REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 616/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. V., iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u S., protiv tuženog E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 349/2015-5 od 7. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1514/2006 od 16. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda od prvog stupnja presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. OIB-... da platit tužiteljici T. V. OIB-... iznos od 517.538,00 kn (slovima: petstosadamnaesttisuća i petstotridesetosam kuna) sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 365.000,00 kn počevši od 16. lipnja 2014.g pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 129.600,00 kn počevši od 16. lipnja 2014.g pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 16.700,00 kn počevši od 28. listopada 2006.g po stopi određenoj čl. 1 Uredbe Vlade o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.g, a od 1. siječnja 2008.g pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 5.714,10 kn počevši od 28. siječnja 2006.g po stopi određenoj čl. 1 Uredbe Vlade o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.g, a od 1. siječnja 2008.g pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 523,90 kn počevši od 10. lipnja 2006.g po stopi određenoj čl. 1 Uredbe Vlade o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.g, a od 1. siječnja 2008.g pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II Višak tužbenog zahtjeva tužiteljice T. V. u iznosu od 337.630,00 kn odbija se kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice T. V. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 17 P-1514/2006 od 16. lipnja 2014. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice T. V. za iznos od 337.630,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjske presude).

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika E. o. d.d. i potvrđuje se navedena presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku E. o. d.d. da tužiteljici T. V. isplati iznos od 75.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 16. lipnja 2014.“.

3. Protiv presude suda prvog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti presudu suda drugog stupnja u cijelosti, kao i presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu, i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv presude drugog stupnja reviziju je podnio i tuženik, pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 1. i 2. ZPP s prijedlogom ovom sudu, pobijanu odluku preinačiti, ili ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Na revizije nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja je neosnovana.

7. Revizija tuženika je nedopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, fizičkih bolova i straha, pozivom na odredbu članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/97, 7/96, 97/96, 112/99 i 88/2001 - dalje ZOO). U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete zbog toga što se vozila u automobilu sa pijanim vozačem, te je li doprinijela nastanku štete zbog toga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a sve pozivom na odredbu iz članka 177. stavak 3. ZOO koja propisuje da se imalac oslobađa odgovornosti za štetu djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, u odnosu na reviziju tužiteljice, sporan je stupanj smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 80% kako su taj stupanj smanjenja životne aktivnosti utvrdili nižestupanjski sudovi.

9.1. Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9.2. Suprotno navodima u reviziji pobijana presuda može se ispitati. Sud drugog stupnja dao je jasne i razumljive razlog zbog čega je prihvatio utvrđenje suda prvog stupanja da je životna aktivnost tužiteljice smanjena u iznosu od 80% polazeći od nalaza i mišljenja Odbora za vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. Također, suprotno revizijskim navodima, iz odluke suda drugog stupnja jasno je koliko je tužiteljici dosuđeno po svakom vidu nematerijalne štete, dok sintagma da se tužiteljica odbija sa „viškom tužbenog zahtjeva“ jest nespretna međutim iz nje je razvidno s kojim dijelom zahtjeva je tužiteljica odbijena.

10. U biti, u okviru revizijskih razloga, bitnih povredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tužiteljica revizijom pobija pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije moguće činiti u revizijskom stadiju postupka. Nadalje, u ovom složenom predmetu, nakon što su obje stranke prigovorile nalazu i mišljenju sudskog vještaka mr. sc. R. B., dr. med., obnovljeno je vještačenje po Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z., pozivom na odredbu članka 252. stavak 3. ZPP, prema kojoj se vještačenje može povjeriti i stručnoj ustanovi u ovom slučaju fakultetu. Uz navedeno vještačenje provedeno je i vještačenje po dr. T. Ž. P., vještaku psihijatru čiji nalaz je naknadno predočen Odboru za vještačenja Medicinskog fakulteta, a koji je i nakon tog nalaza ostao kod procjene o smanjenju ukupne životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 80%, obzirom na njihov logičan zaključak da smanjenje životne aktivnosti s naslova daljnjih psihijatrijskih tegoba, se ne može automatski pribrojiti zbroju ranijih procjena stupnja smanjenja životne aktivnosti za svaki pojedini organski sustav.

11. Zato, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice pozivom na odredbu članka 393. ZPP.

U odnosu na izvanrednu reviziju.

12. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. U smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:

- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

15. Postavljena pravna pitanja ili su činjenične naravi i/ili na njih odgovor je sadržan u pravnim normama, koje su određene, jasne i nedvosmislene, pa ne zahtijevaju tumačenje.

16. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 392.b stavak 2. i 3.

ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.