REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1149/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Z., OIB:..., protiv prvotuženika Z. d.o.o. Z., OIB:... i drugotuženice C. o. d.d. Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik po zaposlenju M. G., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2758/2020-2 od 8. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-131/20-11 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija drugotuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2758/2020-2 od 8. listopada 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-131/20-11 od 26. listopada 2020., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"Nalaže se I-tuženiku Z. d.o.o., Z., OIB:... i II-tuženici C. o. d.d., Z., OIB:... solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: ... iznos od 55.318,62 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 482/2022-2 od 15. veljače 2022. drugotuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2758/2020-2 od 8. listopada 2021., zbog pravnog pitanja:

"Da li tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu u slučaju kada njegov osiguranik ispuni uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, može od osobe odgovorne za štetu odnosno od osiguravatelja potraživati i dalje isplaćeni iznos invalidske mirovine ili je potrebno po prigovoru osiguratelja (tuženika) utvrditi stvarnu štetu odnosno utvrditi da li se isplaćivana invalidska mirovina razlikuje od potencijalne starosne, a sve provođenjem financijskog vještačenja na navedenu okolnost utvrđenja stvarne štete kao razlike između invalidske i potencijalne starosne mirovine?".

3. Drugotuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda drugog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu naknadi troškove revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 55.318,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama, koju štetu je tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku S. Đ. u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019.

8. Iz spisa proizlazi da među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja S. Đ. ozlijeđen u štetnom događaju 9. prosinca 1994., te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Uzrok invalidnosti je povreda u omjeru od 60% i bolest u omjeru od 40%. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženici koje je otklonila plaćanje dopisom od 17. listopada 2019.

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 210 st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 71/91, 26/93, 96/93, 29/94, 37/94, 44/94 i 59/96 – dalje: ZMIO) i čl. 212. st. 1. ZMIO, ocijenivši da se jednom priznata invalidska mirovina trajno isplaćuje do kraja života korisnika, pa godine života same po sebi nisu relevantne za priznato pravo, niti donose bilo kakvu promjenu u jednom stečenom pravu na invalidsku mirovinu odnosno da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za sva novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.

10. Sud drugog stupnja, odbio je žalbu drugotuženice kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 368 st. 2. ZPP jer je ocijenio da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 – dalje: ZMO), koji se u ovoj parnici primjenjuje jer je šteta nastala u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. kada je izvršena uplata invalidske mirovine, trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Pritom se pozvao na odredbe čl. 161 st. 1. i 2. ZMO i čl. 164 st. 1. ZMO obrazlažući da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu kao i novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Stoga ocjenjuje neosnovanim shvaćanje drugotuženice da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete jedino isplatom razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine, koja bi se plaćala da nije bilo štetnog događaja, u kojoj bi se osiguranik tužitelja obzirom na godine života nalazio od 2016.

11. Drugotuženica u reviziji podnesenoj po dopuštenju obrazlaže da bi tužitelj trpio štetu tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku, da nije bilo predmetnog štetnog događaja, bio manji od iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje i to samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne. Navodi da praksa viših sudova o pitanju za koje je dopušteno podnošenje revizije nije jedinstvena i kao primjer različite prakse navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 171/19 od 10. studenoga 2020. i broj Pž 5456/19 od 21. listopada 2020.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022. i broj Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Naime, treba imati u vidu da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP i u konkretnom je slučaju riječ upravo o obveznom osiguranju u prometu.

13. Prema shvaćanju ovog suda izraženog u spomenutim odlukama, tuženica se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženice proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženica može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici već na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

14. Nadalje, tuženica kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, kojim je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

15. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka, stvarnom štetom se među ostalim smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Prema čl. 27. st. 3. ZOOP razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Na temelju čl. 27. st. 5. ZOOP obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

16. Stoga, obveza drugotuženice kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti, pa je u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu i ovisno o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (isto revizijski sud u odluci broj Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

17. Slijedom iznesenoga, drugostupanjska odluka je utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa je stoga revizija drugotuženice osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja prva ZPP. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, zbog čega nema uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.