REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-892/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice A. K. iz Norveške, O., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. Č.-D., odvjetnica u O., protiv tuženika-protutužitelja D. K. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. i p. u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž Ob-212/2020-2 od 17. studenog 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-919/17-35 od 28. svibnja 2020., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se tužiteljica-protutuženica A. K. (OIB:...) s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljica A. K., (OIB:...) i tuženik/protutužitelj D. K., (OIB:...), Z., suvlasnici svako u ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 7066 k.o. G. S. – kal.čest.br. 786/3 sa ukupno 5121 m2 i to:

71. suvlasnički dio: 12/10000 etažno vlasništvo (E-71), zatvoreno parkirališno mjesto PGM69 u podrumu (-1): u stambenoj zgradi ..., površine 22,90 čm u planu posebnih dijelova zgrade označeno oznakom PGM69 i obojeno tamnozelenom bojom

232. suvlasnički dio: 69/10000 etažno vlasništvo (E-232) – trosobni stan oznake A2-404 na IV (četvrtom) katu u stambenoj zgradi ..., površine 67,90 čm u planu posebnih dijelova zgade označeno tirkiznoplavom bojom pa je tuženik D. K. užan trpjeti upis uknjižbe u zemljišne knjige u ½ dijela tijh nekretnina.

Tuženik/protutužitelj je dužan tužiteljici/protutuženoj nadoknaditi parnične troškove sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, počev od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice A. K. (OIB:...) koji glasi:

"Tuženik D. K. (OIB:...) je dužan tužiteljici A. K., (OIB: ...) platiti – vratiti iznos od 130.000.- NOK sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita oddobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, počevo od podnošenja tužebe pa do isplate, kao iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, počev od podnošđenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, počev od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Odbija se tuženik-protutužitelj D. K., (OIB:...) s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici A. K., (OIB:...), Norveška, ..., da tužitelju D. K., (OIB:...), iz Z., isplati iznos od 1.323.384,64 NOK sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom po navedenoj stopi od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice A. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-919/17-35 od 28. svibnja 2020. u njenoj toč. I. st. I. kojim je odbijen tuženi zahtjev na utvrđenje suvlasništva tužiteljice A. K. i tuženika-protutužitelja D. K. svakog u 1/2 dijela nekretnina upisanih zk. ul. 7066 k.o. G. S. – kal. čest. br. 786/3 sveukupno 5121 m2 uz suvlasničke dijelove.

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja D. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-919/17-35 od 28. svibnja 2020. kojom je odbijen protutužbeni zahtjev, uz zahtjev za naknadom troška žalbenog dijela postupka".

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Prihvaćanjem žalbe tužiteljice-protutuženice A. K., ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-919/17-35 od 28. svibnja 2020. u dijelu u kojem je odbijen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice A. K. na dužnost tuženika za povratom iznosa od 130.000 NOK i iznosa od 30.000,00 kuna sve sa pobliže označenim zateznim kamatama, te u st. III. u odnosu na naknadu parničnog troška i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 823/2021-2 od 16. ožujka 2021., tuženiku-protutužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-212/2020-2 od 17. studenog 2020., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob- 919/17-35 od 28. svibnja 2020. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, zbog pravnog pitanja:

"Može li se smatrati da između bivših bračnih drugova u sporu oko utvrđivanja bračne stečevine nikada nije postojala bračna zajednica uz obrazloženje da su bračni drugovi živjeli uglavnom odvojeno i samostalno, iako pritom obje stranke u postupku potvrđuju postojanje takve zajednice, te unatoč utvrđenom višegodišnjem trajanju braka od čega su nekoliko godina bračni drugovi proveli zajedno a ostatak odvojeno, sve u svrhu postizanja određenog cilja i sukladno međusobnom dogovoru i volji, te u kojem su braku rođena zajednička djeca?".

4. Tuženik-protutužitelj je, protiv dijela drugostupanjske presude protiv kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije, podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog koje joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i preinačiti je na način da se prihvaća protutužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog kojeg je dopuštena.

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, kao i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja, ocijenivši da bračna zajednica podrazumijeva postojanje tzv. animusa oba bračna druga da ostvaruju sadržaje braka, pa u konkretnom slučaju s obzirom da stranke nikada nisu duže vrijeme živjele zajedno, nije uspostavljena trajnija zajednica života, niti ekonomska zajednica, pa se ne može govoriti niti o bračnoj stečevini bez obzira na formalno postojanje braka. Sud se pozvao na odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03 - dalje: ObZ/03) u vezi s čl. 247. Obz/03, čl. 248. ObZ/03 i čl. 253. st. 1. ObZ/03.

9. Sud drugog stupnja prihvatio je činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice i protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja, te je u tom dijelu odbio žalbe stranaka kao neosnovne i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice prvostupanjski sud je prihvatio njezinu žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak, na temelju odredbe čl. 370. ZPP s obrazloženjem da sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužiteljica navela, da je predmetno potraživanje vezano za međusobni odnos stranaka koji se ne može odvojiti od način stjecanja toga iznosa, kao i činjenice koje se ne povezuju sa osnovom postavljenog zahtjeva.

10. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka jest protutužbeni zahtjev za isplatu 1.323.384,64 NOK (norveških kruna) sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe do isplate s osnova bračne stečevine, time da se traženi iznos sastoji od 1/2 dijela iznosa koji je tužitejica-protutuženica ostvarila prodajom stana u Norveškoj i 1/2 dijela ušteđevine koju je imala na svojim računima.

11. U postupku je utvrđeno da su stranke u veljači 2007. sklopile brak koji je razveden u travnju 2016. Za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik je upisan kao vlasnik nekretnina u Z., koje su bile predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice- protutuženice u ovom postupku, koji je pravomoćno odbijen jer je utvrđeno da su iste kupljene novcem koji je tuženiku-protutužitelju dao otac, te novcem koji mu je tužiteljica-protutuženica pozajmila uz obvezu vraćanja. Nadalje je utvrđeno da tužiteljica-protutuženica od 2001. kontinuirano živi i radi u Norveškoj, gdje je registrirana kao član stambene zadruge 14. prosinca 2006. uz pravo na stambeni kredit, te kao nositelj prava etažnog vlasništva na vlasničkom udjelu broj 356, uz pravo na stambeni kredit od 1.595 000 norveških kruna - NOK. Tužiteljica- protutuženica je 8. svibnja 2017. podignula kredit u iznosu od 2.700.000,00 norveških kruna. Prema odredbama Kupoprodajnog ugovora za stan u stambenoj zadruzi od 9. prosinca 2019. tužiteljica je, kao prodavateljica, kupcu prenijela stambeni udio broj 356 u stambenoj zadruzi uz pravo korištenja stana na adresi ... u O. za iznos od 2.950.000,00 norveških kruna, koji će biti iznos isplaćen u vrijeme kupoprodaje uz ugovorenu odredbu da kupac preuzima nekretninu sa svim pravima i obvezama koje je prethodno imao prodavatelj, uz uvjet da je kupac ispunio svoje obveze.

12. Prema odredbi čl. 247. Obz/03 bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ/03 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Na temelju odredbe čl. 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, time što prema st. 2. istog članka nevjesta i ženik odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

13. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je postojanje i trajanje bračne zajednice jedno od bitnih obilježja bračne stečevine, pa je isto odlučujuće za ocjenu o tome je li određena imovina bračna stečevina ili nije. U pravnoj literaturi i sudskoj praksi navode se primjeri različitih sadržaja, obilježja bračne zajednice, međutim važećim propisima nije definiran pojam bračne zajednice, niti pretpostavke koje bi trebale biti ispunjene kako bi se, u slučaju postojanja braka u formalno pravnom smislu, moglo zaključiti i o postojanju bračne zajednice.

14. Nedvojbeno je da je jedna od bitnih karakteristika bračne zajednice zajednički život bračnih drugova kao što to navode nižestupanjski sudovi. Međutim pogrešan je zaključak da bračna zajednica ne postoji isključivo iz razloga što bračni drugovi ne žive zajedno. Za postojanje bračne zajednice potrebna je volja (animus) bračnih drugova, bez obzira žive li bračni drugovi odvojeno ili zajedno. Protivno tome, u slučaju ako ne postoji volja bračnih drugova za održavanjem bračne zajednice i zajedništva, tada unatoč formalnopravnom postojanju braka i zajedničkom stanovanju, bračna zajednica ne postoji. Isto je potrebno ocjenjivati ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja i imati u vidu da su bračni drugovi autonomni u određivanju sadržaja svoje bračne zajednice i načina svoga života. Naime, različite životne okolnosti i razlozi utječu na organizaciju bračnog i obiteljskog života i na odluku o tome hoće li bračni drugovi živjeti zajedno ili odvojeno i koliko dugo će određeni način života trajati, pa stoga zajednički život ne može biti jedini, niti odlučujući kriterij za zaključak o postojanju bračne zajednice.

15. Slijedom navedenog, u slučaju kad bivši bračni drugovi, u sporu radi utvrđenja bračne stečevine, suglasno potvrđuju postojanje bračne zajednice tijekom višegodišnjeg braka u kojem su rođena zajednička djeca, te da su prema međusobnom dogovoru i volji živjeli odvojeno, ne može se zaključiti da bračna zajednica nije postojala. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tuženiku-protutužitelju dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu. Međutim, drugo je pitanje koje sve druge karakteristike odnosno sadržaj je njihova bračna zajednica imala odnosno nije imala, te koje su pravne posljedice istoga.

16. U svezi s time, u postupku je utvrđeno da tijekom trajanja bračne zajednice stranke nisu ostvarile financijsku zajednicu, niti su iskazale i ostvarile namjeru stjecanja zajedničke imovine. Tuženik-protutužitelj je nekretnine u Z. kupio na samom početku braka, dijelom novcem svoga oca, dijelom kreditom i novcem koji mu je pozajmila tužiteljica-protutuženica i on ga se obvezao vratiti, što je sada predmet nastavka ovog postupka po ukidnoj drugostupanjskoj odluci, dok je u odnosu na te nekretnine pravomoćno odlučeno da predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Odmah nakon kupnje tuženik-protutužitelj se upisao kao vlasnik nekretnina kupljenih u Z. i ta činjenica među strankama nije bila sporna. Tužiteljica-protutuženica je također na samom početku braka, stekla vlasništvo stana u Norveškoj, kupljenog na kredit s osnova članstva u stambenoj zajednici, te je isti kasnije prodala. Iz iskaza tuženika- protutužitelja utvrđeno je da on ni na koji način nije sudjelovao u podizanju kredita kojim je tužiteljica-protutuženica kupila stan, niti je sudjelovao o otplati istog.

16.1. Slijedom navedenog, način stjecanja imovine koja je bila predmetom ovog postupka i financijski odnosi stranaka tijekom trajanja bračne zajednice, upućuju na zaključak da njihova volja i namjera nije bio stjecanje zajedničke, već posebne imovine svakoga od njih. To stoga jer je svatko od njih, svojim vlastitim sredstvima kupio nekretninu na kojoj je upisao svoje pravo vlasništva, uz znanje bračnog druga. Premda su bili u braku, tužiteljica-protutuženica je tuženiku-protutužitelju pozajmila novac za kupnju stan, dok se kredit za stan u Norveškoj istovremeno otplaćivala sama, bez ikakvog sudjelovanja tuženika-protutužitelja. Svaka od stranaka sama je, svojim sredstvima, za sebe kupovala nekretnine i sukladno tome su upisivale svaka svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, te su na taj način su i očitovali i realizirali volju i namjeru stjecanja posebne imovine.

17. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.