Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1229/2021-2

Gž-1230/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici [obrt] sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika [obrt]d. [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici [obrt] sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019-41 od 29. listopada 2021., i žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019- 43 od 3. studenog 2021., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu uvažava, te se u pobijanom dijelu (točka I, II i IV izreke) presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019-43 od 29. listopada 2021;

a) preinačava:

- u dijelu pod točkom II izreke, kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 0,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 0,24 EUR s kamatom počev od 1. prosinca 2007., na iznos od 0,38 EUR s kamatom počev od 1. siječnja 2008., pa sve do isplate, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u dijelu pod točkom IV izreke o odluci o parničnim troškovima, tako da ista glasi: " Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.442,39 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu točke II izreke i točki I izreke u cijelosti,

r i j e š i o  j e

II. Potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019-43 od 3. studenog 2021.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019-41 od 29. listopada 2021., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj: ... sklopljen između tužitelja i tužene dana **.**.2006., solemniziran kod javnog bilježnika ABC u [adresa], pod [broj] dana **.**.2006., u dijelu u kojem je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti tuženiku kao Kreditoru odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, što je sadržano u člancima 1.,2. i 7. Ugovora.

II. Tuženik je dužan platiti tužitelju, na ime neosnovano više plaćenih redovnih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika uslijed primjene valutne klauzule po Ugovoru o namjenskom kreditu broj: ... od **.**.2006., solemniziranom kod javnog bilježnika ABC u [adresa], pod [broj] dana **.**.2006., ukupan iznos od 74.506,15 kn (slovima: sedamdesetčetiritisućepetstošest kuna i petnaest lipa), sa zateznom kamatom:

- na iznos od 01,79 kn od 01. prosinca 2007. godine,

- na iznos od 04,64 kn od 01. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 51,89 kn od 01. veljače 2008. godine,

- na iznos od 244,71 kn od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 286,07 kn od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 196,07 kn od 01. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 166,00 kn od 01. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 206,66 kn od 01. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 141,81 kn od 01. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 151,40 kn od 01. rujna 2008. godine,

- na iznos od 195,14 kn od 01. listopada 2008. godine,

- na iznos od 453,50 kn od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 263,85 kn od 01. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 474,39 kn od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 502,95 kn od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 517,35 kn od 01. ožujak 2009. godine,

- na iznos od 483,16 kn od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 478,21 kn od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 422,90 kn od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 377,44 kn od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 492,54 kn od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 548,61 kn od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 508,03 kn od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 488,01 kn od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 534,01 kn od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 577,59 kn od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 623,47 kn od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 611,43 kn od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 688,69 kn od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 668,78 kn od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 657,37 kn od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 873,03 kn od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 823,95 kn od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 60.790,71 kn od 17. kolovoza 2010. godine,

tekućom do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine, do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2015. godine, po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine, do 30. lipnja 2016. godine, po kamatnoj stopi od 8,05 % godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine, do 31. prosinca 2016. godine, po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja2017. godine, do 31. prosinca 2017. godine, po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine, do 30. lipnja 2018. godine, po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine, do 31. prosinca 2018. godine, po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine, do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio novčanog tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenih iznosa u točci II. izreke ove presude u ukupnoj svoti od 74.506,15 kn do zatraženog ukupnog iznosa od 76.907,31 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi razmjeran dio parničnog troška sukladno uspjehu u parnici u iznosu od 12.867,69 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 29. listopada 2021. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana".

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-886/2019- 43 od 3. studenog 2021., naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju razmjeran dio parničkog troška u iznosu od 605,37 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda u pobijanom dijelu (točka I, II i IV izreke) preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji su parnične stranke zaključile **.**.2006. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke tužene i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, te isplata stečenog bez osnove na temelju utvrđenih ništetnih odredbi ugovora sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu **.**.2006. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 83.900,00 CHF uz promjenjivu redovnu kamatu s Odlukama o kamatama tužene, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 4,90 %.

7. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio da je više obračunato zbog promjenjive kamate u odnosu na početni plan otplate i po osnovi tečajne razlike nastale povodom promjene tečaja za CHF, dakle ukupno po oba dvije osnove 74.506,15 kn za koji iznos je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev određen po mjesecima sa u izreci točno navedenim iznosima (točka II izreke), dok je odbio kao neosnovan zahtjev, preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa 76.907,31 kn (točka III izreke) .

8. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, a koje su banke, a među kojima je i tužena sklapale sa potrošačima, kao i tužiteljem i to u određenim vremenskim razdobljima.

9. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2012., koja je u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izjavljenom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj: Revt- 249/2014, u kojem je donesena odluka 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2221/2018, te je i u tom predmetu donesena odluka 3. rujna 2019.

10. Dakle pravomoćno je utvrđeno da je više banaka među kojima je i tuženik u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81, 82 i 90 a važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP/03).

11. Ovlaštenje za takvo pozivanje na utvrđenje iz navedenih presuda sud nalazi u odredbi članka 502c ZPP, kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 – dalje ZZP/14) kojom je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene. Prvostupanjski je sud također odbio i prigovor zastare i to s obrazloženjem da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare.

11.1. Prvostupanjski sud je naveo i da je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i dostave dokumentacije tuženika kada je tužitelj podneskom od 25,. srpnja 2019., specificirao zahtjev sveukupno na iznos od 74.501,48 kn, a temeljem članka 190. stavak 2. ZPP, te je ponovno nakon provedenog vještačenja i dopune financijskog vještačenja dopustio preinaku učinjenu podneskom od 13. listopada 2020. i prihvatio zahtjev za isplatu razlike ukupno po obje osnove u iznosu od 74.506,15 kn (točka II izreke), dok je zahtjev preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 76.907,31 kn, dakle za iznos od 2.401,16 kn odbio kao neosnovan (točka III izreke).

12. Ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka navedenih u tom članku, a nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj. 13. Neosnovano žalitelj pobija presudu zbog toga što bi prvostupanjski sud zahtjev prihvatio isključivo primjenom utvrđenja prvostupanjskog suda iz kolektivnog spora. Na tim je utvrđenjima prvostupanjski sud zakonito utemeljio svoju odluku utvrdivši da je tužitelj potrošač i da predmetni ugovor spada u one u odnosu na koje je sud u postupku kolektivne tužbe utvrdio da sadrži nepoštene i zbog toga ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Za utvrđenje da je tužitelj potrošač prvostupanjski je sud dao jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud, a pravilan je i stav prvostupanjskog suda da je na tuženiku bio teret dokaza da tužitelj nije potrošač.

14. S obzirom da žalitelj i dalje ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive te da je dopuštena kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i odredba o valutnoj klauzuli, to ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene budući sama razumljivost, mogućnost promjene kamatne stope i tečaja valute ne znači svijest o tome što sve može utjecati na promjenu kamatne stope i na tečaj ugovorene valute švicarskog franka. Na tuženiku je teret dokaza činjenice da je prilikom zaključenja ugovora potrošač, dakle tužitelj bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Saslušana svjedokinja FĆ djelatnica tuženika u iskazu navodi da se ne sjeća što je konkretno razgovarala s tužiteljem u vezi zaključenja ugovora pa njezin iskaz nije odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iako ista u iskazu navodi da je sve klijente informirala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a što je općenito i načelno te bi njezin iskaz bio relevantan samo da tvrdi da je u individualnom slučaju informirala tužitelja nakon predugovorne faze o svim parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja CHF, a što iz spisa ne proizlazi.

15. Tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da je tužitelj tužbom na aktivnoj strani trebao obuhvatiti i založnog dužnika jer da je isti zajedno s ugovoriteljem kredita jedinstveni suparničar u smislu članka 201. ZPP-a, te da je povrijeđena i odredba članka 109. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, a također treba reći da druge osobe obuhvaćene ugovorom o kreditu i to založni dužnik nisu nužni i jedinstveni suparničari s tužiteljem kao korisnikom kredita. To iz razloga jer založni dužnik nije stranka predmetnog ugovora jer se prema članku 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Tijekom postupka, a i u žalbi tuženik ustraje u prigovoru zastare, a koji prigovor je djelomično osnovan. Naime po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat potplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći danom pravomoćnosti presude kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a s osnova preplaćenih zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018, a kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), te je tužitelj tužbu podnio unutar zastarnog roka. Kako je tužitelj podneskom od 25. srpnja 2019., specificirao zahtjev za isplatu na ime više plaćenog po obje osnove na iznos od 74.501,48 kn tako postavljeni zahtjev nije zastario jer se radi o stupnjevitoj tužbi u smislu članka 186.b ZPP, zbog čega tužitelj pridržava pravo tužbeni zahtjev postaviti nakon dostave dokumentacije i financijskog vještačenja. Međutim tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja i dopune vještačenja podneskom od 13. listopada 2020., postavio zahtjev za isplatu na ime više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope i zbog povećanja tečaja CHF ukupno iznos od 74.506,15 kn, pa je prvostupanjski sud dopustio preinaku i prihvatio zahtjev za navedeni iznos iako je isti za 0,62 EUR u zastari, obzirom da se u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove više plaćenih kamata i povećanja tečaja CHF kada dođe do povećanja zahtjeva u odnosu na iznos za koji je zahtjev povećan zastara računa od dana povećanja, a ne od dana podnošenja tužbe, pa je za iznos od 0,62 EUR za koliko je tužitelj povećao zahtjev podneskom 13. listopada 2020., tužbeni zahtjev zastario, te je stoga u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i zahtjev za navedeni iznos odbiti kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom a) izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Također je za istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito dosudio suprotno navodima žalitelja zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos računajući od dana plaćanja tog iznosa, jer je tuženik nepošten u trenutku sklapanja ugovora o kreditu jer je mogao znati da su navedene odredbe ugovora o kreditu nepoštene, a samim time i ništetne te da mu sve ono što je na temelju tako ugovorenih odredbi primio ne pripada.

18. Žalba tuženika osnovana je u dijelu odluke o parničnim troškovima, kojom je tužitelju pored ukupno priznatih troškova u iznosu od 10.867,69 kn / 1.442,39 EUR neosnovano priznat i trošak vještačenja izvan ovog postupka, pa je za navedeni iznos od 2.000,00 kn / 265,45 EUR valjalo umanjiti dosuđene parnične troškove (12.867,69 kn) koji su u preostalom dijelu pravilno odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) prema poduzetim radnjama zastupanja tužitelja, pa tužitelju pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 1.442,39 EUR, radi čega je odlučeno kao pod točkom a) podstavak 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem (poslovni broj: P-886/2019 od 3. studenog 2021.) tužitelju dosudio i troškove za pristup na ročište za objavu presude, jer u trenutku objave presude nije znao niti mogao znati hoće li ili ne tužitelj pristupiti na ročište za objavu presude. Tek nakon što je ročište održano, prvostupanjski sud je mogao odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova za pristup na to ročište, a temeljem Tbr.9.točka 3. Tarife. Suprotno navodima žalitelja radi se o trošku koji je opravdan sukladno članku 155. stavak 1. ZPP.

20. S obzirom da je žalitelj samo u neznatnom dijelu uspio sa žalbom, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova valjalo odlučiti kao pod točkom III izreke ove drugostupanjske odluke., a temeljem odredbe članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP.

Dubrovnik, 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović