Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-89/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BD, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženog BD podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2022., broj K-Us-8/2015., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Milka Križanovića i odvjetnika Ive Farčića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe USKOK-a i branitelja optuženog BD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi BD proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanjem mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97., činjenično i pravno opisano u izreci presude pa je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.1. Istom presudom na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.000.000,00 kuna/132.722,801 eura, utvrđeno je da taj novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 347. stavka 2. KZ/97. te da postaje vlasništvo Republike Hrvatske pa je nalaženo optuženiku da Republici Hrvatskoj u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude isplati navedeni iznos.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 12.749,50 kuna/ 1.692,20 eura i to trošak prevođenja po tumaču u ukupnom iznosu od 2.749,50 kuna/ 364,90 eura, trošak za svjedoka u iznosu 1.010,02 kuna/ 134,10 eura te paušalnu svotu u iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,20 eura.

2. Protiv te presude žale se USKOK i branitelji optuženog BD, kojemu se sudilo u odsutnosti.

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi BD, po branitelju, odvjetniku Milku Križanoviću, žali se "posebice" zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanja imovinske koristi s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači na način da se donese oslobađajuća presuda te po branitelju, odvjetniku Ivi Farčiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači, a podredno da presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Odgovor na optuženikove žalbe je podnio USKOK s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbe kao neosnovane.

4. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženik po branitelju, odvjetniku Ivi Farčiću s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Postupajući po zahtjevima branitelja optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08. o sjednici su uredno izviješteni branitelji kao i državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika te u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer nakon reproduciranja iskaza svjedoka koji su ispitani tijekom postupka se izvodi zaključak i to prepisivanjem činjeničnog opisa izreke presude zbog čega nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a što se u prvom redu odnosi na postojanje i sadržaj koruptivnog sporazuma, razmjenu protupravnih radnji kao i na subjektivno obilježje kaznenog djela.

8.1. Prvostupanjski sud je nakon utvrđenja nesporne činjenice potpisivanja ugovora, kojim je definiran način obavljanja isplate ugovorenog iznosa zajma, od strane optuženika kao predsjednika uprave i DD kao člana uprave od strane Hypo Leasing Kroatien d.o.o. (točka 7.), doista zaključio (točka 28. i 29.) da je optuženik zahtijevao i primio dar u novčanom iznosu od 1.000.000,00 kn da u granicama svoje ovlasti obavi službenu radnju koju bi morao obaviti prema zaključenom Ugovoru o zajmu i u njemu dogovorene dinamike isplate. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio jasne i dostatne razloge u pogledu ispunjenja svih elemenata prethodno navedenog objektivnog obilježja terećenog kaznenog djela kao i dokaza iz kojih takav zaključak proizlazi. Pa tako prvostupanjski sud, u pogledu poduzetih radnji i kronologije događaja suprotno žalbenim navodima, detaljno analizira i dovodi u međusobnu vezu iskaze svih relevantnih svjedoka i to ZD i ČD (13.7.-13.11.), iznosi ocjenu vjerodostojnosti, percipirajući i obrazlažući pritom određene razlike u iskazu (13.10.)., svjedoka PD (točka 14.-14.2.), ĆD (točka 15.-15.7.), svjedoka FD (točka 17.-17.6.), i kao i u odnosu na proceduru zaključenja i realizacije kredita iskaze svjedoka DD (točka 27. -27.5.), ĐD, HD, UD, LD, ŠD, BDJ, CD i ED (točka 26.) kao i u dokaznom postupku pročitane dokumentacija (točka 28.2.).

8.2. I u pogledu subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela, suprotno žalbenim navodima, smatrajući da je optuženik počinio kazneno djelo s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, prvostupanjski sud iznosi jasne i dostatne razloge (točka 29. i 31.1.). Stoga nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje žalbenim navodima ukazuje optuženik.

9. Nadalje, optuženik ističe da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer je rješenjem izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda određeno suđenje u odsutnosti u odnosu na optuženika suprotno u odredbi članka 402. stavak 3. ZKP/08.

9.1. Međutim, valja ukazati da je prvostupanjski sud rješenjem Kv I-Us-133/2021. (list 1645) od 14. rujna 2022. u odnosu na optuženika odredio suđenje u odsutnosti pa je rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-124/2022. (list 1667) od 9. studenog 2022. odbijena žalba optuženika kao neosnovana. S obzirom da optuženik žalbenim navodima u žalbi koja se ovdje ispituje, koristi istu argumentaciju, u odnosu na te žalbene navode valja uputiti na obrazloženja prethodno navedenih rješenja (kao i rješenja ovog suda I Kž-Us-53/2021. – list 1562) te zaključiti da je optuženiku osnovano i zakonito određeno suđenje u odsutnosti te nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa tako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Osim toga, postoji nedvojbena zakonska mogućnost da se suđenje u ovom postupku obnovi u nazočnosti optuženika, po njegovom zahtjevu.

10. Optuženik u žalbi, u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, analizira obilježje kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. KZ/97., ukazuje da se radi o tzv. nepravom pasivnom podmićivanju te zaključuje da niti jednim provedenim dokazom nije dokazano da bi optuženik ostvario elemente subjektivnog i objektivnog obilježja. Smatra da se prvostupanjska presuda temelji na iskazima ZD i ČD koji su dokazi "rekla – kazala", jer niti jedan od njih nema neposrednog saznanja o počinjenju kaznenog djela, a i ti su iskazi kontradiktorni jedan drugom. Posebno upire na činjenicu da je pokojni TD prijavio kazneno djelo puno kasnije od kada je navodno počinjeno te je upitno na koji način bi se 1.000.000,00 kn uspjelo fizički staviti u kuvertu.

10.1. U prvom redu valja ukazati da je nesporna činjenica da MD i ČD nisu bili nazočni samom činu predaje novca, što ih, međutim, ne čini svjedocima "rekla – kazala", kako to pokušava žalbenim navodima prezentirati optuženik, jer ti svjedoci imaju značajna i neposredna saznanja o radnjama i kronologiji događaja do samog čina predaje novca. Prvostupanjski sud, kako je to prethodno navedeno, detaljno analizira i dovodi u međusobnu vezu iskaze ZD i ČD (13.7.-13.11.) percipirajući i obrazlažući pritom određene razlike u iskazu u pogledu kretanja svjedoka i TD prije dolaska u zgradu Hypo Leasing Kroatien d.o.o. i valute u kojoj je ČD donio iznos novca (Kune) kao i valute u kojoj je najvjerojatnije TD predao iznos optuženiku (Euri), a s time je ujedno i razjašnjena okolnost iznosa novca koji stane u kuverte, a na što ukazuje optuženik u žalbi. Stoga je prvostupanjski sud logično i smisleno, upravo vodeći računa i o tim razlikama, koje uzgred rečeno, nisu od relevantnog utjecaja, ocjenjuje iskaze tih svjedoka istinitim (točka 13.11.), ali i dovodeći ih u vezu s iskazima prethodno navedenih svjedoka (točka 8.1. ove presude). Te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.2. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, logično i osnovano ukazuje na činjenicu, koja proizlazi iz dokumentacije da je s poslovnog računa "PK" d.o.o. ČD, kao pozajmicu podigao 25. travnja 2008. iznos od 1.000.000,00 Kn (list 170 spisa), kao i da je nakon predaje novca optuženiku nastavljeno s isplatama u skladu s Ugovorom o namjenskom zajmu (točka 13.11.), a koja dinamika isplate je bez vidljivog razloga bila prekinuta (svjedok PD – točka 8. i 14.). Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano s obzirom na značaj ostalih provedenih dokaza, daje prioritet prethodno navedenim činjenicama u odnosu na nespornu činjenicu, da je kazneno djelo prijavljeno 2013. godine (list 6 spisa) i koja se može pripisati tome da je u međuvremenu došla nova uprava Hypo Leasing Kroatien d.o.o. te nepovoljnim razvijanjem poslovnog odnosa s "Poyel" d.o.o. u odnosu na realizaciju Ugovora o namjenskom kreditu.

11. Stoga treba zaključiti, prihvaćajući u potpunosti prethodno iznesene razloge prvostupanjskog suda, da je činjenično stanje, suprotno stavu optuženika, pravilno utvrđeno u pogledu subjektivnog i objektivnog obilježja (pa i postojanja i sadržaja koruptivnog dogovora – točka 30.) kaznenog djela pa tako nije došlo niti do posredne povrede kaznenog zakona na što suštinski žalbenim navodima ukazuje optuženik.

12. U odnosu na odluku o kazni žali se USKOK i optuženik.

12.1. USKOK prihvaćajući utvrđene olakotne i otegotne okolnosti smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, dok sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, a posebno visinu pribavljenu protupravnu imovinsku korist pa tako izrečena kazna neće ostvariti svrhu kažnjavanja, a posebno specijalnu i generalnu prevenciju.

12.2. Optuženik iako ističe kao žalbenu osnovu odluku o kazni, samo navodi da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja istovremeno predstavlja pobijanje odluke o kazni te da je optuženik neosnovano osuđen na maksimalnu kaznu zatvora.

12.3. Međutim, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 56. KZ/97., ocijenio dosadašnju neosuđivanost kao olakotnu okolnost te visinu protupravno ostvarene imovinske koristi kao otegotnu okolnost te koristoljublje kao pobudu iz koje je kazneno djelo počinjeno kao i nekritičnost i odnos prema kaznenom postupku i terećenom kaznenom djelu. Ovdje valja optuženika uputiti da je prvostupanjski sud bio dužan u smislu članka 56. KZ/97. cijeniti pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno pa tako i koristoljublje koje nije niti konstitutivni element obilježja terećenog kaznenog djela, a niti uvijek jedini poticajni faktor za izvršenje kaznenog djela primanja mita i drugih kaznenih djela kojima se pribavlja imovinska korist. Stoga valja uputiti optuženika da navedena okolnost nije dvostruko cijenjena dok je člankom 130. ZIDKZ ("Narodne novine" 71/06.) izmijenjen KZ/97. na način da je za terećeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, što znači da optuženik s obzirom na tempore criminis nije osuđen na maksimalnu kaznu zatvora (optuženik u odgovoru na žalbu djelomično ispravlja u tom smislu žalbene navode navodeći da je izrečena kazna viša od aritmetičke sredine donje i gornje granice propisane kazne).

12.4. Stoga razloge prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u cijelosti, a suprotno stavu optuženika i USKOK-a, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da je kazna zatvora u trajanju od 3 godine u potpunosti primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini počinjenog djela, te će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 56. KZ/97. kao i opću svrhu kaznenopravnih sankcija i članka 6. KZ/97. te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

13. Optuženik u žalbi ističe "posebice" žalbene osnove pa se tako suštinski žali i u odnosu na oduzimanje imovinske koristi i troškove postupka ne navodeći žalbene razloge te je utvrđeno da je prvostupanjski sud i u odnosu na pravilnu i zakonitu odluku o oduzimanju imovinske koristi (točka 33.3.) i troškove postupka (točka 33.4.) iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i ne treba ih ovdje ponavljati.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin