REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 599/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika M. K. d.o.o., K. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i B. j.t.d. u Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2355/2021-5 od 11. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-758/19 od 23. lipnja 2021. i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-758/19 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„ I/ Utvrđuju se nedopuštenim odluke tuženika od 06. rujna 2019.godine i 07.rujna 2019.godine o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta i nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na posao.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 2.500,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.
2. Dopunskom prvostupanjskom presudom je suđeno:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja i na radno mjesto.“.
3. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Preinačavaju se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-758/19 od 23. lipnja 2021. i dopunska presuda toga suda poslovni broj Pr-758/19 od 11. listopada 2021. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 6. rujna 2019. i 7. rujna 2019. O privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta i da se naloži tuženiku njegovo vraćanje na posao i na radno mjesto, uz naknadu parničnoga troška od 2.500,00 kn/331,80 eura1, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 eura, kao i trošak žalbi na presudu i na dopunsku presudu u iznosu od 750,00 kn/99,54 eura, za svaku, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.“.
4. Rješenjem ovog suda broj Revd-616/23-2 od 1. ožujka 2023., dopuštena je tužitelju revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje glase:
„Je li dopušteno poslodavcu privremeno udaljiti radnika s posla prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu?
Je li poslodavac ovlašten privremeno udaljiti radnika s posla i u slučaju da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz čl. 150. st. 9. i 10. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR).“.
5. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je zbog prethodno naznačenih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. U odgovoru na reviziju tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.
7. Revizija je neosnovana.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim odluka tuženika od 6. rujna 2019 i 7. rujna 2019. o privremenom udaljenju tužitelja sa radnog mjesta, uz zahtjev za vraćanje tužitelja na posao i radno mjesto. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da nije počinio povredu obveze koja mu se stavlja na teret.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tuženik ovdje pobijanim odlukama, usmenom odlukom od 6. rujna 2019. i pisanom odlukom od 7. rujna 2019. naložio tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu voditelja ugostiteljskog objekta caffe-bara, privremeno udaljenje s rada zbog počinjenja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa time da za vrijeme važenja te odluke ima pravo na isplatu naknade plaće sukladno zakonskim propisima,
- da se u odluci o privremenom udaljenju tužitelju stavlja na teret da je 6. rujna 2019. zatečen da za izvršenu uslugu gostima izdaje predračun umjesto računa što je protivno poslovanju društva i zakonskim propisima te da je, usprkos usmenoj naredbi članice uprave-direktorice, dana 7. rujna 2019. došao na radno mjesto i odbio ga napustiti,
- da je tuženik zbog iste osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, izrekao tužitelju 12. rujna 2019. izvanredni otkaz ugovora o radu,
- da je tužitelj podnio tužbu za utvrđenje nedopuštenosti te odluke povodom koje je u tijeku drugi parnični postupak među strankama koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem Pr-807/19.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da izdavanje predračuna od strane tužitelja na iznos od 9,29 € / 70,00 kuna ne može predstavljati osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kraj činjenice da je poslodavac znao da i drugi djelatnici izdaju gostima predračun za usluge, ali ih nije upozoravao niti udaljio s posla, kao i da su za navedeni predračun tužitelj i blagajnik izdali račun koji je naplaćen kroz reprezentaciju te da za tuženika nije nastala nikakva šteta.
12. Drugostupanjski sud je međutim preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, cijeneći da je tuženik smatrao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te mu nakon odluke o privremenom udaljenju zbog iste povrede obveze iz radnog odnosa izvanredno otkazao ugovor o radu. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je tuženik prema odredbi čl. 150. st. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR/14) bio ovlašten privremeno udaljiti tužitelja do okončanja sudskog spora o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, uz isplatu propisane naknade plaće.
13. Odredbom čl. 145. st. 8. do 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR/95), odnosno čl. 152. st. 8. do 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 - pročišćeni tekst) bilo je propisano:
„Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i zatraži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od obavijesti o podnijetoj tužbi i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno na odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.
Ako poslodavac izvanredno otkazuje radni odnos zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku prethodna tri mjeseca.“
14. Nadalje, odredbom čl. 150. st. 9. do 11. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR/14) propisano je:
„Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.
U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.
Ako je protivljenje radničkog vijeća izvanrednom otkazu očito neutemeljeno, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona, poslodavac može od suda tražiti da ga privremeno, do okončanja sudskog spora, oslobodi obveze vraćanja radnika na rad i isplate naknade plaće.“
15. U odlukama ovog suda Revr-1580/14-2 od 14. srpnja 2015., Revr-92/10-2 od 16. lipnja 2010. i Revr-2662/00 od 14. ožujka 2001., donesenim u primjeni odredaba Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR/95), odnosno čl. 152. st. 8. do 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 - pročišćeni tekst), izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je svrha odredbe o privremenom udaljenju radnika s posla zaštita poslodavca i to zaštita od skrivljenog ponašanja radnika koja treba biti odmah ostvarena pa poslodavac može radnika privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika, odnosno osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i poslodavac u tom slučaju radnika može privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza ugovora o radu uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće.
16. Prema ocjeni ovog suda značaj odredbi o mogućnosti privremenog udaljenja radnika je ostao nepromijenjen. Stoga je poslodavac u prethodno navedenim okolnostima, odnosno kada je smatrao da je radnik počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje mu je u konačnici i otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu bio ovlašten udaljiti radnika s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora, uz isplatu plaće u visini propisanoj zakonom.
17. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.
Zagreb 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
