REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3878/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja R-PIM d.o.o., Strmec Samoborski, Antuna Mihanovića 21, OIB 38514700472, 2. tužitelja RIKO RIBNICA d.o.o., Lepovče 23, Ribnica, OIB 66398383207, koje zastupa punomoćnica Ivana Dedić, odvjetnica u Rijeci, Šetalište A. K. Miošića 3B, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-290/22 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-290/22 od 13. srpnja 2022. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-290/22 od 13. srpnja 2022., odlučeno je:
„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju R-PIM d.o.o., iz Strmeca Samoborskog, Antuna Mihanovića 21, OIB: 38514700472 iznos od 380.000,00 kuna zajedno sa sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima i koja teče na taj iznos počev od dana 16. studenog 2018. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju RIKO RIBNICA d.o.o. Lepovče 23, 1310 Ribnica, Republika Slovenija, OIB: 66398383207 iznos od 497.000,00 kuna zajedno sa sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima i koja teče na taj iznos od 16. studenog 2018. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljima u roku 8 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 18.040,00 kn.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.300,00 kn.“
2. Protiv presude u točkama I. i II. žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/11, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se posebno pozivaju žalitelji. Ocjena je ovog suda da su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni niti suprotni sadržaju priloženih isprava, razlozi na kojima sud temelji svoju odluku su jasni, a odluku je moguće ispitati.
7. Tužitelji su kao ponuditelji sudjelovali u postupku javne nabave stroja za drobljenje i usitnjavanje drvenastog biootpada. Ured za javnu nabavu Grada Zagreba je 8. kolovoza 2014. tužiteljima dostavio Odluku o odabiru ponude društva Gradatin d.o.o. Protiv te odluke tužitelji su podnijeli žalbu koju je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odbila rješenjem od 31. listopada 2014. Tužitelji su pokrenuli upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Usi-4266/2014 koji je tužbu odbio kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsko rešenje. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Usž-2720/18-3 poništio Odluku o odabiru koju je donio Ured za javnu nabavu Grada Zagreba i rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Tužitelji smatraju da zbog nezakonitog i nepravilnog rada Grada Zagreba i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave nisu izabrani kao najbolji ponuditelji radi čega ime je nastala šteta u vidu izmakle dobiti u iznosu od 116.397,90 EUR (877.000,00 kn) koju bi, po redovnom tijeku stvari i realizirali da su bili izabrani i isporučili stroj, sada za nastalu štetu drže odgovornim Republiku Hrvatsku koja odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev na isplatu iznosa od 116.397,90 EUR na ime nastale štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada Grada Zagreba i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave.
9. Prvostupanjski sud je ocjenom isprava prihvatio prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice u odnosu na njezinu odgovornost za postupanje Grada Zagreba Ureda za javnu nabavu Grada Zagreba, kao središnjeg tijela za javnu nabavu, jer je naručitelj u postupku javne nabave bio Zagrebački Holding d.o.o. slijedom čega je sud zaključio da Grad Zagreb, u provođenju postupka javne nabave za predmetni stroj nije obavljao povjerene poslove države uprave, već je provodio postupak javne nabave na temelju ovlaštenja Zagrebačkog holdinga d.o.o. radi nabave stroja za drobljenje i usitnjavanje drvenastog bio-otpada za podružnicu Zrinjevac. Prvostupanjski sud nije našao da bi rad Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave bio nezakonit samom činjenicom da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništio rješenje Državne komisije u postupku javne stroja za Zagrebački holding d.o.o.,podružnica Zrinjevac, a slijedom toga nije utvrdio ni odgovornost tuženice.
10. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19; dalje: ZSDU) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.
11. Prema odredbi članka 8. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11, 83/13, 143/13, 13/14 i 120/16) propisano je da naručitelj može ovlastiti drugog naručitelja za provedbu postupka javne nabave, a stavkom 6. je određeno da u tom slučaju ovlašteni naručitelj koji provodi određeni postupak javne nabave smatra se središnjim tijelom za javnu nabavu.
12. Ovaj sud nalazi da iz priložnih isprava u spisu nije sporno da je Zagrebački holding d.o.o. kao naručitelj ovlastio Grad Zagreb da provede postupak javne nabave stroja za drobljenje i usitnjavanje, stoga se ovaj sud slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da je Grad Zagreb, Ured za javnu nabavu Grada Zagreba kao Središnje tijelo za javnu nabavu u ime naručitelja (Zagrebački holding d.o.o.) proveo postupak javne nabave, dakle, nije postupao u provođenju poslova državne uprave u smislu odredbe članka 1. ZSDU-a.
13. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o javnoj nabavi propisano je da je središnje tijelo za javnu nabavu naručitelj koji za naručitelja stječe određenu robu i/ili usluge ili za naručitelja sklapa ugovore ili okvirne sporazume za robu, radove ili usluge.
14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju u provođenja postupka javne nabave za naručitelja Zagrebački holding d.o.o., Grad Zagreb, Ured za javnu nabavu Grada Zagreba nastupao kao Središnje tijelo za javnu nabavu u provedbi postupka javne nabave (članak 8. stavak 2. Zakona o javnoj nabavi).
15. Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor nedostatka pasivne legitimacije Republike Hrvatske za postupanje Grada Zagreba, Ureda za javnu nabavu Grada Zagreba kao Središnjeg tijela za javnu nabavu u postupku javne nabave stroja za naručitelja Zagrebački holding d.o.o. Tome valja dodati da je člankom 13. stavkom 1. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“ broj: 82/01, 125/08, 36/09 i 119/14) propisano da se za obavljanje poslova iz djelokruga Grada Zagreba ustrojavaju upravna tijela koja u smislu članka 15. stavaka 1. i 2. Zakona o Gradu Zagrebu obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba i obavljaju poslove državne uprave, pa ovaj sud nalazi da je Grad Zagreb, Ured za javnu nabavu Grada Zagreba nastupao kao Središnje tijelo za javnu nabavu u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba kada je kao naručitelj provodio postupak javne nabave za stroj za drobljenje i usitnjavanje u ime Zagrebačkog holdinga d.o.o., za podružnicu Zrinjevac. Za zaključiti je stoga da nema odgovornosti tuženice za postupanje Grada Zagreba u postupku nabave predmetnog stroja u smislu odredbe iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, pa je stoga u odnosu na Grad Zagreb valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Zakonom o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave („Narodne novine“ broj: 18/13, 127/13 i 74/14; dalje: Zakon o Državnoj komisiji) uređuje se nadležnost Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i druga pitanja za rad Državne komisije. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o Državnoj komisiji propisano je da je državna komisija samostalno i neovisno državno tijelo nadležno za rješavanje u vezi s postupcima javne nabave, postupcima davanja koncesija i postupcima odabira privatnog partnera u projektima javno-privatnog partnerstva. Stavkom 2. istog članka propisano je da Državna komisija u žalbenom postupku odlučuje o zakonitosti postupaka, radnji, propuštanja radnji i odluka donesenih u postupcima javne nabave, davanja koncesija i odabira privatnog partnera u projektima javno-privatnog partnerstva te o zakonitosti ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma sklopljenih bez provođenja postupka javne nabave.
17. Člankom 19. stavkom 1. Zakona o Državnoj komisiji propisano je da Republika Hrvatska odgovora za štetu koja stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom Državne komisije. Stoga se ovaj sud slijedom citiranih zakonskih odredbi slaže s žalbenim navodima tužitelja da se na Državnu komisiju ne odnosi Zakon o sustavu državne uprave.
18. Prema shvaćanju ovog suda da bi došlo do odgovornosti Republike Hrvatske za štetu i prema odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o Državnoj komisiji potrebno je da se ispune kumulativno sljedeće zakonom propisane pretpostavke: da je Državna komisija postupala nezakonito ili nepravilno, da je zbog takvog nezakonitog ili nepravilnog rada pravnoj osobi nastala šteta, te da postoji uzročno – posljedična veza između štetne radnje i štete.
19. Pogrešna primjena postupovnih odredaba nekog zakona ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može se samo po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe članka 19. stavka 1. Zakona o komisiji, niti je u smislu te odredbe nezakoniti rad u svakoj odluci koja je u upravnom sporu ukinuta ili poništena, što ovdje nije bio slučaj budući je Upravni sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj UsI-4266/14-25 (str. 73. spisa) kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništaj rješenja Državne komisije. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je po žalbi tužitelja donio presudu poslovni broj Usž-2720718-3 (str. 78. spisa) kojom je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-4266/14-25, poništio rješenje Državne komisije i poništio odluku o odabiru.
20. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju se ne radi o nezakonitom radu Državne komisije, jer sama činjenica što je poništeno njezino rješenje po odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nije dokaz nezakonitog i nepravilnog rada Državne komisije i ta činjenica sama po sebi ne znači da postoji odgovornost države za naknadu štete. Naime, donošenje odluka koje su nakon toga sukladno preispitivanju po pravnim lijekovima i pravnim sredstvima bile ukidane ili poništene ne može predstavljati nezakoniti rad Državne komisije kao samostalnog državnog tijela. Tužiteljima je osigurana kontrola zakonitosti mogućnošću podnošenja pravnih lijekova odnosno žalbe ili pokretanje upravnog spora, pa i kada se u konačnici povodom pravnih lijekova utvrdi da osporavane odluke nisu bile osnovane, to nema karakter nezakonite radnje zbog kojih bi tužiteljima pripalo pravo na naknadu štete od tužene. To bi značilo da svaka odluka koja bi bila po odluci Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništena predstavljala nezakoniti rad, a što nije prihvatljivo.
21. Nadalje, žalbeni postupak pred Državnom komisijom je upravni postupak, članak 139. stavak 2. Zakona o javnoj nabavi, stoga u postupku odlučivanja po žalbi Državna komisija ima pravo na slobodnu ocjenu dokaza i pravo izražavati svoja pravna shvaćanja. Niti jednim propisom odgovornost države nije postavljena tako široko da bi odgovarala za štetu jer njezino tijelo nije pravilno utvrdilo činjenično stanje odnosno primjenjujući odredbu materijalnog prava zauzelo pogrešan stav.
22. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a koju tužitelji konkretnim žalbenim navodima nisu osporavali.
23. Premda je prvostupanjski sud odlučujući o odgovornosti Republike Hrvatske za rad Državne komisije primijenio odredbe Zakona o sustavu državne uprave, a ne pravilno Zakon o Državnoj komisiji za kontrolu postupka javne nabave, ovaj sud nalazi da je valjalo jednako odlučiti. Stoga je u tom dijelu na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-30866-dcf66
Kontrolni broj: 0249c-40cce-6f164
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
