REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 18 Pr-652/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Dariu Partlu, u pravnoj stvari tužitelja

G.K. iz D.S., OIB:…, zastupanog po

punomoćnici I.D., odvjetnici u K., protiv tuženika H.A. d.o.o., iz Z., OIB: … radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I.D., odvjetnice i punomoćnice tuženika M.Z., zaposlenice tuženika, 20. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H.A. d.o.o., iz Z., OIB: …, da tužitelju G.K. iz D.S., OIB:…, isplati iznos od 432,93 eur bruto zajedno sa zakonskim

zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje banka prema članku 29.

stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje

je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 432,93 eur bruto, kako slijedi:

- na iznos od 47,57 eura od 16.06.2016.g.,

- na iznos od 47,76 eura od 16.01.2017.g.,

- na iznos od 50,19 eura od 16.06.2017.g.,

- na iznos od 50,38 eura od 16.01.2018.g.,

- na iznos od 101,46 eura od 16.06.2018.g.,

- na iznos od 7,04 eura od 16.01.2019.g.,

- na iznos od 56,76 eura od 16.02.2019.g.,

- na iznos od 7,12 eura od 16.07.2019.g.,

- na iznos od 7,12 eura od 16.11.2019.g.,

- na iznos od 57,52 eura od 16.01.2020.g., u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini iznos iz točke I. izreke, tekućih od 15.-og do 16.-og u mjesecu te u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 432,93 eur kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku H.A. d.o.o., iz Z., OIB: …, da tužitelju G.K. iz D.S., OIB:… isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.156,81 eur,

zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje

je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 1.11.2000. u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. U razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2016. tuženik je tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao naknadu plaće za blagdane i neradne dane utvrđene Zakonom, koje dane prema raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, no nakon 01. siječnja 2016. tuženik je prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu. Navedena naknada plaće isplaćivala se u skladu s čl. 71. Kolektivnog ugovora iz 2014. g. prema kojem radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u slučaju blagdana i neradnih dana utvrđenih Zakonom. Navedeni članak u neizmijenjenom sadržaju unesen je u Kolektivni ugovor iz 2018., kao čl. 74. Iako ova odredba ne razlikuje radnika u smjenskom radu od drugih radnika zaposlenih kod tuženika koji rade samo u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka, potonji radnici i nakon 01. siječnja 2016. primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana, iako nisu radili. Tuženik je prestao isplaćivati ovu naknadu i time smjenske radnike stavio u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni. Kod tuženika utvrđen je mjesečni fond sati za jednu kalendarsku godinu koji podatak objavljuje rada i jednak je za sve radnike. Mjesečni fond sadrži podatke o ukupnom mjesečnom fondu sati, posebno su naznačeni radni sati, sati blagdana, ukupan broj dana i ukupan broj radnih dana i dana blagdana. Tužitelj i drugi smjenski radnici rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Ako u razdoblju jednog mjeseca tužitelj ne radi na blagdan, tužitelju se taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, već se evidentira da u tom mjesecu ima minus osam sati, što znači da tih osam sati mora odraditi u idućem razdoblju u tom mjesecu ili u bilo kojem sljedećem mjesecu. Za razliku od tužitelja, radniku koji radi samo prvu smjenu i u tom mjesecu nije radio na dan blagdana, taj dan se zbraja u fond sati i on nije dužan isti „odrađivati“. Stoga proizlazi da smjenski i nesmjenski radnici ne rade isti fond sati i nisu plaćeni za isti fond sati, iako bi prema Kolektivnom ugovoru trebali biti.

2. Tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio slijedeće blagdane: 28.3.2016., 26.5.2016., 26.12.2016., 1.5.2017., 25.12.2017., 1.5.2018., 31.5.2018., 8.10.2018., 1.11.2018., 26.12.2018., 1.1.2019., 20.6.2019., 8.10.2019. i 1.1.2020. Prema načinu na koji tuženik vodi evidenciju fonda sati, tužitelju je za te dane utvrđen manjak mjesečnog fonda sati, i to sveukupno 96 radnih sati, koje je tužitelj odradio u narednim mjesecima za razliku od nesmjenskih radnika kojima su ti sati bili plaćeni, iako u te dane nisu radili.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. svibnja 2023. tužitelj potražuje naknadu plaće u iznosu od 432,93 eur, za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2019.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako sporne naknade plaće nisu isplaćene, i to na zakonskoj osnovi te se upućuje na čl. 95 Zakona o radu.

5. Člankom 95. stavkom 1. i 5. Zakona o radu propisano je da za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće, u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ukoliko nije drugačije određeno zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su dani blagdana u koje se ne radi, s time da je u članku 5. određeno da u te dane radnici imaju pravo na naknadu plaće. Kolektivnim ugovorom tuženika propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio u dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom. Kod određivanja naknade plaće polazi se od temeljnog pravila da naknada plaće slijedi sudbinu plaće, a to znači da se nadoknađuje samo ono vrijeme koje je radnik bio obvezan raditi, a nije radio zbog određenog opravdanog razloga. Tužitelj radi prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran, odnosno radi u smjenama pa se događa da neki blagdani padnu na dane tužiteljevog tjednog odmora, a dio blagdana padne na njegove radne dane. Uzimajući u obzir prirodu posla koji tužitelj obavlja, tuženik nije u mogućnosti organizirati raspored rada tužitelja na način da tjedni odmor koristi u nedjelju pa mu je tuženik osigurao zamjenski odmor, sukladno odredbi članka 75. stavak 4. Zakona o radu. Stoga, pravo na naknadu plaće za blagdan nije bezuvjetno, već ovisi o rasporedu radnog vremena. Blagdani i neradni dani propisani Zakonom su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni su obveze rada s pravom na naknadu plaće. Ako radnik u te dane blagdana ne radi jer inače nije trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, ne ostvaruje pravo na naknadu plaće. Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/141) pravo na povećanu plaću za rad blagdanom u visini utvrđenoj člankom 71. Kolektivnog ugovora (2018.). Budući da tužitelj koji radi u smjenskom radu nije radio u sporne dane, što je vidljivo iz rasporeda radnog vremena, ne ostvaruje pravo na naknadu plaće za te dane. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da su smjenski radnici u pogledu predmetne naknade plaće dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na ostale radnike tuženika koji rade samo u prvoj smjeni. Ni ostalim smjenskim radnicima takva naknada ne pripada ako blagdan pada u njihove neradne dane, koji su uvijek subota i nedjelja. Iz navedenog je vidljivo da tužitelj nije diskriminiran u odnosu na nesmjenske radnike. Mjesečni fond sati na koji se poziva tužitelj nije propisan, već je određen orijentacijski i prilagođen je nesmjenskim radnicima koji rade od ponedjeljka do petka i kojima su dani odmora uvijek subota i nedjelja, a iz toga proizlazi da naknada plaće ovisi od rasporeda rada, a ne od evidencije sati. Tužitelj nije oštećen s obzirom na činjenicu da mu se dan u koji nije radio za blagdan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, jer će on na nivou godine ostvariti ukupni godišnji fond sati, kako je to propisano odredbom članka 39. Kolektivnog ugovora (2018.).

6. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u evidenciju radnih sati za sporno razdoblje (str. 11-23 spisa), platne liste tužitelja (str. 24-44 spisa), mjesečni fond sati za razdoblje od 2016. do 2019. (str. 46-50 spisa), evidenciju radnih sati i platne liste za usporednog radnika J. i tužitelja (str.130-426 spisa), kolektivne ugovore ( str. 446-463 spisa), proveo je vještačenje po vještaku L.T.G. iz V.T. d.o.o. (str. 427-435, 484 spisa), saslušanjem

vještaka (str. 482-483 spisa), te izvršio uvid u spis Pr-104/2020 u kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka A.K. (str. 515-517 spisa).

8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP).

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet postupka je pravno pitanje pripada li tuženiku pravo na isplatu naknade plaće za blagdane i neradne dane koje prema rasporedu radnog vremena nije radio.

11. Nije sporno postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika.

12. Sporno je, je li tuženik dužan isplatiti tuženiku naknadu plaće za utuženo razdoblje.

13. Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2016. isplaćivao naknadu plaće za blagdane i neradne dane koje tužitelj, kao smjenski radnik, prema raspodijeli radnog vremena nije radio, a nakon čega je tu naknadu prestao isplaćivati smjenskim radnicima.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje L.T.G. proizlazi da je

tužitelju za dio utuženih blagdana, koje po rasporedu nije trebao raditi, podmirena naknada plaće, kao i u mjesecima u kojima je blagdan bio u razdoblju korištenja godišnjeg odmora, i to u kolovozu i studenom 2016., u studenom 2017., travnju, kolovozu, listopadu i studenom 2018., u kolovozu i studenom 2019., i u siječnju 2020.

15. U pojedinim mjesecima tužitelju nije plaćena naknada plaće za dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, a koji su specificirani u točki III. mišljenja. Iz navedenog slijedi da je tuženik tužitelju djelomično plaćao naknadu plaće za blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a koje blagdane tužitelj nije radio.

16. Usporednom radniku je u spornom razdoblju naknade plaće za državni blagdan plaćena za sve sate blagdana koje nije odradio, a koji blagdani su padali na dane od ponedjeljka do petka.

17. Iz navedenog slijedi da je tužitelj morao odraditi više sati od usporednog radnika, a da bi mu bio evidentiran isti broj odrađenih sati, upravo za blagdane koje nije radio. Ako tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme državnih praznika koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje nije radio, ista iznosi 2.828,51 kn.

18. Tuženik je podneskom od 8.7.2021. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, stoga je sud saslušao vještaka na ročištu 4. travnja 2023. Vještak je na prigovor tuženika da nije utvrđen status za dane za koje tužitelj potražuje naknadu odgovorila da joj to nije bilo određeno zadatkom i za to nije potrebno stručno znanje vještaka. Na prigovor da nije izvršila usporedbu evidencija i obračunskih lista te od kakvog je to utjecaja na isplatu naknade plaće, a vezano i za status radnika, navela je da joj to nije bio zadatak, a isti je odgovor dala i ne prigovor da nije utvrdila uzročnu vezu između statusa tužitelja u evidenciji rada i obračuna naknade plaće. Na prigovor u kojem se navodi da je iz evidencija rada razvidno da je na sporne dane blagdana tužitelj radio u smjeni od 22. sata do 6 sati odgovorila je da navedeno nije u skladu s evidencijama rada jer je tuženik u evidenciji rada evidentirao 7 sati noćnog rada, a to je moguće jedino ako je tužitelj radio u smjeni od 23 sata do 7 sati. Nalaz i mišljenje sačinjen je prema podacima iz evidencija rada te je za preostali jedan sat blagdana utvrđena naknada plaće. Vezano za prigovor u kojem se navodi da je pogrešno utvrđeno da je tužitelju plaćena naknada plaće za 1.1.2020. vještak je odgovorila da je taj prigovor točan, pa u tom slučaju proizlazi da tužitelj i za taj dan 1.1.2020. ima potraživanje za 8 sati u iznosu od 433,44 kn pa bi dodavanje tog iznosa iznosu koji je utvrđen nalazom proizašlo ukupno potraživanje tužitelja od 3.261,95 kn. Razlika između odrađenih sati tužitelja i usporednog radnika djelomično proizlazi zbog sati blagdana, u manjem dijelu.

19. Vještak je ispravila svoj navod na str. 3 nalaza u kojem je navela da je podmireno 7 sati naknade plaće, a ispravno treba stajati da je podmireno 7 sati plaće, što ne mijenja rezultat.

20. U dopuni nalaza od 5.4.2023. vještak je dala prikaz statusa koji je naznačen u evidenciji rada tužitelja na dane blagdana za koje se potražuje evidencija naknade plaće.

21. Nakon usmenog očitovanja vještaka i pisane dopune parnične stranke nisu imale daljnjih pitanja za istog.

22. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka L.T.G.

kao stručan i objektivan. Vještak je izradila nalaz i mišljenje sukladno zadatku koji je dobila od suda, analizirala je dokumentaciju koja prileži predmetnom spisu za tužitelja i usporednog radnika te je usmeno iscrpno odgovorila na sve prigovore tuženika i nadopunila nalaz i mišljenje vezano za status tužitelja iz evidencija rada.

23. Članak 95. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisuje da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

24. Članak 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), propisuje da su blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj sljedeći: 1. siječnja (Nova godina), 6. siječnja (Sveta tri kralja), Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja (Praznik rada), 22. lipnja (Dan antifašističke borbe), 25. lipnja (Dan državnosti), 5. kolovoza (Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja), 15. kolovoza (Velika Gospa), 8. listopada (Dan neovisnosti),1. studenoga (Svi sveti), 25. prosinca (Božić). Nadalje, člankom 5. Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

25. Člankom 73. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za H.a. d.o.o. ("Narodne novine", broj: 85/2014; dalje: KU/14) propisano je kada radnik ima pravo na naknadu plaće, a između ostalih slučajeva to je propisano i za vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih Zakonom. Ista odredba sadržana je i u članku 74. stavku 1. Kolektivnog ugovora za H.a. d.o.o. ("Narodne novine", broj: 22/2018;

dalje: KU/18).

26. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane u utuženom razdoblju i to za one dane kada prema preraspodjeli vremena nije radio. Uvidom u nalaz i mišljene vještakinje utvrđeno je da su dani blagdana i neradni dani koji su padali u tjednu od ponedjeljka do petka, a koje radnik nije radio sljedeći: 26.5.2016., 26.12.2016., 1.5.2017., 25.12.2017., 1.5.2018., 31.5.2018., 26.12.2018., 1.1.2019., 20.6.2019., 8.10.2019. i 1.1.2020. Prema tome, u skladu s navedenim propisima, predmnijeva se da je radnik ove dane odradio te mu za iste pripada naknada za rad blagdanima i neradnim danima, kao da je te dane radio.

27. Nadalje, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj imao više godišnjih radnih sati nego usporedni nesmjenski radnik. Ta razlika u broju odrađenih sati proizlazi upravo iz razloga što je usporednom nesmjenskom radniku evidentirano osam sati rada za svaki blagdan koji je padao od ponedjeljka do petka, a koji blagdan usporedni radnik nije radio. Slijedom navedenog, tužitelj je za taj broj sati morao raditi više da bi ispunio redovni fond sati, te je usporedni radnik na dane blagdana koje je tužitelj utužio, primio naknadu plaće za blagdane i neradne dane, dok tužitelj isti naknadu nije primio. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prilikom obračuna plaće, nesmjenskom radniku za radne dane koji su padali na neradni dan i blagdan, isplaćivao naknadu plaće kao da je radio, dok tužitelju kao smjenskom radniku istu nije isplaćivao. Navedeno je suprotno odredbi članka 1a Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koja propisuje blagdane i neradne dane za sve zaposlenike u RH, a pri čemu ne radi razliku između smjenskih i nesmjenskih radnika.

28. Isti stav je potvrđen presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž R- 333/2020-3 od 22. siječnja 2021.

29. S obzirom na to da je tužitelj podneskom od 10. svibnja 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom i mišljenjem vještaka (uključivo i za iznos koji je vještak navela pri usmenom očitovanju na ročištu 4.4.2023. od 433,44 kn za osam sati za 1.1.2020.) zatražen je iznos od 432,93 eur (3.261,95 kn), kako je to navela vještak na ročištu 4.4.2023.

30. Nadalje, budući je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno ranije naznačenim odnosno provedenim dokazima to sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka A.K. dan u spisu Pr-1074/2020, pri čemu su se stranke suglasila da se taj iskaz može koristiti kao dokaz u ovom postupku.

31. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća, tj. od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, s obzirom se radi o naknadi plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a.

32. Prema tome, tužitelj je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos od 15.-og do 16.-og u mjesecu. Iz dosuđenog iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

33. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15) do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

34. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužitelju, sud je vodio računa o zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, troškovniku tužitelja te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

35. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, i to: za sastav tužbe 50 bodova OT (tbr. 7/1), za sastav podneska od 22.9.2020. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 50 bodova OT po (tbr. 8/1), pristup na ročište 6.10.2020. 50 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 2.3.2021. 50 bodova OT (tbr. 9/1), za sastav podneska od 20.7. 2021. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 50 bodova OT (tbr. 8/1), za pristup na ročište 9.11. 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 12,5 bodova OT (tbr. 9/5), za pristup na ročište održano 4.4.2023.. 50 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podnesak 10.5.2023. 50 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 5.2.2024. 50 bodova OT (tbr. 9/1), što ukupno iznosi 412,50 bodova, što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 825,00 eur.

36. Na navedeni iznos dodan je i trošak predujma za vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz V.T. d.o.o., u iznosu od 331,81 eur, budući je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice pa dosuđeni trošak ovog postupka iznosi ukupno 1.156,81 eur.

37. Tužitelju u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 20.5.2020. i 4.4.2023. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

38. Sud je tužitelju priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

39. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Sudac:

Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

Rj:

I. Presuda nepravomoćna

II. Kal 30 dana