REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: 1 Us I-1628/2023-9
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. V.-R. iz V., Viškovo 76, koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. j.t.d., u R., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica H. M., zaposlenica prvostupanjskog tijela, radi obustave isplate mirovine, 20. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-03/03089006793, URBROJ: 341-99-06/2-23-986 od 12. srpnja 2023. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-03/03089006793, URBROJ: 341-14-06/2-23- 2684 od 24. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-03/03089006793, URBROJ: 341- 14-06/2-23-2684 od 24. siječnja 2023. tužiteljici je, kao korisnici prijevremene starosne mirovine, obustavljena isplata mirovine s danom 5. studenoga 2017., s obrazloženjem da se je tužiteljica zaposlila dana 6. studenoga 2017., radi čega da su nastupili uvjeti iz čl. 99. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) za obustavu isplate mirovine. Ujedno je navedeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/23-03/03089006793, URBROJ: 341-99- 06/2-23-986 od 12. srpnja 2023. odbijena kao neosnovana.
3. Tužiteljica je radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi da je obrazloženje rješenja paušalno te da je jedino razvidna konačna odluka, no ne i razlozi na kojima se rješenje temelji. Ističe da odluke javnopravnih tijela moraju sadržavati obrazloženje koje, između ostalog, sadržava razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka, te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Navodi da se iz rješenja jedino može iščitati da se isto temelji na tiskanici iz SR Njemačke koja sadrži pregled razdoblja osiguranja te smatra da je nejasno kako je na temelju te tiskanice prvostupanjsko tijelo zaključilo da joj treba obustaviti isplatu mirovine. Nadalje navodi da je u SR Njemačkoj bila zaposlena do polovice punog radnog vremena te se poziva na čl. 99. st. 3. t. 11. ZOMO prema kojem ima pravo raditi pola radnog vremena i primati mirovinu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražila naknadu troška ovoga spora.
4. Tuženik je dostavio Sudu odgovor na tužbu u kojem je ostao kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
5. U tijeku spora održana je rasprava dana 12. ožujka 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja i opunomoćenica tuženika.
6. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iznijetih u tužbi. Opunomoćenica tuženika je pored navoda iz odgovora na tužbu dodala da je u svakom rješenju naveden čl. 102. ZOMO prema kojem se svaka promjena mora prijaviti nadležnom tijelu te je još pojasnila, a vezano za navode tužiteljice da je u SR Njemačkoj radila pola radnog vremena, kako se u SR Njemačkoj ne gledaju sati rada nego prihodovni cenzus, međutim da se je kod tužiteljice radilo o manjem prihodu to da bi se prikazalo na obrascu kao poslovi manjeg opsega o čemu se u ovom slučaju ne radi.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Čl. 99. st. 1. ZOMO propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja.
10. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 115/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., propisano je u čl. 99. st. 3. t. 11. da se korisniku prijevremene starosne mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena mirovina ne obustavlja.
11. Čl. 102. ZOMO propisano je da su korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz čl. 101. tog Zakona dužni u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.
12. Čl. 166. st. 1. ZOMO propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. St. 2. istog članka propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:
1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu,
2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće,
3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.
St. 3. istog članka propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema tom članku.
St. 4. istog članka propisano je da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz st. 1. i 2. tog članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.
13. Čl. 167. st. 1. ZOMO propisano je da je nepripadno isplaćenu mirovinu ili drugo primanje dužan Zavodu vratiti poslodavac ako je osiguranik ostvario neko pravo iz mirovinskog osiguranja, a poslodavac nije dao ili je dao neistinite ili netočne podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili gubitak prava. St. 2. istog članka propisano je da obveza iz st. 1. tog članka postoji i za osiguranika koji je obvezan sam podnositi prijave ili davati podatke za svoje osiguranje.
14. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela broj 254090 od 24. rujna 2014. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. kolovoza 2014. i da je određena isplata predujma mirovine prema čl. 131. st. 1. ZOMO, a rješenjem istog tijela broj 254090 od 13. studenoga 2014. tužiteljici je, počevši od 1. kolovoza 2014., određena prijevremena starosna mirovina prema čl. 131. st. 2. ZOMO.
15. Nadalje, iz potvrde o razdobljima osiguranja, tiskanici E 205 DE, od 06. rujna 2022., koju je prvostupanjskom tijelu dostavila nadležna ustanova iz SR Njemačke, slijedi da je tužiteljica u razdobljima od 15. siječnja 2015. do 31. svibnja 2017. i od 6. studenoga 2017. do 30. rujna 2022. bila u obveznom osiguranju.
16. Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog tijela broj 254090 od 20. siječnja 2023. slijedi da je tužiteljici obustavljena isplata mirovine s danom 14. siječnja 2015. primjenom citiranog čl. 99. st. 1. ZOMO, s obrazloženjem da se dana 15. siječnja 2015. zaposlila u SR Njemačkoj.
17. Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog tijela broj 254090 od 23. siječnja 2023. slijedi da je tužiteljici uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine počevši od 01. lipnja 2017., s obrazloženjem da joj je dana 31. svibnja 2017. prestalo zaposlenje.
18. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 24. siječnja 2023., koje je predmetom ovog spora, tužiteljici je obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 5. studenoga 2017. prema citiranom čl. 99. st. 1. ZOMO, s obrazloženjem da se zaposlila dana 6. studenoga 2017.
19. Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog tijela broj 254090 od 26. siječnja 2023., slijedi da je tužiteljici uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine počevši od 1. listopada 2022.
20. Dakle, cijeneći citirane zakonske odredbe i utvrđene činjenice, ocjena je Suda da navodi tužiteljice nisu osnovani. To stoga što iz navedene potvrde nadležne ustanove u SR Njemačkoj o razdobljima osiguranja, tiskanici E 205 DE, od 06. rujna 2022., slijedi da se je tužiteljica ponovo zaposlila 6. studenoga 2017., pa je stoga sukladno citiranom čl. 99. st. 1. ZOMO tužiteljici pravilno navedenim prvostupanjskim rješenjem od 24. siječnja 2023. obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 5. studenoga 2017.
21. Nadalje, pravilno navodi tužiteljica u tužbi da od dana stupanja na snagu odredbe citirane u točki 10. obrazloženja ove presude (1. siječnja 2019.) ne postoje uvjeti za obustavu mirovine ukoliko je tužiteljica u SR Njemačkoj radila pola radnog vremena. Međutim, iz navedene potvrde o razdobljima osiguranja, tiskanici E 205 DE, nije razvidno da je tužiteljica u SR Njemačkoj radila poslove manjeg opsega (koji bi se mogli izjednačiti s radom na pola radnog vremena prema hrvatskim propisima), a s druge strane tužiteljica u upravnom postupku i ovom sporu nije priložila niti jedan drugi dokaz kojim bi to dokazala.
22. Također, sukladno citiranom čl. 102. ZOMO postojala je zakonska obveza tužiteljice da obavijesti prvostupanjsko tijelo o činjenici da se je zaposlila, a iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja istog tijela od 13. studenoga 2014. kojim je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu je razvidno da je u tom obrazloženju navedena ta zakonska odredba i ta zakonska obveza tužiteljice. Dakle tužiteljica je bila upoznata s tom svojom obvezom, a sukladno citiranom čl. 167. st. 2. ZOMO postoji obveza povrata nepripadno isplaćene mirovine i za osiguranika koji je obvezan davati podatke za svoje osiguranje.
23. Slijedom obrazloženoga, u ovom slučaju se ne radi o pogrešci nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj, u kojem slučaju bi došlo do primjene odluke na koju se poziva tužiteljica u tužbi (Čakarević protiv Hrvatske). Naime, u presudi Europskog suda za ljudska prava Čakarević protiv Hrvatske od 26. travnja 2018., zahtjev br. 48921/13, navodi se kao jedan od elemenata za odgovornost nadležnih tijela države, da podnositeljica svojim ponašanjem nije ni na koji način doprinijela tome da joj budu priznata prava koja joj po domaćim propisima ne pripadaju. Po ocjeni Suda, tužiteljica je u konkretnom slučaju propustila postupiti sukladno citiranom čl. 102. ZOMO kako je to prethodno obrazloženo. Stoga postoje bitne razlikovne okolnosti koje se tiču situacije tužiteljice u usporedbi s relevantnim činjenicama u predmetu Čakarević protiv Hrvatske. Dakle, tijelima Zavoda ne može se pripisati isključiva pogreška što je tužiteljica nastavila primati nepripadne mirovinske iznose. K tome, ovdje još valja napomenuti da se ne radi o zadiranju u ostvareno pravo na mirovinu, u smislu poništavanja ili ukidanja tog prava, već se radi o primanjima koja su isplaćena, a koja ne pripadaju tužiteljici. Dakle, ovdje nije intervenirano u ranija pravomoćna rješenja favorabilna u odnosu na tužiteljicu, niti je prestanak prava tužiteljice na mirovinu određen primjenom izvanrednih pravnih lijekova, već prestanak tog prava čini zasebnu upravnu stvar, koja se rješava u zasebnome, „redovitom“ upravnom postupku. Riječ je o jednom od primjera kojim je zakonodavstvom (ne samo na području mirovinskog osiguranja) predviđeno interveniranje u zatečenu pravnu poziciju stranke, bez intervencije u prijašnje favorabilno rješenje, tj. bez poništenja, ukidanja, odnosno izmjene takvog rješenja. Izvršnošću novoga (oneroznog) rješenja prestaje izvršenje prijašnjega (favorabilnog) rješenja.
24. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima, pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 20. ožujka 2024.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).
