REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1908/2016-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V., OIB: ..., iz Z., ..., zastupan po punomoćniku H.
I., odvjetnik u Z., protiv tužene D. O. V., OIB: ..., iz Z., ..., zastupana po punomoćniku I. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9362/2015-2 od 23. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3239/12-14 od 17. srpnja 2015., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9362/2015-2 od 23. veljače 2016., te se predmet vraća navedenom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženica temeljem međusobnog dogovora s tužiteljem preuzela obvezu isplatiti tužitelju novčani iznos od 30.000,00 Eura, kunska protuvrijednost na dan isplate nakon što ona otuđi stan u Z. upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. ..., podul. ..., k.o. G. Z. Također je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.100,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena.
3. Revizija je podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukinu presude nižestupanjskih sudova.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija je osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke bivši bračni drugovi koji su u pisanoj formi sklopili ugovor o darovanju u kojim tužitelj daruje tuženici ½ prava vlasništva na stan naznačen u tužbenom zahtjevu, te da se tuženica usmeno obvezala tužitelju taj stan prodati i nakon toga platiti tužitelju 30.000,00 Eura, protuvrijednost u kunama. Nije sporno da tuženica nije ispunila svoju obavezu pa je prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev prihvaćen.
7. Tuženica je prigovorila da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje činjenice, a ne u tužbi na utvrđenje postojanja pravnog odnosa u smislu odredbe čl. 187. ZPP., a u žalbi protiv prvostupanjske presude je dodala da tužitelj nema pravni interes za podnesenu tužbu i zbog toga što pravnu zaštitu može ishoditi tužbom s kondemnatornim tužbenim zahtjevom. Tuženica, također tvrdi da je ona bila isključivi vlasnik predmetnog stana.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o dopuštenoj deklaratornoj tužbi jer se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje obveze tuženice, dakle, utvrđenje dijela njihovog pravnog odnosa radi otklanjanja pravne nesigurnosti u odnosima stranaka.
9. Tuženica u revizija prvenstveno ponavlja prigovor koji se odnosi na pravni interes na podnošenje tužbe s deklaratornim tužbenim zahtjevom te prigovara da postoji proturječnost između izreke presude kojom je utvrđeno ispunjenja obveze tuženice nakon što ona otuđi stan, a u razlozima je navedeno da je ugovoreno da se ona obvezala isplatiti tužitelja nakon prodaje stana.
10. Kao i u žalbi tuženica prigovara da je njenom punomoćniku zabranjeno postavljanje pitanja tužiteljici i svjedoku I. B., a da za to nikakve razloge nije iznio prvostupanjski niti drugostupanjski sud.
11. Iz zapisnika s ročišta održanog 9. lipnja 2015. nije vidljivo da bi prvostupanjski sud uskratio punomoćniku tuženice postavljanje pitanja svjedoku I. B., međutim, vidljivo je da je punomoćniku tuženice zabranjeno postavljanje pitanja tužitelju o porijeklu novca za uređenje stana.
12. Međutim, nije obrazloženo zbog čega je to pitanje zabranjeno. Ako su nižestupanjski sudovi smatrali da se to pitanje odnosi na činjenicu koja nije odlučna jer su stranke sporne odnose uredili sporazumno tada je to trebalo obrazložiti i u presudi iznijeti razloge. Na taj žalbeni razlog drugostupanjska presuda nema nikakvog odgovora pa je na taj način drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP čemu tuženica osnovano prigovara.
13. Postoji i proturječnost između izreke i obrazloženja prvostupanjske presude jer se u razlozima presude govori o obvezi tuženice isplatiti tužitelju 30.000,00 Eura nakon prodaje stana, a u izreci je naznačeno da će ona svoju obvezu isplate ispuniti nakon što stan bude otuđen. Dakle, postoji proturječnost između razloga iznesenih u presudi i izreci presude što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka i odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
14. Dakako, moguće je da su stranke usmeno ugovorile da će se tužitelja isplatiti nakon prodaje stana imajući u vidu bilo kakvo otuđenje stana, a riječ "proda" je upotrijebljena jer je to najčešći način otuđenja pa bi u tom slučaju bilo opravdano prihvatiti tužbeni zahtjev s postavljenim sadržajem.
15. Međutim, u tom smislu bilo je potrebno ocijeniti iskaze stranaka i razmotriti da li se radi o takvom sporazumu (to je mogao učiniti i drugostupanjski sud primjenom odredaba čl. 373.a ZPP).
16. Dakle, postoje revizijski razlozi iz čl. 385. st. 1. i 2. ZPP, pa je drugostupanjska presuda ukinuta na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
17. Treba dodati da se po ocjeni ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju radi o tužbi s dopuštenim tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje postojanja sporne obveze sudionika u obveznom odnosu (čl. 387. ZPP), dakle, traži se utvrđenje dijela pravnog odnosa što je u okvirima prava na podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom.
18. U pogledu prigovora da je pravnu zaštitu tužitelj trebao ostvarivati tužbom sa kondemnatornim zahtjevom treba reći da se u ovom slučaju a priori postavlja pitanje o pravnom karakteru ugovornog odnosa između stranaka. Iako tuženica ne prigovara treba imati u vidu da u konkretnom slučaju postoje određene nejasnoće u pravnim odnosima stranaka jer nije potpuno jasno da li se radi o bračnom ugovoru kojim stranke uređuju svoje imovinskopravne odnose (čl. 255. Obiteljskog zakona, ''Narodne novine'' broj 116/03 i dr.) darovanju s nametom (čl. 484. Zakona o obveznim odnosima ''Narodne novine'' 35/05 - dalje: ZOO), s tim da treba imati u vidu da je namet ugovoren usmeno, a moglo bi se raditi i o uzajamnom darovanju (čl. 489. ZOO).
19. Tuženica ne iznosi prigovore u smislu navedenih dvojbi, međutim, ove dvojbe, iako o njima ne ovisi izravno osnovanost revizije niti žalbe (te prigovore tuženica ne iznosi) jesu temelj za podnošenje deklaratorne tužbe kojim se radi pravne sigurnosti u odnosima između stranaka traži utvrđenje postojanja obveze tuženice, kao polazište za konačni rasplet spornog odnosa.
20. U nastavku postupka drugostupanjski sud treba ponovno odlučiti o žalbi tuženice i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, imajući u vidu sve izloženo, te sve što je izneseno u reviziji i u odgovoru na reviziju.
Zagreb, 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
