REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-194/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, protiv tuženika Josipa Šerbetara, vl. obrta Šljunčara i prijevoznički obrt "Jole", OIB 49789879482, Mali Bukovec, Vladimira Nazora 5, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik u Varaždinu, Ankice Opolski 2, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-35/2021-2 od 2. studenog 2021. u kojemu tužitelj nije uspio u sporu, a kojim je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-187/2020-55 od 25. studenog 2020., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-35/2021-2 od 2. studenog 2021. u točkama II. i

III. njezine izreke te sudi:

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-187/2020-55 od 25. studenog 2020. i u preostalom dijelu njezine izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos glavnice od 230.869,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2018. do isplate te parnični trošak u iznosu od 55.430,00 kn.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 55.840,24 kn / 7.411,27 € kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.626,82 € u roku od osam dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i suđeno je:

''II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 187/2020-55 od 25. studenog 2020. za iznos glavnice od 230.869,35 kn te iznos troškova parničnog postupka od 55.430,00, i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske da joj tuženik Josip Šerbetar, vl. obrta Šljunčara i prijevoznički obrt „Jole“ isplati iznos od 230.869,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2018. do isplate te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 55.430,00 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj nadoknaditi tuženiku Josipu Šerbetaru, vl. obrta Šljunčara i prijevoznički obrt „Jole“ troškove parničnog postupka u iznosu od 55.840,24 kn, u roku od osam dana.''.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 979/2022-2 od 29. lipnja 2022. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-35/2021-2 od 2. studenog 2021. u dijelu s kojim nije uspio u postupku zbog pravnog pitanja:

"Da li prilikom naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine izvan granica koncesijskog odobrenja, protupravnom eksploatatoru pripada pravo na umanjenje za nužne troškove i olakšice?".

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv, u točki 1. ovoga obrazloženja, citiranog dijela odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

5. Revizija je osnovana.

6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tuženik prouzročio tužitelju protupravnom eksploatacijom 13.185,00 m3 mineralne sirovine – građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju "Prudnica" u razdoblju od travnja 2009. do veljače 2012.

8. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je rješenjem Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždin, Odjela za nadzor u području elektroenergetike, rudarstva i opreme pod tlakom, klasa UP/I-310- 09/12-01/1 od 14. lipnja 2012. utvrđeno da je tuženik u periodu od travnja 2009. do veljače 2012. na eksploatacijskom polju "Prudnica" protupravno eksploatirao 13.185,00 m3 mineralne sirovine, građevnog pijeska i šljunka u sraslom stanju,

- je tržišna cijena te sirovine 20,00 kn po 1 m3,

- je tuženikova žalba protiv tog rješenja odbijena te je navedeno rješenje postalo pravomoćno i konačno,

- tuženik nije dokazao da je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je njegova žalba odbijena podnio upravnu tužbu,

- tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da se protupravno iskopana mineralna sirovina u količini od 13.185 m3 (ili druga količina protupravno iskopane mineralne sirovine) i dalje nalazi na eksploatacijskom polju,

- između stranaka nije bilo prijeporno da troškovi ulaganja i eksploatacije u ležištu "Prudnica" (troškovi istražnih radova i izrade topografskih podloga, troškovi projektne dokumentacije – istražnog bušenja, izrade elaborata, laboratorijskih ispitivanja i geodetskih radova, SUO; GRO, upravni postupci, troškovi redovitog ispitivanja kakvoće mineralne sirovine, troškovi rješavanja imovinsko pravnih odnosa, troškovi sanacije rudarskih radova otkopnih prostora i troškovi eksploatacije mineralne sirovine) iznose 17,51 kn/m3, kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Mazije (list 183. - 216. spisa),

- nije bilo prijeporno niti da je tuženik platio sve navedene troškove u odnosu na ležište "Prudnica", na kojem je došlo do protupravne eksploatacije mineralne sirovine.

9. Drugostupanjski sud je pobijanim dijelom presude djelomično preinačio prvostupanjsku presudu jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11), koja definira da obična šteta predstavlja umanjenje imovine. Tužitelj bi mineralnu sirovinu mogao prodati po cijeni od 20,00 kn po 1 m3, ali da bi je mogao prodati, morao bi snositi nužne troškove ulaganja i eksploatacije, koji su navedeni u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Mazije, a koje je u ovom slučaju snosio tuženik. Iz tog razloga umanjenje imovine tužitelja do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom ne odgovara tržišnoj vrijednosti šljunka, već tržišnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužitelj sam imao da bi taj šljunak mogao prodati po tržišnoj cijeni od 20,00 kn po 1 m3.

10. Osnovano revident navodi kako je svrha instituta naknade štete da se ponovno uspostavi stanje najbliže onome koje je bilo prije nego je narušeno štetnom radnjom štetnika, pa da naknada štete mora biti upravo u visini kojom bi tu štetu mogla sanirati - prema cijeni po kojoj bi tužitelj sam mogao nabaviti na tržištu mineralnu sirovinu i njome uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi ovoga suda broj Rev-x 380/2015-2 od 27. listopada 2015.

11. Tuženik ne može imati pravo na naknadu troškova ulaganja i eksploatacije jer se radi o troškovima nastalim prilikom poduzimanja protupravne radnje. S druge strane, nije odlučno što bi prethodilo prodaji mineralne sirovine od strane tužitelja, kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud, jer on, da bi uspostavio stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, ne treba prodati već treba kupiti tu mineralnu sirovinu.

12. Nadalje, u presudi ovoga suda broj Revt 127/2017-2 od 24. kolovoza 2021. navedeno je da je ''prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" br. 27/91, 26/93, 29/94, 92/94, 114/01, 100/04) eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena samo unutar odobrenog eksploatacijskog polja. I prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" br. 75/09, 49/11, 56/13) eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo unutar eksploatacijskog polja određenog ugovorom o koncesiji i u granicama određenim rudarskim projektom. Nadalje odredbom čl. 82. st. 2. Zakona o rudarstvu iz 1991. bilo je propisano da se protupravnom imovinskom koristi smatra tržišna vrijednost nelegalnom eksploatacijom dobivene mineralne sirovine, odnosno prema odredbi čl. 131. st. 2. Zakona o rudarstvu iz 2009. protupravnom imovinskom koristi smatra se tržišna vrijednost nezakonitom eksploatacijom izvađene mineralne sirovine. Niti u jednom propisu se ne navodi da bi se trebali odbijati troškovi eksploatacije, pa je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju vrijednost protupravno izvađene mineralne sirovine ne treba umanjivati za troškove eksploatacije.''

13. I s tim pravnim shvaćanjem suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda.

14. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je negativan, pa, prilikom naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine izvan granica koncesijskog odobrenja, protupravnom eksploatatoru ne pripada pravo na umanjenje za nužne troškove i olakšice.

15. Stoga je, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, jer je utvrđeno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

16. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 163. ZPP, u granicama zahtjeva tužitelja. Stoga tužitelju za trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije pripada traženi iznos od 132,80 €, a za trošak sastava revizije traženi iznos od 1.494,02 €, sve sukladno odredbi Tbr. 10. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), što zajedno čini iznos od 1.626,82 €.

17. Kao pod točkom III. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tuženika koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek

Broj zapisa: 9-30867-d8fe2

Kontrolni broj: 0428d-792dc-ec9ae

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Renata Šantek, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.