalbom ne osporava da je vozilo imao nedostatke, međutim navodi kako nije konkretno znao koji su konkretni nedostaci, te ističe kako se radi o rabljenom vozilu kojem je tržišna cijena u vrijeme prodaje bila 45.000,00 kn koja je snižena na 38.000,00 kn, a potom je tužiteljici umanjena na 35.000,00 kn, radi obavljanja servisa zbog postojanja nedostataka koji su mogli biti uočeni tek od strane stručne osobe, a na što je bila upozorena. Takvi žalbeni navodi su proturječni navodima koje je sam tuženik u postupku iznosio budući je tuženik u svom iskazu izjavio kako je tužiteljicu upozorio da auto ima problema sa diznama i da zbog toga dimi pa je zaključak kako je tuženik znao za taj nedostatak, pravilan, a činjenica što se radi o rabljenom automobilu i što je kupljeno po načelu viđeno kupljeno, ne oslobađa prodavatelja od odgovornosti prema kupcu, u konkretnom slučaju potrošaču, za materijalne nedostatke. Tuženik je bez uspjeha pokušao otkloniti navedeni nedostatak nakon čega je tužiteljica o svom trošku uklonila nedostatak zbog čega ima pravo od tuženika potraživati štetu koja se sastoji u iznosu kojeg je tužiteljica utrošila za uklanjanje nedostatka na vozilu. Tuženik, osim iskaza svog zakonskog zastupnika nije pružio drugih dokaznih sredstava kako bi dokazao navod kako je obavijestio tužiteljicu o konkretnom nedostatku, pa je i ovaj sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda kako tuženik nije dokazao da je obavijestio tužiteljicu o navedenom nedostatku.

10. Pogrešno žalitelj smatra kako tužiteljica nije pretrpjela štetu. Naime, tužiteljica je radi uklanjanja materijalnog nedostatka izvršila popravak vozila radi čega je morala utrošiti utuženi iznos, zbog čega došlo do umanjenja njezine imovine, a sve krivnjom tuženika koji je tužiteljici prodao auto bez da je istu obavijestio o nedostatku kojeg je tužiteljica sama otklonila. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoje pretpostavke za naknadu štete tužiteljici radi čega tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu pa je i žalbeni navod o pogrešnoj primijeni prava neosnovan.

11. Pravilno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka.

12. Zbog svega navedenog a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

Dubrovnik, 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić