REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1006/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. Z., Č., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u I., protiv tuženice A. B. d.d., Z., , OIB ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 478/2022-3 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-315/2019-37 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-478/2022-3 od 5. srpnja 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-315/2019-37 od 18. ožujka 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici po osnovi preplate na temelju ništave odredbe o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznos naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 7.220,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (točka I. izreke) te joj je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.950,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 4579/2022-2 od 12. travnja 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-478/2022-3 od 5. srpnja 2022. zbog pravnog pitanja:
"Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 7.220,60 kn na temelju ništave odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu kojeg su 11. kolovoza 2005. zaključili tužiteljica i prednica tuženice.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednica tuženice kao kreditor sklopili 11. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu, kojim je tužiteljici odobren iznos od 14.726,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize prednice tuženice važeće na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala vratiti kredit s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, s time da je predmetnim Ugovorom o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu(CHF) i da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim te su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015.) kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita ugovaranjem rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Pri tome su nižestupanjski sudovi odbili dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem njezine zaposlenice B. D. na okolnost informiranja tužiteljice o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i odredbi koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP.
11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporna pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje: ZZP), tj. sporno je to jesu li se nižestupanjski sudovi mogli pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača te odbiti provesti dokaze predložene po tuženici (saslušanje djelatnice tuženice na okolnost pojedinačnog pregovaranja).
12. Tuženica u reviziji navodi da joj je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP s obzirom na to da obavijesti, koje su banke davale pojedinim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, nisu bile predmet kolektivnog spora, pa da su slijedom navedenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima trebali biti izvedeni dokazi na okolnost pojedinačnog pregovaranja.
13. Osnovano tuženica u reviziji navodi da je u ovom predmetu povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti s obzirom na to da je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku, niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku. Naime, tuženici se u ovome postupku moralo omogućiti dokazivanje da su tužiteljici u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je tužiteljica kao potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora. Ovaj sud je i u odluci poslovni broj Rev 120/2023 od 28. veljače 2023. zaključio da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe, sud dužan raspraviti predmet spora s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja.
14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika tuženice) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
15. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tuženica na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati djelatnicu B. D. te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti taj dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, takvim postupanjem sudova povrijeđeno je pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
