Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-112/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-1/2024. od 21. veljače 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-1/2024. od 21. veljače 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KOz-DO-5/2023. od 4. prosinca 2023., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-1/2024. od 1. veljače 2024., protiv optuženog D. Š., zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisanog u članku 166. stavku 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 166. stavku 1. KZ/11., tri kaznena djela zadovoljavanja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina opisana i kažnjiva po članku 160. stavku 1. KZ/11., te pet kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisana i kažnjiva po članku 158. stavku 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 129. stavka 7. i članka 131. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor po tome rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Š. po branitelju, odvjetniku M. P., ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine, podredno da odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog D. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se optuženik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje čak devet kaznenih djela iz domene kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, od kojih je jedno i teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., a na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice, koji ukazuje na optuženikovu bezobzirnost i odlučnost u protupravnom postupanju te visok stupanj kriminalne volje. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra D. L., dr.med., proizlazi da je optuženik osoba s poremećajem seksualne sklonosti i to pedofilije, a pedofilija je kronični poremećaj zbog kojeg postoji visoki stupanj vjerojatnosti od ponavljanja kaznenih djela.
7. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti optuženika, u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, govore o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja optuženika na slobodu. Ujedno, težina i značaj iznijetih okolnosti upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje optuženika od počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela, ne može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Š. ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.
8. U odnosu na žalbene navode kako u pobijanom rješenju nije naznačen rok do kojeg može najdulje trajati istražni zatvor protiv optuženika, valja odgovoriti da sukladno odredbi članka 131. stavka 2. ZKP/08., nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, time da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti (članak 131. stavak 3. ZKP/08.).
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodom okrivljenika da je "surađivao sa svim institucijama, detaljno i okolnosno iznio svoju obranu…., da je izložen osudi mještana i etiketiran, kao i da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru djelovao na njega", jer isto ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, niti ta opasnost postoji isključivo u odnosu na žrtve u ovom kaznenom predmetu.
10. Što se, pak, tiče žalbenih navoda da se daljnje produljenje istražnog zatvora već pretvorilo u izdržavanje kazne, odnosno da istražni zatvor već sada predstavlja "supstitut kazni zatvora", čime žalitelj upire na povredu načela razmjernosti, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela te kazne koja se može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća za mladež:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
