REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3126/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, zastupanoga po punomoćnici Gorani Legac, dipl. iur., protiv tuženika Konat d.o.o. Ivanić-Grad, Trg Vladimira Nazora 2, OIB 10138742104, zastupanoga po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2278/14-2 od 20. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj P-475/13-6 od 24. listopada 2014., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 876.786,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude, od njegova dospijeća do isplate, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 12.500,00 kn (točka I. izreke) te je nalaženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 110.781,25 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska odluka na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev te tuženiku naložena isplata u zatraženom iznosu 876.786,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude, od njegova dospijeća do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 10.000,00 kuna.

3. Tuženik je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu oduku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

7.1. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za obavljanje pratećih djelatnosti u razdoblju od 15. siječnja 2004. do 15. svibnja 2008. godine.

9. Na temelju utvrđenja:

- da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] poslovna zgrada i neplodno, benzinska postaja [adresa] – sjever i [adresa]-jug, uknjižene kao opće dobro kojim upravlja tužitelj, a nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] javna cesta-autoput kao opće dobro-javne ceste, također na upravljanju tužitelja,

- da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o korištenju navedenog cestovnog zemljišta,

- da sporni iznos naknade tužitelju nije plaćen,

- da je tuženik u spornom razdoblju koristio navedeno cestovno zemljište radi obavljanja pratećih uslužnih djelatnosti (...) i to na lokaciji PUO Križ- sjever do lipnja 2005., a na lokaciji PUO Križ-jug do veljače 2008.,

prvostupanjski je sud ocijenio da postoji obveza korisnika predmetnog cestovnog zemljišta na plaćanje naknade, unatoč tome što nije sklopljen ugovor s nadležnom upravom za ceste, iz razloga što je predmetna obveza tuženika, koji obavlja prateću uslužnu djelatnost na cestovnom zemljištu, propisana zakonom (čl. 60. st. 5. i čl. 61. Zakona o javnim cestama, ''Narodne novine'', broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01 i 65/02 – dalje: ZJC/96 te čl. 62. st. 1. t. 6. i 7. i 63. st. 4. Zakona o javnim cestama, ''Narodne novine'', broj 180/04 – dalje: ZJC/04, za razdoblje nakon stupanja na snagu toga Zakona), kao i podzakonskim aktima te ju je tuženik dužan ispuniti.

9.1. No, unatoč ocjeni o postojanju obveze tuženika za plaćanje predmetne naknade, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev prihvaćajući osnovanim prigovor zastare kojega je tijekom postupka istaknuo tuženik, uz obrazloženje da je najstarije neispunjeno potraživanje tužitelja prema tuženiku starije od potraživanja iz travnja 2001. godine te da je do podnošenja tužbe (18. svibnja 2006.) protekao petogodišnji rok u kojem zastarijeva samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja (čl. 373. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91.

10. Međutim, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom ocjenjujući, a suprotno ocjeni suda prvog stupnja, da dokumentacija koju je tijekom postupka dostavio tužitelj, i to ugovore od 29. listopada 2003., 1. kolovoza 2002., 11. siječnja 1999. i 24. lipnja 1992., dopis tuženika od 21. veljače 2003. te zahtjev INA d.d. Zagreb za izmjenom i dopunom ugovora o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih uslužnih djelatnosti od 27. svibnja 2003. (list 174-191 spisa) upravo dokazuje tvrdnju tužitelja da su sva potraživanja dospjela do listopada 2003. podmirena, odnosno da je prvo nepodmireno potraživanje dospjelo u listopadu 2003. jer da je do toga dana predmetnu naknadu umjesto tuženika podmirivala INA d.d. Zagreb, sve do rujna 2003.

10.1. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. svibnja 2006., to prema ocjeni suda drugog stupnja do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 373. st. 1. ZOO/91, u kojem zastarijeva samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja.

11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

12. Naime, i prema ocjeni ovoga suda, pravilna je ocjena suda drugog stupnja da iz sadržaja dokumentacije koju je dostavio tužitelj proizlazi da je predmetnu naknadu umjesto tuženika podmirivala INA d.d. Zagreb, sve do rujna 2003. te da je stoga prvo nepodmireno potraživanje dospjelo u listopadu 2003. Slijedom navedenog, a obzirom je tužba u predmetnom postupku podnesena 18. svibnja 2006., pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

12.1. Za odgovoriti je tuženiku i da su neosnovani revizijski navodi u kojim ističe da ispunjenje obveze predmetnog plaćanja odnosno podmirivanja predmetne naknade od strane INA-a d.d. ne može imati utjecaja na tuženika. To stoga što opća pravila o ispunjenju propisana odredbama čl. 296. ZOO upravo upućuju na obvezu odnosno ovlaštenje vjerovnika da primi ispunjenje i od treće osobe, odnosno da je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, i u slučaju kada dužnik o tome nema saznanja, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju, osim ako je dužnik sam ponudio ispunjenje.

13. Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovom revizijskom stupnju postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

14. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek